Najtraženiji u svijetu: Radovan Karadžić

22/07/2008

Radovan Karadžić sučeljava se s optužbama za genocid po dvjema točkama optužnice, zločine protiv humanosti po pet točaka, kršenje zakona i običaja rata po tri točke i teške povrjede Ženevske konvencije po jednoj točki optužnice.

(Različiti izvori)

Radovan Karadžić. [Arhivski snimak]

Bivši čelnik bosanskih Srba Radovan Karadžić, koji je uhićen u ponedjeljak (21. srpnja) u Srbiji, bio je jedan od najtraženijih ratnih zločinaca u svijetu. Međunarodni kazneni tribunal za bivšu Jugosllaviju (ICTY) optužio ga je u svezi sa sukobom u Bosni i Hercegovini (BiH) 1992-1995 u kojem je oko 200.000 ljudi izgubilo život, dok je dva milijuna izbjeglo.

Karadžić je prvotno optužen, zajedno s bivšim vojnim zapovjednikom bosanskih Srba Ratkom Mladićem, u srpnju 1995. godine. Druga optužnica protiv njih dvojice potvrđena je u studenom iste godine. Izmijenjena optužnica na koncu je podignuta protiv Karadžića u svibnju 2000, ali je bila tajna do 11. listopada 2002. godine. Optužnica po dvije točke tereti bivšeg čelnika bosanskih Srba za genocid, po pet točaka za zločine protiv čovječnosti, tri za kršenje pravila i običaja rata i po jednoj za teške povrjede Ženevske konvencije.

Karadžić je rođen 19. lipnja 1945. godine, u općini Šavnik u Crnoj Gori. S 15 godina preselio se u Sarajevo gdje je diplomirao medicinu 1971. godine i postao liječnik i psihijatar.

Karadžić je 1990. godine postao jedan od utemeljitelja Srpske demokratske stranke (SDS) i njezin prvi predsjednik. Nakon što su se Slovenija i Hrvatska odvojile od Jugoslavije 1991. godine, čelnik SDS-a odbacivao je pozive da i BiH slijedi njihov primjer. Umjesto toga, proglašena je takozvana Srpska Republika Bosna i Hercegovina, kasnije nazvana Republika Srpska.

Karadžić je 27. ožujka 1992. godine postao predsjednik Vijeća nacionalne sigurnosti Srpske Republike, a 12. svibnja iste godine član njezina tročlanog predsjedništva. Istog dana izabran je za predsjednika predsjedništva. Sedamnaestog prosinca 1992. godine Karadžić je postao jedini predsjednik Republike Srpske (RS), a tri dana kasnije i vrhovni zapovjednik njezinih oružanih snaga. Na tim ključnim dužnostima, uključujući mjesto čelnika SDS-a, ostao je do 19. srpnja 1996. godine, kada je objavio kako se povlači iz politike.

Nekoliko dana nakon što je Karadžić došao na čelo Vijeća nacionalne sigurnosti, vojska bosanskih Srba opkolila je grad Sarajevo. Do konca svibnja 1995. godine, postrojbe i topništvo bosanskih Srba pozicionirani na okolnim brdima granatirali su ulice grada i tržnice, dok su snajperi namjerno gađali civile. Oko 10.500 civila, uključujući 1.800 djece, ubijeno je, a oko 50.000 je ranjeno tijekom 44-mjesečne opsade Sarajeva.

U navodima izmijenjene optužnice koji se odnose na zločine počinjene u razdoblju između 1. srpnja 1991. i 30. studenog 1995. godine tvrdi se kako je Karadžić "planirao, poticao, zapovjedio, počinio ili na drugi način pomogao planiranje, pripremu ili izvršenje uništenja, u cjelini ili djelomično, nacionalnih, etničkih, rasnih ili vjerskih skupina bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata" u brojnim općinama. Među tim općinama su Bijeljina, Bratunac, Bosanski Šamac, Brčko, Doboj, Foča, Ilijaš, Ključ, Kotor Varoš, Novi Grad, Prijedor, Rogatica, Sanski Most, Srebrenica, Višegrad, Vlasenica, Zavidovići i Zvornik.

Službe SDS-a i vlade uspostavili su brojne logore i zatočeničke objekte u različitim općinama. Uvjeti života u njima su, prema ICTY-u, vodili fizičkom uništenju, u cjelini ili djelomično, bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata kao etničkih, rasnih ili vjerskih skupina.

"U tim logorima i zatočeničkim objektima radilo je ili ih je vodilo vojno i policijsko osoblje, pod konačnim utjecajem i nadzorom najvišeg vodstva bosanskih Srba, uključujući Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika i Biljanu Plavšić", navodi se u optužnici.

Kao rezultat kampanje etničkog čišćenja koju su provodile snage bosanskih Srba tijekom 1995. godine, broj bosansko-muslimanskog stanovništva u Srebrenici i drugim područjima dramatično je opao.

Karadžić, koji je obnašao i službenu i faktičku nadležnost i nadzor nad snagama bosanskih Srba i svim službama SDS-a i vlade, također je optužen u svezi s ubojstvom oko 8.000 muškaraca i dječaka bosanskih Muslimana u srpnju 1995. godine, zarobljenih na nekoliko različitih lokacija u "zaštićenoj zoni" UN Srebrenici i njezinoj okolici. Taj pokolj smatra se najgorim zločinom u povijesti Europe od Drugog svjetskog rata.

Karadžić se smatra odgovornim i za zarobljavanje preko 200 mirovnih vojnika i vojnih promatrača UN-a koncem svibnja 1995. godine, koji su držani kao taoci približno tjedan dana, na lokacijama od strateškog ili vojnog značaja diljem BiH, kako bi te lokacije bile imune na zračne napade NATO-a. "Neki taoci napadnuti su i na druge načine zlostavljani tijekom zatočeništva. Neki od tih talaca bili su prisiljeni upozoriti svoje zapovjednike UN kako će biti ubijeni ukoliko NATO nastavi s bombardiranjem", navodi se u optužnici.

Nakon što je objavio povlačenje iz politike 19. srpnja 1996. godine, Karadžić se počeo skrivati, uspijevajući izbjeći pravdi godinama, unatoč brojnim pokušajima mirovnih snaga NATO-a da ga uhvate. Američka vlada ponudila je nagradu u iznosu do 5 milijuna dolara za informacije koje bi dovele do njegova uhićenja ili okrivljujuće presude. Prema međunarodnoj zajednici, dobro organizirana mreža pomagača pomagala je Karadžiću u izbjegavanju uhićenja.