Recep Tayyip Erdogan

predsjednik Vlade Republike Turske

(Web stranica Partije pravde i razvoja, Enciklopedija Orijenta; Rojters - 15/03/03; BBC, Rojters, CNN - 14/03/03; BBC - 12/03/03; FT - 04/11/02)
photo

Recep Tayyip Erdogan postao je predsjednik turske vlade 14. ožujka 2003. godine, pet dana nakon pobjede na ponovljenim izborima u pokrajini Siirt. Erdogan, lider Partije pravde i razvoja (AKP), preuzeo je premijersku funkciju od potpredsjednika svoje stranke Abdullaha Gula, koji je vodio vladu poslije velike pobjede AKP-a na izborima u studenom 2002. godine.

Erdogan je rođen u Rizi na sjeveru Turske 26. veljače 1954. godine. Sa obitelji se preselio u Istambul 1967. godine , gdje je kasnije diplomirao na Fakultetu za menadžment Sveučilišta u Marmari.

Erdogan je dobio četvorogodišnji mandat gradonačelnika Istambula 1994. godine, kao kandidat Stranke blagostanja Necmettina Erbakana. Erdoganu je kao gradonačelniku javnost pripisivala zasluge za unapređivanje javnih službi, kao i da je učinio grad zelenijim i čistijim. Ustavni sud je zabranio Stranku blagostanja 1998. godine i Erdogan je pristupio Stranci vrline, formirane od ostataka njegove prethodno zabranjene stranke. Godinu dana kasnije Erdogan je osuđen za poticanje vjerske mržnje i izrečena mu je zatvorska kazna u trajanju od deset mjeseci, od čega je on odležao četiri mjeseca 1999. godine.

Partija vrline je 2001. godine također zabranjena, zbog nepoštivanja sekularnih zakona, a Erdogan je osnovao AKP u kolovozu 2001. i odveo je u pobjedu na izborima održanim u studenom 2002. godine.

Iako je Erdogan bio najpopularniji političar u Turskoj u vrijeme izbora, njemu je po ustavu zabranjeno učešće u izborima za javnu funkciju, te stoga nije mogao dobiti mjesto u parlamentu koje mu je bilo potrebno da bi postao premijer. S obzirom da je osvojila gotovo 35 odsto glasova AKP je bila u mogućnosti da samostalno formira vladu, kao i da dobije komotnu parlamentarnu većinu. Ubrzo po formiranju novog parlamenta zastupnici AKP-a su izmijenili ustav otvorivši put Erdoganu da postane premijer.

Reagirajući na zabrinutosti u samoj Turskoj i izvan nje da dolazak na vlast stranke sa islamskom prošlošću može predstavljati prijetnju sekularnom uređenju, Erdogan i drugi lideri stranke isticali su da AKP nema tajni verski program i usvojili prozapadni konzervativni program. Erdogan je ukazao da je glavni prioritet Turske prijem u EU, obećavši reforme koje će Tursku učiniti demokratičnijom i pluralnijom i koje će joj omogućiti ostvarivanje kriterija za prijem u Uniju. On je također obećao posvećenost striktnom programu koji podržava MMF, za rješavanje krize u gospodarstvu koja je pogodila Tursku 2001. godine.

Dva dana nakon što je Erdogan osvojio zastupničko mjesto Gul je podnio ostavku kako bi oslobodio mjesto za lidera AKP, koji je zapravo već smatran liderom zemlje.

Turski predsjednik Ahmed Necdet Sezer odobrio je novi kabinet koji je predložio Erdogan i postavio ga za premijera.

Erdogan je oženjen i ima četvoro djece.

thumbnail
Muslimanke se potpisuju na transparent tijekom prosvjeda protiv nasilne pobune džihadističke skupine Islamska država Ira
thumbnail
Muškarac čita Kuran u Plavoj džamiji u Istanbulu. Muslimani diljem jugoistočne Europe i Turske protive se pokušajima ISI
thumbnail
Lavdrim Muhaxheri (desno) bori se za ISIL u Iraku i Siriji. Odrubljivanjem glave šijitskom mladiću izazvao je bijes u mu
//map
Još Geonews

Zastava Turske

Zemljopisna karta Turske

Turska - životopisi