Turska koči otvaranje granice s Armenijom

19/05/2009

Turski saveznik Azerbejdžan želi da Yerevan povuče svoje postrojbe iz Nagorno-Karabakha prije nego Ankara otvori svoju granicu s Armenijom.

Ayhan Simsek for Southeast European Times iz Ankare -- 19/05/09

Turski premijer Recep Tayyip Erdogan kaže kako Ankara neće otvoriti granicu s Armenijom dok Yerevan ne povuče svoje postrojbe iz Nagorno-Karabakha. [Getty Images]

Turski premijer Recep Tayyip Erdogan razočarao je armenske čelnike prošlog tjedna, kazavši tijekom posjeta Bakuu kako Turska neće otvoriti svoju granicu s Armenijom ako Yerevan ne povuče svoje postrojbe iz sporne regije Nagorno-Karabakh u Azerbejdžanu.

Erdoganova poruka predstavljala je jasnu pobjedu za azerbejdžanskog predsjednika Ilhama Aliyeva koji je dugo pozivao Tursku da traži uklanjanje armenskih snaga sa spornog područja. Ove snage nadziru Nagorno-Karabakh od početka devedesetih godina, potaknuvši i Azerbejdžan i Tursku na blokiranje svojih granica s tim kopnenim susjedom.

Dužnosnici u Yerevanu reagirali su odmah na Erdoganovu izjavu. "Svaki pokušaj uplitanja Turske u rješenje problema Nagorno-Karabakha mogao bi samo ugroziti taj proces", izjavio je armenski predsjednik Serzh Sarksyan.

Time je optimizam koji se gradio više od godinu dana iščeznuo. Prije samo nekoliko tjedana Turska i Armenija objavile su svoj sporazum o "mapi puta" za normalizaciju odnosa. Erdoganova izjava iznenadila je ne samo Yerevan i zapadne krugove, već i turske vanjskopolitičke komentatore.

"Kakva grozna diplomacija", napisao je kolumnist Referansa Cengiz Candar.

"Može li se Turska povratiti od ove pogreške", zapitao se on. "Smatram kako je [diplomatski oporavak] moguć samo ako postoji sporazum između Azerbejdžana i Armenije u bliskoj budućnosti".

Erdogan je, međutim, možda mislio kako nema izbora, nakon što je iskusio pritisak oporbenih stranaka koje su ga optužile za izdaju saveznika i gnjevnog Bakua.

Nakon što su Turska i Armenija najavile svoj plan o normalizaciji odnosa, azerbejdžanski čelnici navijestili su potrebu obnove plinskog sporazuma s Turskom, kao i moguće ponovno razmatranje povoljne cijene koju trenutačno naplaćuju -- što je manje od polovice cijene koju ostali izvoznici plina traže od Turske.

Ankari je također potrebna potpora Azerbejdžana za realizaciju strateškog projekta plinovoda Nabucco kojim bi se smanjila europska ovisnost o ruskoj energiji.

Zato nije bilo iznenađujuće što je turski ministar energetike Taner Yildiz bio zajedno s Erdoganom u Bakuu.

Stručnjaci imaju različita mišljenja o izgledima Turske da se izvuče iz svojeg sadašnjeg bezizlaznog položaja. Neki predviđaju da će zabrinutosti Azerbejdžana -- i potreba za jeftinim zemnim plinom -- nastaviti utjecati na politiku u Ankari. Ostali, međutim, ističu dugoročne prednosti zbližavanja s Armenijom i za Tursku i za Azerbejdžan.

Budući da je Gruzija opterećena unutarnjom nestabilnošću i prijetnjom od Rusije, Armenija se sve više doima kao bolji kanal za kaspijske isporuke energije. Uz to, ukoliko se dugo blokiranoj Armeniji omogući napredak to bi je moglo odviknuti od gospodarske ovisnosti o dijaspori, koja podupire tvrdokorno stajalište glede Turske i Azerbejdžana.

Sjedinjene Američke Države nedavno su povećale napore na ubrzanju rješenja u Karabakhu i poticanju normalizacije tursko-armenskih odnosa.

Supredsjedatelji OESS-ove Skupine Minsk -- Rusija, Francuska i Sjedinjene Američke Države -- nadziru pregovore. Azerbejdžanski i armenski čelnici sastat će se u St. Petersburgu 4. lipnja u pokušaju smanjenja uzajamnih razlika.