Odbjegli optuženik za ratne zločine: Ante Gotovina

25/07/2008

Umirovljeni hrvatski general Ante Gotovina uhićen je u prosincu 2005. godine, nakon što je četiri godine izmicao vlastima.

(Različiti izvori)

Umirovljeni general Ante Gotovina uhićen je na Kanarskim otocima 7. prosinca 2005. godine. [Arhivska snimka]

Umirovljeni hrvatski general Ante Gotovina uhićen je na Kanarskim otocima u Španjolskoj 7. prosinca 2005. godine i izručen Haagu sljedećeg dana. Nalazio se u bijegu od lipnja 2001. godine, nestavši ubrzo nakon što je Međunarodni tribunal za bivšu Jugoslaviju (ICTY) podignuo optužnicu protiv njega zbog navodne odgovornosti za zločine počinjene nad krajinskim Srbima pred kraj sukoba u Hrvatskoj 1991-1995.

Gotovina je bio jedan od trojice najtraženijih odbjeglih optuženika za ratne zločine iz balkanskih sukoba devedesetih godine, zajedno s bivšim čelnikom bosanskih Srba Radovanom Karadžićem i njegovim vojnim zapovjednikom Ratkom Mladićem.

Gotovinu je ICTY optužio zbog njegove uloge u Operaciji Oluja. Hrvatska je započela vojnu akciju pod kodnim nazivom Operacija Oluja 4. kolovoza 1995. godine, kako bi ponovno uspostavila nadzor nad regijom Krajine koju su srpski separatisti zauzeli 1991. godine. Tijekom višednevne operacije i akcija koje su uslijedile, a koje su trajale do 15. studenog 1995. godine, Gotovina je zapovijedao Splitskom operativnom zonom Hrvatske vojske. U tom svojstvu imao je de facto i de jure zapovjedništvo i nadzor nad svim hrvatskim snagama raspoređenim u sklopu Operacije Oluja u južnom dijelu regije Krajine, naveli su tužitelji u izmijenjenoj optužnici protiv Gotovine koja je objavljena u ožujku 2004. godine.

Optužnica ga tereti po četiri točke za zločine protiv humanosti, a po tri točke za kršenje zakona i običaja rata zbog progona, ubojstva, pljačke imovine, bezobzirnog uništavanja gradova, mjesta i sela, deportiranja i drugih nehumanih postupak navodno počinjenih tijekom operacije. ICTY smatra kako je Gotovina pojedinačno odgovoran za zločine, uključujući protuzakonita ubojstva najmanje 150 krajinskih Srba. Oko 200.000 krajinskih Srba navodno je bilo raseljeno kao rezultat operacije Hrvatske vojske i akcija koje su uslijedile.

Prema UN-ovim tužiteljima, Gotovina -- koji je djelovao samostalno ili u dogovoru s drugima, uključujući Ivana Čermaka, Mladena Markača i bivšeg hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana -- sudjelovao je u zajedničkom kriminalnom pothvatu čiji je opći cilj bio prisilno i trajno uklanjanje srpskog stanovništva iz regije Krajine. U sklopu tog pothvata, Gotovina je "planirao, poticao, zapovjedio, izvršio ili na drugi način pomogao u planiranju, pripremi ili izvršenju" navodnih zločina.

Tužitelji također tvrde kako, iako je znao, ili je imao razloga znati da će njegovi podređeni počiniti zločine navedene u optužnici ili da su to učinili, Gotovina nije spriječio takve postupke niti kaznio izvršitelje. Uz to, nije ispunio svoju dužnost ponovne uspostave i osiguranja javnog reda i sigurnosti u regiji, uključujući glavni grad Knin i okolne općine.

Gotovina je rođen 12. listopada 1955. na hrvatskom otoku Pašmanu u općini Zadar. Kao profesionalni vojnik priključio se francuskoj Legiji stranaca 1973. godine i došao do čina glavnog narednika. Nakon toga radio je za tvrtke za privatno osiguranje u Francuskoj, od kojih su neke bile povezane s političkim pokretima krajnje desnice. Također je imao problema sa zakonom. Policijski dosjei pokazuju kako su za njim izdane tjeralice u svezi s pljačkom i iznudom te kako mu je 1986. godine izrečena petogodišnja zatvorska kazna -- iako je oslobođen nakon godinu dana pod nejasnim okolnostima.

Gotovina se 1991. godine vratio u Hrvatsku. Priključio se Zboru narodne garde kao šef operacija i obuke 1. Brigade. Od veljače do travnja 1992. godine, Gotovina je bio zamjenik zapovjednika Posebne postrojbe Glavnog stožera Hrvatske vojske, nakon čega je šest mjeseci obnašao dužnosti u Hrvatskom vijeću obrane.

U listopadu 1992. godine postao je zapovjednik Splitske operativne zone Hrvatske vojske, koja je kasnije preimenovana u Splitsko vojno područje i ostao na tom položaju do ožujka 1996. godine. U međuvremenu promaknut je iz čina brigadira u general-bojnika, a potom u general-pukovnika.

U ožujku 1996. godine Tuđman, koji je u to vrijeme bio predsjednik Hrvatske, postavio je Gotovinu za šefa Inspektorata Hrvatske vojske. Gotovinu je razriješio dužnosti Stjepan Mesić 29. rujna 2000. godine, koji je pobijedio na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj u veljači iste godine.

U izvješću Vijeću sigurnosti UN-a 23. studenog 2004. godine, tadašnja glavna tužiteljica ICTY-a Carla del Ponte izjavila je kako je bivši general nestao u lipnju 2001. godine, nakon što su ga hrvatske vlasti izvijestile o postojanju zapečaćene optužnice protiv njega.

Nakon što je nestao, Gotovinino mjesto boravka postalo je predmetom nagađanja i kontroverze. Vršeći pritisak na Zagreb da uhiti i izruči tog bjegunca ICTY-a, del Ponte je isticala kako su ga svjedoci zamijetili u Hrvatskoj u više prigoda. Također je tvrdila kako mu "dobro organizirana mreža potpore, koja se nalazi i unutar državnih institucija", pomaže u izbjegavanju pravde.

Hrvatski dužnosnici, koji su u različitim prigodama javno pozivali Gotovinu na predaju tribunalu, ostali su pri tome kako je pobjegao iz zemlje, ali su obećali kako će biti uhićen ako ga pronađu.

U izvješćima medija iz veljače 2004. godine navedeno je kako je Gotovina -- koji je dobio francusko državljanstvo nakon što je služio u Legiji -- živio slobodno u jugoistočnoj Francuskoj. Nakon toga navodno je neko vrijeme živio u gradovima Nice i Aix-en-Provence u južnoj Francuskoj i često putovao u mjesta u Južnoj Africi i druga područja.

"On uživa zaštitu mafije, čak i lokalnih moćnika. Može živjeti bez skrivanja; može čak i putovati izvan zemlje bez ikakvih većih problema", pisao je francuski dnevnik Le Monde, prenoseći izvješća francuske obavještajne agencije DST iz listopada 2003. godine. Prigodom pregleda Gotovinine putovnice nakon njegova uhićenja pronađeni su pečati s dalekih lokacija kao što su Kina i Tahiti.