'Proces preporoda' izaziva pomiješane osjećaje među etničkim Turcima

23/05/2012

Dvadeset tri godine nakon kraja sramotnog procesa promjene imena etničkih Turaka u Bugarskoj, neki slave demokraciju, dok se drugi bore da zaborave bol i patnju.

Tzvetina Borisova za Southeast European Times iz Dzhebela -- 23/05/12

Etnički Turci okupili su se u subotu (19. svibnja) obilježiti još jednu godišnjicu Procesa preporoda. [Tzvetina Borisova/SETimes]

Tisuće ljudi okupilo se u subotu (19. svibnja) u gradu Dzhebelu na jugu zemlje, kako bi obilježili 23-godišnjicu prosvjeda etničkih Turaka, što se smatra početkom pada komunističkog režima u studenom 1989. godine.

"Danas sam ispunjen radošću, zato što slavimo demokraciju", izjavio je za SETimes Samir Recep. On je bio prisiljen napustiti svoj rodni grad tijekom tzv. Procesa preporoda. "Još uvijek imam kuću tamo i drago mi je da se mogu vratiti da je posjetim."

Recep je bio jedan od, kako se procjenuje, 360.000 od ukupno 1,2 milijuna muslimana koji žive u Bugarskoj, a koji su napustili njezin teritorij u razdoblju od lipnja do kolovoza 1989. godine, koji je kasnije nazvan "velikom ekskurzijom". Tome je prethodila masovna petogodišnja kampanja Proces preporoda, čiji je cilj bila promjena njihovih tursko-arapskih imena u bugarska. Komunističke vlasti koristile su sva sredstva, uključujući silu i represiju, kako bi pogurale taj proces.

Neki kažu kako je taj proces bio motiviran gospodarskim razlozima -- dolazila je kriza pa je izazivanje domoljublja trebalo pomoći vladajućoj Komunističkoj partiji da učvrsti svoju vlast. Drugi kažu kako je to imalo veze sa sve većim brojem etničkih Turaka na teritoriju Bugarske. Treća teorija je da je to bio eksperiment koji bi, da je uspio, bio ponovljen u bivšem Sovjetskom Savezu radi rješavanja tamošnjih manjinskih pitanja.

Koji god da je razlog bio, muslimani su odgovorili oštrim prosvjedima, koji su prvih godina bili sporadični, ali su kasnije postali organizirani te su kulminirali tzv. "svibanjskim događajima" 1989. godine. U tih pet godina prisilne asimilacije, ubijeno je više desetaka osoba, stotine ih je poslano u zatvor, a tisuće njih primorano je napustiti svoje domove, od kojh se mnogi nikad nisu vratili.

"Bili smo protjerani. Dali su nam nove putovnice silom, one s našim promijenjenim imenima u njima, i rekli nam da odemo ako ih ne želimo", izjavila je za SETimes osoba koja se predstavila samo kao Fikret zbog osjetljivosti pitanja imena. "Imao sam svoje ime, zašto su ga promijenili?"

Kako su napetosti postajale opasno velike i kako su mnogi otvoreno izražavali svoje protivljenje -- privlačeći neželjenu međunarodnu pozornost -- vlasti su pozvale Tursku "da otvori svoje granice" s Bugarskom i pusti sve one koji su je željeli posjetiti ili živjeti tamo. Tako je otišlo na tisuće "turista", uključujući i neke od najistaknutijih aktivista, koji su nasilno protjerani.

Za mnoge koji su ostali, 19. svibnja je tužan dan sjećanja. "Ne želim se vraćati u prošlost -- oni [komunistički režim] upropastili su moj život. Proveo sam toliko godina u zatvoru, nije mi bilo dozvoljeno raditi. Evo, počinjem se tresti kada se sjetim tih dana", izjavio je za SETimes Ismail, koji također nije želio otkriti svoje prezime.

Slični članci

Početkom ove godine, bugarski parlament usvojio je deklaraciju u kojoj se osuđuje Proces preporoda. Ismail, međutim, nije impresioniran. "Jedna deklaracija ne znači ništa ... Ništa materijalno ne može nadoknaditi bol koju sam ja pretrpio", rekao je.

"Političari koriste prošlost kako bi se poigravali s umovima ljudi. Oni ne bi trebali vraćati ljude u te mračne dane iz svojih osobnih političkih razloga", dodao je.

Tijekom subotnjeg obilježavanja u Dzhebelu, političari iz glavnog etničkog turskog Pokreta za prava i slobode (MRF) iskoristili su prigodu da iznesu svoje ciljeve i izborna obećanja uoči općih izbora sljedeće godine.

"Sve se to dogodilo zbog politike. Imao sam prijatelje -- prijatelje Bugare, prijatelje Turke. Nikome nije bilo bitno kako se zovem... Ono što je bitno u životu su ljudskost i prijateljstvo. A oni su to uništili zbog vlastitih ciljeva i interesa", rekao je Fikret, podižući svoju torbu i krenuvši prema autobusu koji vozi natrag u Tursku.

Ovaj tekst poručio je SETimes.com.