Razdvajanje Vojske Srbije i Crne Gore: Perspektiva Srbije

21/09/2006

Nakon raskida državne zajednice, Srbija i Crna Gora sada pokušavaju uspostaviti odvojene profesionalne oružane snage, manje, ali tehnički opremljenije.

Igor Jovanović za Southeast European Times iz Beograda – 21/09/06

Pripadnici Nacionalne garde podižu srbijanski stijeg ispred zgrade saveznog parlamenta u Beogradu. [Getty Images]

Zajednička Vojska Srbije i Crne Gore bila je jedina združena institucija labave federacije koja je funkcionirala do samog kraja. Nakon što se na referendumu 21. svibnja Crna Gora izjasnila za neovisnost, dvije zemlje pokrenule su pregovore o podjeli vojne imovine.

Prema sporazumu, obje države zadržavaju vojnu imovinu koja se na njihovom teritoriju nalazila u vrijeme postojanja državne zajednice. Međutim, crnogorski dužnosnici najavili su kako žele znatno smanjiti broj pripadnika i vojnih potencijala. To znači kako će većina naoružanja i opreme biti prodana te će biti utemeljena profesionalna vojska od oko 2.500 pripadnika. Državna zajednica imala je opću obvezu vojne službe, a novaci u dobi od 19 do 21 godine pozivani su na služenje vojnog roka u trajanju od šest mjeseci.

Podjela je olakšana time što je bila planirana -- Crna Gora ima oko 5,4% ukupnog borbenog potencijala, što je bilo jednako udjelu republike u proračunu za obranu.

To se, međutim, nije odnosilo na mornaricu, koja je uglavnom bila smještena u Crnoj Gori. Raskid državne zajednice ostavio je Srbiju bez izlaza na more. Neki u Beogradu tvrde kako bi Crna Gora mogla Srbiji dopustiti da na crnogorskoj obali zadrži mornaricu smanjenog opsega.

Srbija planira ustrojiti vojsku koja bi se, do 2010, sastojala uglavnom od profesionalnog osoblja, dok bi broj pripadnika pričuvnih snaga bio značajno smanjen. Prema službenim procjenama, vojska bi do 2007. trebala imati oko 36.000 pripadnika umjesto sadašnjih 50.000. Do 2010. ostalo bih ih manje od 30.000.

Međutim, Vojska Srbije suočava se s nedostatkom financijskih sredstava, čime je posebice pogođeno zrakoplovstvo. Prema zamjeniku zapovjednika zračnih snaga, pukovniku Nebojši Đukanoviću, od 240 zrakoplova i helikoptera u Vojsci Srbije, koristi ih se još samo 60-ak. Najveći problem pred kojim se nalazi zrakoplovstvo -- koje je uzdrmano nakon sukoba s NATO-om 1999. -- jest pregled zrakoplova MiG-29. Taj posao neprestano se odgađa zbog nedostatka financijskih sredstava.

Ustav Srbije jasno ne definira ovlasti premijera i predsjednika u pogledu zapovjedništva nad oružanim snagama. Bivši ministar obrane Srbije i Crne Gore Zoran Stanković i dužnosnici ministarstva sada su u nadležnosti srbijanske Vlade, ali ministar još nije dobio pravo glasovanja tijekom sjednica Vlade.

Srbijanski predsjednik Boris Tadić početkom kolovoza rekao je kako neće dopustiti "dvojno zapovjedništvo nad vojskom". Međutim, to pitanje se najvjerojatnije neće riješiti sve dok usvajanja novog Ustava Srbije.