NATO i Povjerenstvo za reformu obrane: partneri za napredak

06/02/2006

U jesen 2005., zakonodavci u dva entiteta Bosne i Hercegovine odobrili su povijesni sporazum čiji je nacrt pripremilo Povjerenstvo za reformu obrane. Njime se dokida vojni rok, formira jedinstveno ministarstvo obrane na državnoj razini i uspostavlja profesionalna vojska usklađena s potrebama BiH, zahtjevima regionalne sigurnosti i zahtjevima za integraciju u međunarodnu vojnu zajednicu. Sporazum predstavlja ključan korak na putu BiH u euroatlantsku integraciju, a odražava i desetljetnu predanost NATO-a osiguravanju stabilne budućnosti za narod Bosne.

Derek Chappell, glasnogovornik, stožer NATO-a u Sarajevu - 06/02/06

U postkonfliktnoj je državi poput Bosne i Hercegovine (BiH) najveći izazov skretanje usredotočenosti javnosti s prošlosti na sadašnjost, te najzad i na budućnost.

Kada će doći do takve promjene ovisit će o narodu BiH i njihovoj percepciji stabilnosti, sigurnosti, napretka i prilika koje im njihovo društvo pruža, kao i o njihovim nacionalnim osjećajima i vjeri u zajedničku budućnost.

Integracijske organizacije poput NATO-a ne mogu nametnuti narodu BiH osjećaj pripadnosti zajedničkoj državi. Uloga NATO-a bila je promicanje uvjeta pod kojima se takvi osjećaji i poimanja mogu razviti i biti izraženi u društvenoj zajednici. Namjera je NATO-a bila poslužiti kao katalizator promjena koje će njihovu daljnju prisutnost u BiH učiniti nepotrebnom.

Ova misija zahtijeva osjetljivost u odnosu na promjenjive uvjete, te evoluiranje mandata i funkcija NATO-a u skladu s promjenama.

Evoluirajuća prisutnost

NATO je u BiH prisutan 10 godina. U tom su se vremenu misija i usredotočenost NATO-a transformirali ukorak s transformacijama u samoj državi. Fokus je sada na budućnosti, odnosno na izgradnji nacije uspostavom jedinstvene vojske na državnoj razini i pod civilnim zapovjedništvom.

Implementacijske snage (IFOR) predvođene NATO-om pokrenute su u BiH 1995. godine sa zadaćom razdvajanja zaraćenih strana i stvaranja okruženja u kojem će biti moguća implementacija mirovnog sporazuma.

Kada je godinu dana kasnije IFOR evoluirao u SFOR, nova je misija NATO-a prilagođena u pravcu prevencije neprijateljstava, stabilizacije mira i doprinosa uspostavi sigurnog okruženja. Ova je promjena uključivala shvaćanje kako se uloga NATO-a mijenja od neposredne potrebe rješavanja pitanja sigurnosti i suzbijanja neprijateljstava ka aktivnom angažmanu na izgradnji održivog civilnog društva.

Ceremonija prijenosa ovlasti održana je 2. prosinca 2004., te je obilježila uspješno okončanje NATO-ove SFOR misije i formiranje novog stožera NATO-a u Sarajevu, čime je popraćena druga tranzicija - iz uspješnog suočavanja s izazovima poslijeratne stabilizacije ka promoviranju izgradnje nacije i integracije BiH u europske institucije.

Izgradnja nacionalne kompetencije

Premda je uloga NATO-a danas možda manje istaknuta u BiH nego ranije, njegove su zadaće od još većeg značaja za budućnost zemlje. Primarni je mandat sada reforma obrane, koja predstavlja nužan preduvjet za europsku integraciju, članstvo u Partnerstvu za mir (PfP) i najzad potpunu integraciju u NATO.

Instrument je postizanja ove promjene bilo Povjerenstvo za reformu obrane (DRC), u kojem je NATO supredsjedatelj od siječnja 2005.

Visoki predstavnik Paddy Ashdown ustanovio je DRC u svibnju 2003., povjerivši mu zadaću izrade nacrta pravnih i ustavnih izmjena nužnih za pretvorbu BiH u vjerodostojnog kandidata za PfP.

Dvanaest članova Povjerenstva i četiri promatrača po prvi puta je pod jedinstvenim mandatom okupilo puni spektar lokalnih dužnosnika i međunarodnih organizacija angažiranih na pitanjima sigurnosti u BiH, usmjerivši njihovo djelovanje na specifičan set institucionalnih reformi.

Nužne su reforme uključivale formiranje zapovjedne i nadzorne strukture pod civilnim vodstvom na državnoj razini i uz jedinstveno državno ministarstvo obrane, demokratsku parlamentarnu kontrolu i nadzor, transparentnost planova obrane i proračuna, te jedinstvene standarde doktrine, obuke i opreme. Ova su očekivanja predstavljala smjernice uručene DRC-u 2003. godine.

Armija BiH temeljila se na zastarjelom sustavu služenja vojnog roka naslijeđenom od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, prema kojemu je 12.400 muškaraca godišnje u Federaciji BiH (FBiH) i Republici Srpskoj (RS) pozivano na služenje vojske. Ročnici su svaka dva mjeseca pozivani na služenje četveromjesečnog vojnog roka. Proveli bi na obuci samo dva mjeseca, nakon čega bi bili uglavnom korišteni kao radna snaga ili stražari. Po odsluženju četveromjesečnog roka ročnici su nastavljali s civilnim životom kao pripadnici pričuvnih snaga koje su brojile 60.000 članova. Rezervistima nikada kasnije nije pružana dodatna obuka mimo početna dva mjeseca.

