Jose Manuel Durao Barroso

Predsjednik Europske komisije

(Službena internet stranica portugalske vlade, AFP, RFE/RL, AP, Reuters)

Jose Barroso [Getty Images]

Bivši portugalski premijer Jose Manuel Durao Barroso zamijenio je Talijana Romana Prodia na mjestu predsjednika Europske komisije (EC) 1. studenog 2004. godine. Čelnici zemalja članica EU jednoglasno su ga predložili na tu dužnost na posebnom summitu u Brusselsu 29. lipnja 2004. godine, a Europski parlament odobrio je kandidaturu 22. srpnja 2004, godine. Barroso je 11. predsjednik EC od 1958. godine.

Barroso je rođen u Lisabonu 23. ožujka 1956. godine. Diplomirao je pravo na Lisabonskom sveučilištu 1978. godine, a 1981. godine magistrirao ekonomiju i društvene znanosti na Sveučilištu u Genevi, u Švicarskoj. Ima počasnu diplomu iz europskih studija također sa Sveučilišta u Genevi.

Prije portugalske Karanfil revolucije 25. travnja 1974. godine, Barroso je bio član ljevičarskog Pokreta reorganizacije Proleterske stranke, kojeg je napustio 1977. godine. Tri godine kasnije priključio se Portugalskoj socijaldemokratskoj stranci (PSD) desnog centra. Prvi puta je izabran za predsjednika PSD u svibnju 1999. i od tada dva puta reizabran na tu dužnost. Također 1999. godine, Barroso je izabran za potpredsjednika Europske narodne stranke.

Barroso je imenovan za državnog tajnika za unutarnje poslove u vladi premijera Anibala Cavaca Silve 1985. godine, kada je imao 29 godina. On je 1987. postavljen za državnog tajnika za vanjske poslove i suradnju i bio je ključan posrednik u razgovorima koji su doveli do privremenog primirja u 15-godišnjem građanskom ratu u Angoli 1991. godine. Barroso je 1992. godine postao ministar vanjskih poslova -- što je ostao do 1995. godine.

PSD izgubila je na izborima 1995, a Barroso, koji je na izborima osvojio zastupnički manadat, bio je na čelu vanjskopolitičkog odbora parlamenta. Na parlamentarnim izborima 2002. godine PSD je bila prva, ali nije uspjela osvojiti natpolovičnu većinu i ustrojila je koalicijsku vladu s konzervativnom Narodnom strankom. Šestog travnja 2002. godina Barroso je imenovan za premijera.

Kao reformist koji radi na smanjivanju troškova, Barroso je uveo striktan program smanjenja portugalskog proračunskog manjka, što ga je učinilo nepopularnim u domovini i odrazilo se na rezultatima izbora za Europski parlament 2004. godine.

Barroso je 29. lipnja 2004. godine prihvatio kandidaturu da postane sljedeći predsjednik EC u doba obeshrabrujućih izazova za Uniju.

Osim materinjeg portugalskog, Barroso također tečno govori engleski, francuski i španjolski jezik.

Oženjen je i otac troje djece.