Kosovo: diplomatski proces

15/12/2006

Šest godina nakon sukoba 1998-1999, Vijeće sigurnosti UN-a odlučilo je kako je došlo vrijeme za pokretanje političkog procesa usmjerenog na određivanje budućnosti Kosova.

(Različiti izvori -- 24/10/05 - 04/12/06)

Srbijanski čelnici i čelnici kosovskih Albanaca održali su prve izravne razgovore 24. srpnja 2006. godine, ali su oni samo pokazali koliko dvije strane ostaju udaljene u svojim stajalištima. [Getty Images]

Tehnički još uvijek dio Srbije, Kosovo je de facto pod protektoratom UN-a od okončanja sukoba u pokrajini 1998-1999. Desetog lipnja 1999. godine Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo je Rezoluciju 1244 kojom je ratom razorena pokrajina stavljena pod upravu UNMIK-a do određivanja njezina konačnog statusa.

Više od šest godina kasnije, 24. listopada 2005. godine, Vijeće je poduprlo preporuku glavnog tajnika UN-a Kofi Annana za pokretanje političkog procesa usmjerenog na rješavanje tog pitanja.

Odluka je donesena nakon opsežne procjene napretka pokrajine u provedbi niza standarda koje je odredila međunarodna zajednica kao preduvjet za otvaranje pregovora. Procjenu je načinio Annanov posebni izaslanik za regiju, norveški diplomat Kai Eide.

"Vijeće sigurnosti složilo se s ukupnom procjenom veleposlanika Eidea kako je, unatoč izazovima s kojima se sučeljavaju Kosovo i šira regija, došlo vrijeme za prelazak u novu fazu", ukazalo je Vijeće u priopćenju.

Annan je potom imenovao bivšeg finskog predsjednika Martti Ahtisaaria za svojeg posebnog izaslanika koji će voditi razgovore, a austrijskog diplomata Alberta Rohana za zamjenika izaslanika.

Nekoliko tjedna kasnije, EU i Sjedinjene Države imenovali su svoje izaslanike za pregovore -- Stefana Lehnea i Franka Wisnera.

Osim UN-a, još jedan ključan čimbenik u procesu jest šestočlana Kontakt skupina za Kosovo, u kojoj se nalaze Britanija, Francuska, Njemačka, Italija, Rusija i Sjedinjene Države. Skupina je u studenom načinila niz vodećih načela za rješenje pitanja statusa Kosova, odbacujući uz ostalo povratak na situaciju prije 1999. godine, podjelu pokrajine ili njezino sjedinjenje s bilo kojom drugom državom kao moguće ishode razgovora.

U sklopu priprema za razgovore Ahtisaari je posjetio Prištinu i Beograd -- kao i Podgoricu, Skoplje i Tiranu -- kako bi procijenio stajališta ključnih igrača u regiji.

Posebni izaslanik UN Martti Ahtisaari. [Getty Images]

Stajališta srbijanskih čelnika i čelnika kosovskih Albanaca o ovom pitanju bila su krajnje suprotna.

Ustrajavajući kako treba zadržati suverenitet na Kosovu, Beograd je priopćio kako je najviše na što bi mogao pristati davanje bitne autonomije.

Kosovski Albanci, koji čine 90 posto od ukupno 2 milijuna stanovnika pokrajine, tražili su ništa manje od pune neovisnosti od Srbije.

Prvi izravni razgovori srbijanskih dužnosnika i dužnosnika kosovskih Albanaca bili su zakazani za 25. siječanj 2006. godine. Međutim, smrt kosovskog predsjednika Ibrahima Rugove 21. siječnja dovela je do skoro jednomjesečne odgode pregovora.

Fatmir Sejdiu, koji je na koncu izabran za Rugovina nasljednika, zamijenio je preminulog predsJednika i na čelu kosovskog pregovaračkog tima. Među ostalim ključnim članovima tima bili su kosovski premijer Bajram Kosumi koji je kasnije podnio ostavku, a na njegovo mjesto došao je Agim Čeku, zatim oporbeni čelnici Hashim Thaci i Veton Surroi, kao i predsjednik pokrajinske skupštine.

Srbijanski pregovarački timi činili su predsjednik Boris Tadić, premijer Vojislav Koštunica i drugi visoki dužnosnici. U njemu su se nalazili i predstavnici zajednice kosovskih Srba.

