Uhićen optuženik za ratne zločine Ante Gotovina

08/12/2005

Nakon više od četiri godine u bijegu, jedan od najtraženijih optuženika tribunala UN-a za ratne zločine, Ante Gotovina iz Hrvatske, uhićen je i u četvrtak će biti prebačen u Haag.

(Različiti izvori - 08/12/05; 21/12/04)

Umirovljeni odbjegli general Ante Gotovina uhićen je u srijedu tijekom noći na Kanarskom otočju. [Arhivski snimak]

Umirovljeni hrvatski general Ante Gotovina uhićen je u srijedu (7. prosinac) tijekom noći na Kanarskom otočju, priopćila je u četvrtak u Beogradu glavna tužiteljica suda UN za ratne zločine Carla del Ponte. Gotovina će u četvrtak kasnije tijekom dana biti prebačen u Haaški sud, kazala je del Ponte.

Glavni tajnik NATO-a Jaap de Hoop Scheffer pozdravio je uhićenje u izjavi koju je dao u Brusselsu ubrzo nakon objavljivanja vijesti. "Uhićenje Gotovine dobra je vijest za svijet. To je dobra vijest za privođenje pravdi ljudi koji još uvijek nisu osuđeni, ali koji su optuženi za vrlo teške zločine, najteže zločine. Ovo je dobra vijest i mislim kako je svakako to dobra vijest i za Hrvatsku".

Gotovina je bio jedan od trojice najtraženijih bjegunaca optuženika za ratne zločine počinjene tijekom sukoba na Balkanu devedesetih godina, zajedno s bivšim čelnikom bosanskih Srba Radovanom Karadžićem i njegovim vojnim zapovjednikom Ratkom Mladićem. U bijegu je od lipnja 2001. godine, ubrzo nakon što ga je Međunarodni kazneni tribunal za bivšu Jugoslaviju (ICTY) optužio za navodnu umiješanost u zločine počinjene nad krajinskim Srbima pred kraj sukoba u Hrvatskoj 1991-1995.

Hrvatska je 4. kolovoza 1995. godine pokrenula vojnu akciju pod nazivom operacija Oluja, u cilju povrata nadzora nad regijom Krajine, koju su zauzeli srpski separatisti 1991. godine. Tijekom višednevne operacije i popratnih akcija koje su trajale do 15. studenog 1995. godine, Gotovina je bio zapovjednik Operativne zone Split u Hrvatskoj vojsci. U tom svojstvu imao je de jure i de facto zapovjedništvo i nadzor nad svim hrvatskim snagama raspoređenim u sklopu operacije Oluja u južnom dijelu područja Krajine, ustvrdili su tužitelji UN u dopunjenoj optužnici protiv Gotovine, koja je objavljena u ožujku 2004. godine.

Optužnica ga tereti po četiri točke za zločine protiv čovječnosti i po trima točkama za kršenje zakona i običaja rata zbog progona, ubojstava, pljačke imovine, bezobzirnog uništavanja gradova, mjesta i sela, deportacije i drugih nehumanih djela koja su navodno počinjena tijekom operacije. ICTY drži Gotovinu osobno odgovornim za te zločine, uključujući ubojstvo najmanje 150 krajinskih Srba. Kako se izvješćuje, raseljeno je oko 200.000 krajinskih Srba kao rezultat operacije Oluja i popratnih akcija Hrvatske vojske.

Prema tužiteljima UN-a, Gotovina je -- djelujući samostalno ili u dogovoru s drugima, među kojima su Ivan Čermak, Mladen Markač i bivši hrvatski predsjednik Franjo Tuđman -- sudjelovao u združenom kriminalnom pothvatu čiji je opći cilj bio nasilno i trajno uklanjanje srpskog stanovništva iz regije Krajine. U sklopu tog pothvata "planirao je, navodio, naredio, počinio, ili na drugi način poticao i pomagao u planiranju, pripremi i izvršenju" navodnih zločina. Tužitelji također tvrde da iako je znao, ili imao razloga znati, kako će njegovi podređeni počiniti ili su počinili zločine navedene u optužnici, Gotovina nije poduzeo potrebne mjere da spriječi takve postupke ili kazni počinitelje tih djela. Osim toga, nije ispunio svoju obvezu da ponovno uspostavi i osigura javni red i sigurnost u području, uključujući njegov glavni grad Knin i susjedne općine.

