Ostaju pitanja vezana za revoluciju u Rumunjskoj

24/11/2009

Dva desetljeća prošla su od rušenja komunizma, ali neki konkretni događaji ostaju pod povećalom, čak i danas.

Paul Ciocoiu za Southeast European Times iz Bukurešta -- 24/11/09

Mladić drži rukom ispisan plakat kojim se osuđjuje diktator Nicolae Ceausescu u prosincu 1989. godine [Tom Stoddart/ Getty Images]

Rumunjska je prošla kroz najkrvaviju tranziciju iz komunizma u demokraciju u istočnoj Europi, što je proces koji još uvijek ne može biti valjano rezimiran u povijesnim knjigama.

Izvješćeno je o više od 1.500 poginulih tijekom sukoba između prosvjednika i vlasti u prosincu 1989. godine, koji su ubrzali pad totalitarnog režima Nicolaea Ceausescua.

"Tužno je da 20 godina nakon tih događaja, mi još uvijek ne znamo što se zbilo", izjavio je prošlog tjedna predsjednik Traian Basescu, pozivajući na temeljitu istragu tih povijesnih događaja.

Rumunjska revolucija započela je u Temišvaru, drugom po veličini gradu u Rumunjskoj, gdje su tisuće župljana započele prosvjed protiv odluke vlasti o nasilnom prebacivanju svećenika Laszla Tokesa u jedno selo.

Tokes je javno kritizirao režim i često je bio citiran od strane inozemnih medija. To je potaknulo tajnu policiju, Securitateu, da pozorno motri na njega.

Međutim, prosvjed župljana uskoro je privukao tisuće ljudi, koji su ispunili središnji trg u Temišvaru uzvikujući "Dolje Ceausescu".

Kako je broj okupljenih rastao, rumunjska vojska brzo se organizirala kako bi razbila prosvjede.

A.G., vojni novak, zrakoplovom je prebačen u Temišvar sa striktnom zapovijedi da prikuplja obavještajne podatke i pasivno ometa prosvjednike.

"Ljudi su bilo toliko izbezumljeni i bijesni nakon što je vojska otvorila vatru, prepoznali su nas zbog naše atletske građe, kratke kose i radoznalog pogleda i počeli nas progoniti po ulicama", izjavio je A.G. SETimes-u.

A.G. pojašnjava kako ja zapovijed za gušenje skupova ostala na snazi "dok ministar obrane, general Vasile Milea, nije izvršio samoubojstvo. Tada se sve promijenilo. Vojska je položila oružje i započela se bratimiti s narodom".

Prosvjedi iz Temišvara uskoro su se proširili na Cluj-Napocu, Sibiu i Bukurešt.

Ceausescu je zakazao javno okupljanje 22. prosinca 1989. godine, ali se ono okrenulo protiv njega. Stotine tisuća prosvjednika okupilo se ispred bivšeg sjedišta komunističke stranke, koje sa danas zove Revolucionarni trg. Ceausescu je pokušao pobjeći, ali je uhvaćen u blizini Targovišta i pogubljen na Božić nakon prijekog suđenja.

Dvadesaet godina kasnije, Rumunjska je demokratska zemlja i članica EU i NATO-a. Međutim, još uvijek ostaje pitanje je li revolucija 1989. godine bila udar ili narodni bunt izazvan polustoljetnom represijom.

Mnogi u zemlji pitaju se zašto je postkomunističko rumunjsko vodstvo bilo sastavljeno od mnogih bivših komunističkih dužnosnika, i zašto arhivi Securitatee nisu u cijelosti dostupni.

Međutim, zemlja se nastavlja pomicati od svojeg komunističkog nasljeđa.