Prvi izravni pregovori srbijanskih dužnosnika i dužnosnika kosovskih Albanaca pod pokroviteljstvom UN započeli su 20. veljače 2006. godine u bečkoj palači Daun-Kinssky. Dvije strane uputile su na razgovore osmočlana izaslanstva predvođena potpredsjednikom Vlade Kosova i ministrom lokalne samouprave Lutfi Haziriem odnosno savjetnikom srbijanskog predsjednika Leonom Kojenom. Dvodnevnim razgovorima, koji su bili usredotočeni na decentralizaciju, predsjedao je Rohan. Iako sastanak nije donio "značajne rezultate" bio je "prilično uspješan", kazao je Rohan.

Decentralizacija je bila ključna točka dnevnog reda još nekoliko krugova razgovora, na kojima su također razmotrena prava manjina i zaštita kulturnog i povijesnog nasljeđa -- posebice zajednice kosovskih Srba koja broji oko 100.000 stanovnika.

Osim gospodarskih aspekata, kao što su finansijske obveze i ulaganja, dugovi, privatizacija i buduće vlansištvo nad ključnom industrijskom imovinom, na razgovorima u Beču nije dotaknuto bitno pitanje statusa sve do sedmog kruga pregovora 24. srpnja, kada su srbijanski čelnici i čelnici kosovskih Albanaca održali svoj prvi izravan sastanak. Sastanak je samo pokazao kako u ranijim petomjesečnim razgovorima nije nadvladana razlika u stajalištima Beograda i Prištine.

"Očito je kako stajališta dviju strana ostaju vrlo udaljena", izjavio je Ahtisaari na tiskovnoj konferenciji održanoj nakon sastanka. "Beograd bi pristao na skoro sve osim neovisnosti, dok Priština ne bi prihvatila ništa osim pune neovisnosti".

Decentralizacija i prava manjina ponovno su se našli na dnevnom redu u osmom krugu razgovora održanom 7. i 8. kolovoza, ali jedini dogovor koji je postignut odnosio se na imenovanje zapovjednika policijskih postaja.

Novi dvodnevni krug razgovora održan je u Beču mjesec dana kasnije. Srbijanski pregovarački tim i tim kosovskih Albanaca ponovno su postigli neznatan stvarni napredak, unatoč, kako je kazao Rohan, "dobroj i konstruktivnoj raspravi".

"Imali smo jedno, dva ili tri pitanja na kojima smo se mogli pomaknuti naprijed, ali stvarno ne možemo govoriti o nekom pomaku", izjavio je ovaj dužnosnik UN-a nakon sastanka, koji je ponovno bio usredotočen uglavnom na decentralizaciju, kulturno nasljeđe i prava etničkih zajednica na Kosovu.

U svojem redovitom izvješću Vijeću sigurnosti o Kosovu, koje je objavljeno nekoliko dana nakon devetog kruga razgovora u Beču, Annan je izrazio razočaranje jer Srbi i kosovski Albanci nisu uspjeli približiti svoja stajališta.

"Unatoč uzajamnom približavanju po nekoliko pitanja, razgovori su pokazali kako strane ostaju vrlo udaljene oko većine pitanja", ukazano je u izvješću glavnog tajnika UN-a i obje strane pozvane su pokazati "veću fleksibilnost" kako bi se mogao postići kompromis.

Nekoliko dana kasnije Rohan je priznao kako su mali izgledi da se to dogodi.

"Približavamo se trenutku kada samo razgovorom nećemo postići cilj", kazao je. "Mogli bi razgovarati sljedećih 10 godina, a da ne promijenimo ništa".

Kontakt skupina u rujnu je zatražila od Ahtisaaria "pripremu opsežnog prijedloga za rješenje statusa". Istog meseca Srbija je usvojila novi ustav definirajući Kosovo kao "neotuđiv" dio svojeg teritorija. Većina srbijanskih birača poduprla je najviši zakonski akt zemlje na referendumu održanom koncem listopada, utirući put održavanju parlamentarnih izbora, koji su raspisani za 21. siječanj 2007. godine.

Unatoč prvotnim planovima da proces određivanja statusa Kosova završi do konca 2006. godine, međunarodna zajednica donijela je odluku da Ahtisaari podnese svoj prijedlog rješenja nakon izbora u Srbiji.