"Apo"i njegova ostavština krvoprolića

29/11/2007

Čak i dok se Turska pomiče ka reformama, Kurdistanska radnička stranka pojačala je oružanu kampanju pokušavajući uvjeriti Kurde kako je nasilje jedini odgovor.

Ayhan Simsek za Southeast European Times -- 29/11/07

Prosvjednici u Londonu prosvjeduju protiv Kurdistanske radničke stranke, pozivajući europske vlade na blokiranje potpore toj terorističkoj organizaciji. [Ahmet Gormez]

Trojica visokih američkih generala boravili su u posjetima Turskoj koncem prošlog tjedna signalizirajući snažniju suradnju dvaju NATO saveznika u borbi protiv terorista Kurdistanske radničke stranke koji djeluju iz sjevernog Iraka.

Posjeti generala Bantza Craddocka, zapovjednika američkih snaga u Europi, generala Davida Petraeusa, zapovjednika američkih snaga u Iraku i generala Jamesa Cartwrighta, zamjenika zapovjednika Združenog stožera američke vojske, došli su samo dva tjedna nakon ključnog sastanka američkog predsjednika Georgea W. Busha i turskog premijera Recepa Tayyipa Erdogana 5. studenog.

"PKK je teroristička organizacija. Oni su neprijatelj Turske, neprijatelj Iraka i neprijatelj Sjedinjenih Država", kazao je Bush na sastanku. "Dobri, jaki obavještajni podaci dostavljeni u realnom vremenu, korištenjem moderne tehnologije, uvelike će olakšati učinkovitu borbu s ljudima koji koriste ubojstva kao sredstvo za postizanje političkih ciljeva".

Turska vlada našla se pod rastućim pritiskom javnosti da pooštri mjere na slamanju baza PKK u sjevernom Iraku, nakon nekih od najsmrtonosnijih napada skupine u proteklih nekoliko godina.

PKK, koju su Sjedinjene Države, EU i veći dio međunarodne zajednice uvrstili na popis terorističkih organizacija, bori se od 1984. godine. Sukob je do sada odnio preko 37.000 života.

Čelnik PKK Abdullah Ocalan, koji je u zatvoru, studirao je na prestižnoj Školi političkih znanosti u Ankari tijekom sedamdesetih godina i podupirao Maoizam. Utemeljitelji skupine -- poznati kao "Apoisti", po Ocalanovu nadimku Apo -- pokušavali su uspostaviti Marksističko-lenjinističku narodnu republiku u jugoistočnoj Turskoj. Međutim, PKK se s vremenom udaljila od lijeve ideologije, uvodeći više islamski i nacionalistički program.

Kada je PKK započela kampanju terora početkom osamdesetih, imala je oko 200 militanata. Do idućeg desetljeća brojka se popela na 12.000. Trenutačno, kako se smatra, djeluje oko 5000 militanata: 2000 unutar Turske i još 3000 u sjevernom Iraku.

Socijalno-gospodarska nerazvijenost, povrjede ljudskih prava i preokupiranost turskih dužnosnika sigurnošću na uštrb drugih pitanja pomogli su organizaciji i stjecanju snage. Bivši turski politički i vojni čelnici danas priznaju kako je pogrešna politika pogoršala problem.

[Ahmet Gormez]

"Naša greška bila je jer smo zabranili kurdski jezik. Kasnije sam shvatio tu činjenicu", izjavio je bivši načelnik Glavnog stožera Turske vojske general Kenan Evren dnevniku <I>Milliyet</I>. Vođa vojnog udara u rujnu 1980. godine i sedmi predsjednik Turske, Evren je također priznao kako su mučenje i zlostavljanje zatočenika predstavljali veliku pogrešku.

"Moramo priznati kurdsku realnost u Turskoj", kazao je dnevniku drugi bivši načelnik Glavnog stožera Hilmi Ozkok. "Turska mora ozbiljno uzeti svoje etničke kurdske građane; ne treba gledati na te ljude s prezirom. Vjerujem kako se problem može riješiti kada Turska postane članica EU i razina prihoda dosegne 15.000 dolara", kazao je.

