Posljednji kamenčić Berlinskog zida

09/12/2009

Sjećanja na značajan gospodarski razvitak i slobodu putovanja čine mnoge građane Bosne i Hercegovine nostalgičnim za jugoslavenskim tipom socijalizma.

Antonio Prlenda za Southeast European Times iz Sarajeva -- 09/12/09

Mnogi u BiH vjeruju da su živjeli bolje osamdesetih godina pod socijalističkim sustavom Jugoslavije, ali priznaju ograničenja tog sustava. [Getty images]

Razoreni sukobom 1992-1995 i sa svojim gospodarstvom koje koče nacionalistički i korumpirani političari, većina građana Bosne i Hercegovine (BiH) nostalgična je za životom prije pada Berlinskog zida.

"Neki kažu kako je socijalistička Jugoslavija pala s Berlinskim zidom", izjavio je SETimes-u sarajevski profesor prava Zdravko Grebo.

Grebo pojašnjava kako su političke reforme 1965. godine dovele do uvođenja oblika tržišnog gospodarstva, koje je zauzvrat, dovelo do otvaranja granica omogućavajući Jugoslavenima slobodno putovanje. Takva postavka ublažila je međunarodne pritiske i napetosti. Osim toga, Jugoslaveni su imali snažnu mrežu socijalne zaštite, zaposlenje te besplatno kvalitetno obrazovanje i zdravstvenu skrb.

"Jugoslavija je bila drugačija od ostalih komunističkih zemalja unutar Europe. Međutim, s padom Berlinskog zida, takva pozitivna razlika jednostavno je nestala", zamjećuje Grebo.

Iako je pad zida promijenio Europu, to nije bila prevelika vijest u BiH u to doba. Međutim, dodaje Grebo, "ubrzo nakon pada Željezne zavjese počele su se podizati nove barijere. Sarajevo je bilo pod opsadom više od tri godine. [Danas] se građani BiH još uvijek sučeljavaju s viznim režimom za putovanja unutar Europe".

Grebo ističe kako je teško kazati ima li više sloboda i prava danas nego u socijalističkoj Jugoslaviji. "Nije bilo slobode medija i govora u Jugoslaviji. Sada imamo višestranački politički sustav, neovisno pravosuđe i medije, ali socijalna, kulturna i obrazovna prava bila su znatno bolje jamčena za većinu naših građana u prošlosti. Sadašnje stanje ljudskih prava katastrofalno je".

Umirovljenik Zdravko Prlenda, 66, opisuje posljednjih 20 godina Jugoslavije kao "socijalizam s ljudskim licem". Kaže kako mu je država osigurala stan kada je bio vrlo mlad, te kako je život bio znatno sigurniji.

Iako nikada nije bio član komunističke stranke, "činjenica da je netko morao biti komunist da bi bio 'moralno politički podoban' za napredovanje u poslu uvijek me je činila bijesnim", kaže Prlenda.

Nasuprot tome, dodaje Prlenda, "u današnjoj BiH mnogo je više kriminala, korupcije i nezaposlenosti. Nema osmjeha na licima ljudi kao nekada".

Novinar Hajdar Arifagić, 62, kaže kako se očekivanja od pada komunizma definitivno nisu ostvarila u BiH. On vjeruje kako bi Jugoslavija bila prva zemlja istočne Europe koja bi se pridružila EU i NATO-u da je ostala jedinstvena.

"Nemamo slobodu kretanja putovati u inozemstvo, nemamo mirnu državu i gospodarstvo u razvitku, nemamo [jasnu] politiku; niti imamo slobodu, jedinstvo, niti bratstvo. Svi ideali Francuske revolucije propali su u BiH, iako ne vidim da su uspjeli čak niti na globalnoj razini", kaže Arifagić.

"Ukoliko je Berlinski zid bio crta domina koje su padale, tada imam osjećaj da je BiH bila posljednja domina. … Čitav pritisak procesa pao je na tu dominu".