Gotovina je rođen 12. listopada 1955. godine, na hrvatskom otoku Pašmanu u općini Zadar. Profesionalan vojnik i bivši francuski legionar ranga stožernog narednika, vratio se u Hrvatsku u lipnju 1991. godine da pristupi Hrvatskoj nacionalnoj gardi kao zapovjednik operacija i obuke svoje 1. brigade. Od veljače do travnja 1992. godine, Gotovina je bio zamjenik zapovjednika Posebne postrojbe Glavnog stožera Hrvatske vojske, nakon čega je preuzeo šestomjesečnu dužnost u Hrvatskom vijeću obrane. U listopadu 1992. godine postavljen je za zapovjednika Operativne zone Split u Hrvatskoj vojsci, koja je kasnije preimenovana u Splitski vojni okrug, i ostao je na toj funkciji do ožujka 1996. godine. U međuvremenu je iz čina brigadnog generala promaknut u čin general-bojnika, a potom u čin general-pukovnika.

U ožujku 1996. godine Tuđman, koji je u to doba bio predsjednik Hrvatske, postavio je Gotovinu za šefa Inspektorata Hrvatske vojske. Stjepan Mesić, koji je pobijedio na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj u veljači 2000. godine razriješio ga je dužnosti u vojsci 28. rujna iste godine.

U izvješću koje je 23. studenog 2004. godine podnijela Vijeću sigurnosti UN-a, del Ponte je kazala kako je bivši general nestao u lipnju 2001. godine, nakon što su ga hrvatske vlasti informirale kako postoji zapečaćena optužnica protiv njega.

Nakon što je Gotovina nestao, njegovo mjesto boravka postao je predmet nagađanja i dvojbi. Vršeći pritisak na Zagreb glede uhićenja i izručenja bjegunca ICTY-u, del Ponte je isticala kako je Gotovina zamijećen u Hrvatskoj u više navrata. Također je tvrdila kako mu "dobro organizirana mreža potpore, uključujući i državne strukture", pomaže u izbjegavanju pravde.

Hrvatski dužnosnici, koji su u različitim prigodama javno pozivali Gotovinu na predaju tribunalu, ostali su pri stajalištu kako je pobjegao iz zemlje, ali su obećali kako će ga uhititi ako bude pronađen.

U medijskim izvješćima iz veljače 2004. godine ukazano je kako Gotovina slobodno živi u jugoistočnoj Francuskoj. Poslije šestogodišnje službe u francuskoj Legiji stranaca Gotovina je 1979. godine stekao francusko državljanstvo. Smatra se kako je nakon toga određeno razdoblje živio u gradovima Nice i Aix-en-Provence na jugu Francuske, te je često putovao na lokacije u Južnoj Americi i drugdje.

"Gotovina uživa zaštitu mafije, čak i lokalnih moćnika. Ne mora se skrivati; može putovati iz zemlje bez ikakvih većih problema", napisao je francuski dnevnik Le Monde, citirajući izvješće francuske obavještajne agencije DST iz listopada 2003. godine. Međutim, dnevnik je također ukazao kako ranija izvješća u kojima je navedeno da se bjegunac nalazi na Korzici, Marseilleu ili na drugim mjestima u Francuskoj nisu donijela rezultate.

Jedanaestog listopada 2004. godine EU je usvojila mjeru kojom se zamrzavaju "sva sredstva i gospodarski resursi koji pripadaju, ili su u vlasništvu, ili se nalaze kod", trojice najtraženijih optuženika ICTY–a Karadžića, Mladića i Gotovine.