Rom nije prosta riječ

17/08/2009

Mladi je aktivist na misiji razotkrivanja stereotipa i okončavanja diskriminacije protiv jedne od najlošije tretiranih etničkih skupina u Europi.

Brian Salmi iz Podgorice za Southeast European Times -- 17/08/09

[Marina Roganović]

Pomno ošišan, lijepo obučen i njegovan, Jaha Samir vjerojatno ne može biti dalje od stereotipa o Ciganima. Obrazovan je, artikuliran i poduzetan -- pravi primjer nove generacije aktivista koji nastoje promijeniti način na koji ljudi doživljavaju njegov narod. I... ne, njemu ne smeta ako ga zovete Ciganom.

Samir kaže kako i u njegovom narodu koriste taj termin, te se ne protive žestoko tome da ga i drugi koriste ako im namjera nije omalovažavanje. “Cigan", objašnjava Samir, "je izvorno značilo 'prljavo - ne diraj'". Ta etiketa prljavosti ostala je prikačena njegovom narodu još otkako je prvi puta upotrijebljena pred više stoljeća. Godine 1973. pokrenuti su združeni napori na zamjenjivanju pojma Cigan pojmom Rom, što predstavlja termin koji je njemu draži.

Boreći se s lošim izgledima, Samir nastoji izbrisati stigmu sa svojeg naroda. Kaže kako se u Europi pojavljuje nova generacija vođa koji će romski narod izvesti iz društvene izopćenosti u kojoj se nalaze još otkako su pred čitav milenij emigrirali iz Indije.

Samir kaže kako su suvremeni Romi tijekom 1980-ih uz veliku pomoć raznih međunarodnih organizacija počeli borbu za izlazak iz getoa u kojima su bili zatvoreni, kako stvarnih tako i mentalnih. "Tada su po prvi puta Romi u značajnijem broju primani na europska sveučilišta", kaže 25-godišnji otac jenog djeteta i direktor crnogorske nevladine organizacije Mladi Romi. Taj je trend u zadnja dva desetljeća nastavljen, te danas svake godine 250 Roma diplomira na makedonskim sveučilištima.

Nevladine organizacije Roma diljem Europe aktivno su novačile romske sveučilišne sudente. "Ti studenti shvaćaju kako mogu izgraditi uspješne karijere i istovremeno pomoći drugim Romima", kaže Samir.

U Crnoj Gori je samo deset Roma upisano u obrazovne institucije na razini višoj od srednjoškolskog obrazovanja. Do današnjeg je dana samo dvoje steklo sveučilišne diplome, a jedan od njih uskoro će početi raditi u crnogorskom ministarstvu manjina. Samir planira postati treći koji je diplomirao; radi na stjecanju diplome iz predškolskog obrazovanja i nada se kako će dogodine dovršiti studij.

Školski dječak piše frazu na romskom u učionici u Bukureštu. Nova generacija Roma se nada nadići stoljeća siromaštva i stigmatizacije. [Getty Images]

Premda će biti kvalificiran za obrazovanje predškolske djece, Samir sumnja kako će napustiti mjesto direktora Mladih Roma. "Mislim da me podučavanje djece ne bi toliko ispunjavalo koliko me ispunjava pomaganje mojem narodu", kaže Samir.

Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi (OSCE) je obučila Samira, pruživši mu 2005. vještine nužne za vođenje nevladine organizacije. Druge su organizacije, primjerice Razvojni program Ujedinjenih naroda (UNDP) i Zaklada instituta za otvoreno društvo (FOSI), brzo zapazile njegove vještine i odlučnost, te su u međuvremenu surađivale s organizacijom Mladi Romi na brojnim projektima.

Tamara Srzentić, koordinatorica Romskog programa u crnogorskom uredu FOSI-ja, kaže kako je Samir "jedan od najizuzetnijih i najangažiranijih mladih Roma s kojima je naša zaklada radila u zadnjih deset godina našeg angažmana vezano uz pitanja Roma u Crnoj Gori."

