Je li Srbija spremna nuklearnu energiju?

08/03/2010

Očekivane nestašice struje i nuklearne elektrane u susjedstvu izazvali su raspravu u Srbiji o ukidanju 21-godišnje zabrane.

Georgi Mitev-Shantek za Southeast European Times iz Beograda - 08/03/10

Nuklearna energija mogla bi biti rješenje za oslabljene energetske resurse Srbije. [Getty Images]

Okružena nuklearnom energijom, Srbija je jedna od posljednjih zemalja u regiji koja je još uvijek nema. S obzirom da su nestašice struje na pomolu, te je ostvaren napredak u zaštitnim mjerama, neki stručnjaci kažu kako je sada vrijeme za razmatranje nuklearne opcije zemlje.

"Nemamo milijarde dolara za izgradnju, ali [također] nemamo vremena za gubljenje; trebamo razmišljati desetljeće unaprijed", kazao je profesor Ilija Plećaš s Instituta za nuklearnu energiju Vinča u intervjuu za SETimes. "Ukoliko izgradimo elektranu s nečijim novcem i otplaćujemo dug strujom idućih 15 godina, opet bismo moglo imati 15 posto 'besplatne' struje".

Ministar energetike Petar Škundrić nedavno je istaknuo kako u krugu od 100 kilometara oko zemlje postoji deset nuklearnih elektrana, i više od 20 elektrana u krugu od 400 kilometara.

Stoga se postavlja pitanje: je li vrijeme da Srbija ostavi iza sebe horor Chernobyla i prihvati nuklearnu energiju -- bez obzira koliko nerado -- kao odgovor?

Nakon katastrofe u Chernobylu, u Ukrajini, 1986. godine, Skupština Jugoslavije usvojila je moratorij na nuklearne elektrane. Iako su mnoge zemlje ukinule zabranu nakon raspada Jugoslavije 1991. godine, Srbija je ostala nepokolebljiva.

U prosincu prošle godine, ruski veleposlanik u Beogradu Aleksandar Konuzin, izjavio je kako "Srbija ozbiljno razmišlja o izgradnji nuklearne elektrane -- te je Rusija voljna pomoći joj u toj nakani, na partnerski način i sa zajedničkim ulaganjima".

Promatrači ističu kako, iako Srbija sada nema novca za financiranje nuklearne elektrane, obično potrebno 14 do 16 godina za izgradnju elektrana, a pripreme bi trebale započeti uskoro.

Ugledni srpski nuklearni fizičar Vladimir Ajdačić kaže kako su promjene potrebne, bez obzira hoće li budućnost zemlje uključivati nuklearnu energiju ili ne. Srbija treba smanjiti visoku potrošnju struje, kaže Ajdačić, i koristiti alternativne izvore energije, prije no što se razmotri izgradnja nuklearne elektrane.

Godišnja potrošnja energije u 2009. godini iznosila je 32.186GWh. Srbi koriste 150-180kWh po četvornom metru godišnje, dok zemlje EU koriste manje od 100kWh godišnje.

"U Srbiji nemamo zakon o standardima štednje struje. Srbija ima alternativne izvore energije, ali nitko nije proveo analizu odnosa troškova i dobiti, jer državu ne zanima prikupljati podatke od agencija", kazao je Ajdačić.

U usporedbi s postojećom tehnologijom za sagorijevanje fosilnih goriva u regiji, nuklearna energija doživljava se kao relativno čista, sigurna i oslobođena globalnih političkih pritisaka.

"Energija iz obnovivih izvora u Srbiji ima vrlo ograničen potencijal, a u situaciji stalnog povećanja potražnje, [takvi resursi] ne mogu biti utočište", kazao je Dragomir Marković, direktor Elektroprivrede Srbije (EPS).

"Srbija je okružena zemljama koje već imaju nuklearne elektrane ili ih planiraju graditi", dodao je Marković."To će znatno utjecati na konkurentnost EPS-a na budućem otvorenom tržištu, na kojem će nuklearna energija biti dominantna, jer je energija od ugljena opterećena visokim ekološkim porezima".

Na koncu 2006. godine, EU obećala je kako će za 20 posto smanjiti svoju godišnju potrošnju primarne energije do 2020. godine. Kako bi postigla taj cilj, Unija planira odrediti minimum standarda i pravila energetske učinkovitosti za sve članice. Protivnici razvitka nuklearne energije u Srbiji uporno tvrde kako takva tehnologija nije čista, te bi to pitanje trebalo staviti na referendum.

Zvezdan Kalmar iz Središta za ekologiju i održiv razvitaka izjavio je za SETimes kako "pitanje nuklearnog otpada nije riješeno nigdje u svijetu, čak ni u visoko-tehnološkim zemljama kao što su Njemačka ili Francuska, gdje dolazi do manjih ili ne tako malih izgreda u privremenim skladištima".

Kalmar je pojasnio kako si "niti Srbija niti ostale balkanske zemlje ne mogu priuštiti cijenu izgradnje nuklearne elektrane. Primjer Finske pokazuje kako su odgode u izgradnji u trajanju tri do pet godina povećale cijene [energije] sa 2 milijarde na 10 milijardi eura".