Srpski skejteri pronašli "slobodu" na nogostupima

17/11/2009

Skateboarding drži beogradsku mladež na ulicama -- na pozitivan način.

Bojana Milovanović za Southeast European Times iz Beograda -- 17/11/09

Skejter hvata malo svježeg zraka u beogradskom skejt parku. [Nikola Barbutov/SETimes]

U skateboarding parku u Beogradu, koji je otvoren prošle godine, mogu se pronaći skejteri koji rade kickflips, vožnju po ivicama i izvode najveći trik svih trikova, ollie -- kada on ili ona podižu svoju dasku u zrak, skoro kao da je to učinjeno uz pomoć magije.

Dvojica skejtera načinili su stanku kako bi za SETimes govorili o svojoj ljubavi prema tom sportu.

"Bavim se skateboardingom sada već četiri godine. Prvo sam se susreo [sa skateboardingom] preko video igrica i dugo vremena želio sam započeti tim se baviti. Cijela stvar bila je malo odgađana jer sam morao sakupiti novac za kupovinu opreme za skateboarding, a ona stoji nešto malo manje od prosječne plaće u Srbiji", kaže Miša, 18.

On je jedan od suutemeljitelja skejt kluba Logic.

"Skateboarding se možda čini jednostavnim, ali to baš nije tako. Onaj tko želi voziti skateboard kao mi, i usavršiti sve trikove, mora se dosta toga odreći. Nemate trenere, sve što imate su prijatelji koji vam mogu pokazati kako se to čini", kaže Miša. Ozljede su česte. Unatoč prijekorima svojih roditelja, Miša još uvijek vozi skateboard skoro svaki dan -- čak i nakon što je puno puta strgao ligamente članka.

Branislav, 16, jednom je slomio ruku pokušavajući izvesti trik.

"Sloboda, kreativnost … Možete voziti skateboard kada god to želite i kako god to želite. Nema trenera, izgleda kao da uopće nije sport. Iziđete van, dobro se provedete, ukoliko vam se ne vozi skateboard jednostavno sjednete sa svojim prijateljima. Nekih dana vozite skateboard dobro, nekih dana ne, tako to ide", kaže Branislav.

Broj skejtera u Beogradu raste.

Iako nije bilo niti jedne djevojke u parku koja je vozila po ivici, nekoliko njih bodrilo je dječake. "Ovisi o tipu djevojke -- ima nekih koje vole to i nekih koje ne vole, to je normalno", ističe Branislav.

"Postoje sve vrste ljudi među skejterima, ali priznajemo jedni druge kao skejtere i dio iste ekipe. Neki slušaju hip hop, neki slušaju punk ili heavy metal, ali to nam ne smeta, ne svađamo se oko toga", dodaje.

U parku, ostali ljubitelji ekstremnog sporta kruže unaokolo na biciklima i rollerima. Bez obzira na kojoj se vrsti kotača voze, svi sportaši druže se zajedno.

Prema riječima Miše i Branislava, sport drži mladež dalje od droga i alkohola. Jedino o čemu su ekstremni skejteri i biciklisti ovisni jest, čini se, adrenalin.

"Postoje narkomani u mojem kraju. Skateboarding mi pomaže biti otporan prema takvoj škvadri", kaže Miša.