Prije obuke za vodstvo u građanskom društvu od strane OSCE-a, Samir je izučio poziv od svojeg oca, koji je postao organizator 2000. godine. Mladi je Samir radio u očevoj nevladinoj organizaciji sve dok stariji Samir nije 2003. dao otkaz iz zdravstvenih razloga, nakon čega Jaha odlazi od kuće na studij. Međutim, 2005. se Samir vraća kući u Herceg Novi, te nije oduševljen radom organizacije i pravcem kojim je novo vodstvo krenulo.

"Pokušao sam raditi s njima [novim vođama], ali nije išlo, tako da sam odlučio pokrenuti vlastitu nevladinu organizaciju", kaže Samir sliježući ramenima. Prvi projekti na kojima su Samir i njegova nova skupina Mladi Romi počeli raditi bili su vezani uz mlade Rome koji su bili isključeni iz obrazovnog sustava.

"Cilj je projekata bio dati im novu priliku da dovrše formalnu izobrazbu”, kaže Srzentić iz FOSI-ja. Fokus je bio na Romima u dobi od 9 do 18 godina, koji nisu mogli krenuti u osnovnu školu jer su bili prestari. Samir je nakon tih početnih projekata zadobio povjerenje donatora i intenzivirao svoje aktivnosti.

Danas se Samir koncentrira na izdavanje identifikacijskih isprava za oko 5000 od 11.000 crnogorskih Roma. Većina od tih 5000 došla je u Crnu Goru s Kosova tijekom intervencije NATO-a na Balkanu 1999. Bez državljanstva, više od polovice Roma u zemlji nije obuhvaćeno državnom socijalnom zaštitom u Crnoj Gori, što uključuje i pravo na formalnu izobrazbu.

"Trenutno je dobivanje identifikacijskih isprava za njih najvažnije čemu se možemo posvetiti", kaže Samir. Proces predstavlja zamornu kafkijansku noćnu moru punu birokracije i taksi, traje u prosjeku dulje od godinu dana i stoji u prosjeku oko 500-600 eura za svaku osobu.

Aspiracije Crne Gore ka punom članstvu u EU obvezuju zemlju da poduzme velike korake u pravcu integracije svojih Roma. Za Samira i ostale koji nastoje izvršiti ovu misiju, riječ je često o frustrirajućem poslu koji obeshrabruje čovjeka, "Ponekad je teško raditi s ljudima koji su nepismeni i ne shvaćaju nužno ili ne cijene to što radimo za njih. Ja prilično lako planem, ali radim na tome da to promijenim." Upitan kako ima snage svakog dana ustajati, odlaziti u ured i na teren, dan za danom, Samir se smiješi i odgovara: "Moja obitelj".

Čak je i Samirov osobni život duboko politiziran. Kad se pred pet godina oženio, prekšio je veliki tabu - njegova šest godina starija supruga je Srpkinja. Njih su dvoje radili u dućanima preko puta u Herceg Novom. Samir je odlazio u radnju buduće supruge pod izlikom kupnje časopisa, a ona je kod njega kupovala voće i povrće. Znajući kako je njihova ljubav 'zabranjena', Samiru je trebalo dva mjeseca da prikupi hrabrost kako bi je pozvao na spoj - dva "vrlo duuuuga" mjeseca, smije se Samir.

Par se vrlo diskretno sastajao šest mjeseci. Samirovi su roditelji nakon tri mjeseca otišli u Njemačku. Kad su se vratili, Samir im je rekao loše vijesti. Izgubio je posao, razbio obiteljski auto i zaljubio se u Srpkinju. "Nisu bili presretni", kaže Samir, plaho se smješkajući. "Posebice vezano uz moju suprugu."

Samirova je obitelj pristala. Obitelj njegove supruge nije.

Kad je par razmjenjivao zavjete, nitko se od ženine rodbine nije pojavio. Tek je nakon rođenja njihovog djeteta Samirov punac najzad priznao realnost i prihvatio svo troje kao dio obitelji.

Samir je pridobivši svojeg punca postigao da jedan od njegovih zemljaka shvati kako Romi nisu 'prljavi'. Jedan je shvatio, no ostaje ih još više od 600.000.