03/01/2013
Kosti ubijenih tijekom rata u Bosni i Hercegovini sporo se identificiraju.
Bedrana Kaletović za Southeast European Times iz Sarajeva – 03/01/13
![]() Vlasti kažu da ostaci stotina srebreničkih žrtava možda nikada neće biti identificirani. [Bedrana Kaletović/SETimes] |
U srpnju 1995. godine, Nura Mustafić izgubila je u srebreničkom masakru supruga Hasana i njihovu odraslu djecu Mirsada, Aliju i Fuada, te mnoge rođake. Hasana je pokopala, ali još uvijek nije pokopala svoje sinove, jer njihova tijela nisu identificirana ni gotovo dva desetljeća nakon smrti.
"Stara fotografija moje obitelji jedino je što imam. I nada -- nada da ću pronaći njihove kosti. Stalno maštam o tome da mi je barem jedno dijete živo pa da me barem jednom godišnje nazove "majko". Mojoj sreći ne bi bilo kraja“, rekla je Mustafić.
Nakon toliko godina potrage i čekanja, mnoge obitelji još nisu pronašle ostatke svojih najbližih. Prema stručnjacima, kosti ubijenih stanovnika Srebrenice premještane su nekoliko puta u različite masovne grobnice, što otežava proces identifikacije.
"Čini se da svima odgovara da se proces identifikacije odugovlači, a obitelji su na izmaku snaga. Mnogi su i umrli, a da nisu dočekali da se njihovi pokopaju", izjavila je Hajra Ćatić, predsjednica udruge "Žene Srebrenice".
U centru za identifikaciju u Tuzli leže stotine neidentificiranih ostataka. Neki od njih ne mogu se identificirati jer je ubijena čitava obitelj. Postoji velik broj sitnih kostiju koje se ne mogu upotrijebiti kako bi se utvrdili uzorci DNK, te se stoga ne može utvrditi kome pripadaju.
"Obitelji žrtava sprječavaju nas [da izgradimo] zajedničku grobnicu u kojoj bi bile pokopane neidentificirane kosti. Nadaju se da će tijela njihovih najmilijih biti identificirana u budućnosti, no čuvanje tih kostura stoji nas [400.000 eura]", izjavio je za SETimes Amor Mašović iz Instituta za nestale osobe.
U nekoliko su navrata provođene re-ekshumacije već pokopanih tijela, kako bi se pokopale i kosti koje su naknadno pronađene i identificirane u sekundarnim masovnim grobnicama.
"Tijekom identifikacije ostataka, postavlja se pitanje treba li pokopati nepotpune posmrtne ostatke ili eventualno pričekati određeno vrijeme da se pronađu nedostajući dijelovi tijela. Odluka je isključivo na obiteljima. Često obitelj odluči pokopati nepotpune ostatke, a mi naknadno pronađene dijelove tijela identificiramo na temelju DNK analize te, uz suglasnost obitelji, pridodamo već pokopanim kostima", rekao je Kešetović.
Hiba Ramić iz Zaklade Veljaci-Bratunac 92, izjavila je kako obitelji žrtava strahuju od propadanja posmrtnih ostataka.
"Svjesni smo da kosti, odnosno njihov sastav, nakon određenog razdoblja propadaju, tako da ćemo vjerovatno imati i taj problem. Zbog toga smatramo da je potrebno krenuti s pokopom žrtava u zajedničku grobnicu", rekla je Ramić za SETimes.
Pozdravljamo vaše komentare o tekstovima na SETimes-u.
Nadamo se kako ćete koristiti ovaj forum za kontakt s ostalim čitateljima diljem jugoistočne Europe. Kako bi vam takvo iskustvo bilo zanimljivo, zamolit ćemo vas da pratite pravila izložena u naputcima vezanim za komentare. Šaljući komentare vi pristajete na ova pravila. Iako SETimes.com potiče raspravu o svim temama, uključujući i one osjetljive, postavljeni komentari predstavljaju isključivo stajališta osoba koje ih šalju. SETimes.com ne mora odobravati ili se slagati s idejama, viđenjima ili mišljenjima izraženim u komentarima. SETimes.com pozdravlja konstruktivnu raspravu, ali ne ohrabruje korištenje materijala copy-paste metodom, linkova bez popratnog sadržaja i slogana u jednoj rečenici". Ovo je forum koji ima moderaciju. Komentari koji se ocijene kao pogrdni, uvrjedljivi ili sadrže psovke možda neće biti objavljeni.
Naputci za komentare na SETimes-u