Ročnicima je pružana samo najosnovnija vojna obuka. Životni i radni uvjeti bili su neadekvatni uslijed teške financijske situacije. Sustav nije rezultirao obučenom vojnom snagom a broj rezervista ubrzo je premašio predviđenu kvotu uslijed kontinuiranog prilijeva novih ročnika.

Troškovi su ovog zastarjelog sustava bili visoki. Godišnji su troškovi služenja roka i rezervnih snaga u FBiH iznosili 46 mil KM, dok su u RS iznosili 15 mil KM, odnosno 22 posto proračuna za obranu ovog entiteta.

Ovi izdaci nisu rezultirali učinkovitom obrambenom silom, nisu ispunili potrebe BiH, no uskratili su vojsci sredstva za nužna unapređenja opreme, obuke i životnih uvjeta.

Po pitanju zapovijedanja i kontrole, udvajanje i nekompatibilnost obrambenih institucija dvaju entiteta na teritoriju jedne države očiti su. Preporuke DRC-a u 2003. rezultirale su uspostavom dvaju zapovjednih lanaca - administrativnog i operativnog, pri čemu je vrhovna instanca oba lanca Predsjedništvo s državnim ministarstvom obrane kao nadležnim izvršnim tijelom. Ipak, svakodnevno je djelovanje oružanih snaga i dalje ostalo na razini entiteta.

Ovlasti države bile su ograničene na uspostavu standarda, a do kraja je 2004. postalo jasno kako postoji snažan otpor čak i na tom planu. Uslijed indikacija kako elementi operativnih i administrativnih zapovjednih lanaca nisu u potpunosti niti pod državnom kontrolom niti pod kontrolom entiteta, DRC-u je dodijeljen mandat za prijenos na državnu razinu preostalih nadležnosti entiteta vezano uz obranu i potpuno dokidanje entitetskih institucija obrane.

Put napretka

Sporazum čiji je nacrt sačinio DRC, nakon čega je odobren od strane parlamenata oba entiteta u jesen 2005., predstavlja povijesno postignuće. Njime se dokida vojni rok, formira jedinstveno ministarstvo obrane na državnoj razini i uspostavlja profesionalna vojna sila usklađena s potrebama BiH, zahtjevima regionalne sigurnosti i zahtjevima za integraciju u međunarodnu vojnu zajednicu.

Neučinkovit je sustav služenja vojnog roka dokinut 1. siječnja 2006., kao i entitetska ministarstva obrane. Nove će se Oružane snage BiH sastojati isključivo od profesionalnog osoblja. Prvog je siječnja 2006. također ukinuta i neučinkovita vojna pričuva od 60.000 osoba, koju će u potpunosti zamijeniti nova Aktivna vojna pričuva sačinjena od profesionalaca koji su odradili aktivnu vojnu službu. Njena će veličina biti ograničena na polovicu veličine aktivnih snaga.

Nove će se oružane snage sastojati od 10.000 ljudi, organiziranih u sustav regimenti kojim će biti očuvane primjerene vojne tradicije i nasljeđe bivših entitetskih vojnih snaga. Postojat će tri pješačke regimente, uz manje rodove organizirane kao jedinstvene regimente. Svaka će od pješačkih regimenti izdvajati po jedan bataljun u svaku od tri pješadijske brigade Oružanih snaga BiH, te će se svaka od brigada sastojati od tri bataljuna, jednog iz svake regimente. Ovo predstavlja veliku inovaciju za Vojsku BiH, koja je do sada bila organizirana pretežno na osnovi narodnosti.

Državna je kontrola zajamčena kroz jedinstveni zapovjedni lanac koji polazi od Predsjedništva BiH, ka ministru obrane, združenom stožeru, te najzad do zapovjednika Operativnih i Logističkih zapovjedništava. Jedinstveni je državni proračun obrane stupio na snagu 1. siječnja 2006. Do 1. srpnja 2007. biti će ustanovljen novi brigadni stožer, a do 31. prosinca 2007. reorganizacija bi trebala biti dovršena.

Nove će Oružane snage BiH biti obučene, organizirane i opremljene u skladu sa standardima NATO-a. Bit će strukturirane tako da sudjeluju u zajedničkim sigurnosnim misijama u inozemstvu i Operacijama podrške miru, te pomaganju civilnim vlastima u borbi s prirodnim katastrofama i onima uzrokovanima ljudskom rukom.

Uz jedinstvenu će strukturu pod civilnim nadzorom oružane snage postati temelj stabilnosti i povjerenja stanovništva.

Politički presedan

Primjer koji je pružio proces reforme obrane jednako je značajan kao i same reforme. Uz podršku je lokalnih vođa i institucija postignut povijesni konsenzus koji interese države postavlja iznad uskih političkih interesa. Umjereno i napredno političko vodstvo BiH, te glasovi razuma i profesionalizma prevladali su nad povijesnim iskustvima i emocijama koje su razdvajale. Nove će Oružane snage BiH biti oslonac državne sigurnosti, te će kroz integraciju u euroatlantske strukture jamčiti regionalnu sigurnost.

NATO je zadovoljan što je poslužio kao katalizator i pomagač provedbe pomaka BiH korak dalje od Daytona, od stabilizacije ka integraciji i od povijesnih podjela ka prilikama za budućnost.