Nasilje PKK u Turskoj bilo je na vrhuncu između 1993. i 1995. godine, kada je skupina izvršila velike napade na oružane snage. Turska je, međutim, bila u stanju izvesti konkretne operacije protiv pobunjenika i prijetnja je suzbijena. Ocalan je uhićen u Kenyi 1999. godine, a većina njegovih militanata povukla se iz Turske u sjeverni Irak. PKK promijenila je naziv u Kurdistanski kongres slobode i demokracije (KADEK), te priopćila kako će slijediti miroljubiv politički program i jednostrano proglasila primirje.

Međutim, nakon nekoliko godina napadi su ponovo otpočeli. Do danas, u 2007. godini 160 civilnih žrtava može se izravno pripisati PKK, zajedno sa smrću 138 turskih vojnika i 266 članova PKK. Samo u listopadu nasilje PKK prouzročilo je smrt 47 osoba, uključujući 35 turskih vojnika.

Ono što je paradoksalno, ponovno izbijanje nasilja dogodilo se u vrijeme kada je Turska, u sklopu procesa priključenja EU, uvela ključne reforme. Privatni tečajevi kurdskog jezika i emitiranje programa na kurdskom jeziku sada su dozvoljeni, iako su i dalje ograničeni. Ublažena su ograničenja za prokurdske kulturne organizacije.

Vladajuća turska Stranka pravde i razvitka koja je dobila drugi mandat na parlamentarnim izborima u srpnju, obećala je dodatno angažiranje s lokalnim Kurdima. Istodobno, zastupnici iz prokurdske stranke DTP osvojili su mjesta u parlamentu prvi puta nakon više godina.

Analitičari kažu kako ove pokazatelje političkog procesa u zamahu PKK vidi kao prijetnju. "Ovi napadi imaju za cilj isprovocirati Turke protiv Kurda i ugroziti uključivanje stranke DTP u turski politički sustav", kaže Sedat Laciner, ravnatelj Međunarodne organizacije za strateška istraživanja u Ankari. "Oni žele kazati kurdskom narodu kako je jedini put naprijed takozvana oružana borba".

Ogorčenje javnosti zbog napada nametnulo je pritisak na vlasti da izvedu prekograničnu vojnu operaciju usmjerenu protiv baza PKK u Iraku. Međutim, raniji presedani pokazuju kako takav pristup možda ne bi bio učinkovit. U prošlosti je izvršeno nekoliko upada -- prvi 1983, a posljednji 2001. godine -- ali time nije stavljena točka na PKK.

Zapovjednik turskih kopnenih snaga general Ilker Basbug to priznaje, ali i dalje ustrajava na potrebi vojne operacije.

"Suprotstavljanje separatističkom teroru ima četiri glavne dimenzije -- sigurnosnu, gospodarsku, sociokulturološku i psihološku borbu", kazao je Basbug u nedavnom govoru na Vojnoj akademiji kopnenih snaga. "Sve četiri se dopunjavaju. Borba Turske protiv PKK trajala je toliko dugo zbog problema u koordinaciji koraka u ova četiri područja".

U međuvremenu, povećala se suradnja između Sjedinjenih Država i Turske, u cilju na lociranja i izoliranja vodstva PKK i presijecanja logističke potpore skupini. Američka vlada pozvala je europske saveznike na iskorjenjivanje djelovanja PKK unutar Europe i blokiranje njezinih financijskih resursa i promidžbenih središta.

Skupine iračkih Kurda pozvale su Tursku da ponudi opću amnestiju militantima PKK i započne dijalog s tom skupinom. Turska, međutim, kaže kako je njezin prioritet prisiliti militante na polaganje oružja.

Potpredsjednik vlade Cemil Cicek, glasnogovornik vlade, kazao je novinarima kako, iako su raniji zakoni o amnestiji donijeli pozitivne rezultate, oni ne predstavljaju trajno rješenje.