Beogradska djeca s ulice nalaze utjehu i pomoć u centru za dnevnu skrb

13/04/2009

Više od 500 djece živi i radi na ulicama Beograda, boreći se da prežive i često se sukobljavajući sa zakonom.

Bojana Milovanović iz Beograda za Southeast European Times - 13/04/09 Fotografije: Nikola Barbutov

Procjenjuje se kako više od 500 djece živi i radi na ulicama Beograda.

Stručnjaci vjeruju kako više od 500 maloljetnika, većinom Roma, živi i radi na ulicama Beograda. Umjesto uživanja u čistim plahtama i udobnom krevetu u svom domu, ova djeca spavaju u kanalizacijskim cijevima, kartonskim kutijama ili uništenim zgradama.

Često prose na ulicama zajedno s roditeljima ili zaustavljaju ljude u autima kako bi im za novčić ili dva oprali vjetrobran. Većina te djece nema osobnu iskaznicu ni zdravstveno osiguranje, a zbog ranijih se sukoba s zakonom klone ustanova socijalne zaštite i popravnih domova za maloljetnike. Prema UNICEF-u Srbija, u zemlji je više od 300.000 djece koja zbog siromaštva nemaju pristup zdravstvenoj skrbi ili bilo kakvom obrazovanju.

Većina ih je romske narodnosti, no različitih životnih priča - neki su pobjegli od bioloških roditelja ili posvojitelja, drugi napustili sirotišta ili centre za mlade. Mnogi su izbjeglice. Prema AFP-u, mnoga djeca koja su zadnjih godina pobjegla s Kosova priključila su se onima koji su početkom 1990-ih napustila domove u Bosni i Hercegovini ili u Hrvatskoj.

Pred dvadeset je mjeseci u cilju rješavanja potreba ove djece Centar za integraciju mladih (CIM) otvorio Centar dnevne skrbi za djecu s ulice u Beogradu. Namjera je pomoći im oko zdravstvene skrbi, obroka ili kreveta na kojem mogu prespavati.

CIM pruža sklonište i zdravstvenu skrb djeci te im pomaže da dobiju legalne dokumente, što je nužno za pohađanje nastave i ostvarivanje prava na državnu zdravstvenu skrb. Centar je u stalnom kontaktu s preko 300 djece.

Idriz (17) radi na ulici od devete godine. Živi s roditeljima, petero braće i tri sestre. Nakon četiri godine osnovne škole počeo je uzdržavati obitelj, budući da mu je otac invalid, a majka mora brinuti o manjoj djeci. Idriz zarađuje perući vjetrobranska stakla ili prikupljajući otpadni aluminij i bakar sa svojom braćom.

"Ne mogu se vratiti u školu jer nema tko zarađivati za obitelj. Moj brat i ja na dan zaradimo oko 11 eura. Time ne možemo prehraniti nas desetero", kaže Idriz.

Centar dnevne skrbi za djecu s ulice u Beogradu djeci pruža zdravstvenu skrb, obrok i krevet na kojem mogu prespavati.

Kad bi imao dovoljno novaca, volio bi otvoriti vlastitu praonicu automobila. Idriz je tek jedan od oko 260 korisnika Centra za dnevnu skrb, projekta nevladine organizacije Centar za integraciju mladih. U zavisnosti od vremenskih prilika, svakog dana dolazi od 30 do 60 djece.

Koordinatorica projekta Milica Đorđević objašnjava kako su korisnici centra sudjelovali u njegovom osmišljavanju. Dobrovoljci Centra za integraciju mladih posjećivali su djecu koja žive na ulici, razgovarali s njima o njihovim potrebama i zatim osmislili usluge koje centar pruža. Jedan od glavnih zahtjeva djece bilo je utočište od policije.

"Glavna je svrha Centra za dnevnu skrb pružanje hitne pomoći i intervencije potrebne djeci. Ako je dijete premlaćeno, imamo medicinsku sestru; ako je gladno, može ovdje jesti i okupati se. [Dijete] dobiva odjeću i obuću te može i prenoćiti", kaže Đorđević.

Dodaje kako zaposlenici centra svako dijete prijavljuju Centru za socijalnu skrb i zajedno s nadležnim institucijama socijalne zaštite nastoje djecu maknuti s ulice. "Uspijevamo poslati neku djecu u skloništa, no socijalni radnici ih nekad u tim ustanovama ne posjećuju [mjesecima]. Djetetu [dojadi čekat pomoć sustava] i bježi natrag na ulicu", rekla je Đorđević. "Korisnici Centra obično nemaju zdravstveno osiguranje te ih je zato teško smjestiti u državne ustanove za rehabilitaciju."

Mnoge se obitelji nisu u stanju nositi s takvom djecom. Mnogi ih silom nastoje reformirati, što rezultira suprotnim efektom i nagoni ih opet na bijeg od kuće. "Problem je u tome što ta djeca izbjegavaju institucije i represivni sustav", kaže koordinatorica centra.

"Ovisnost o drogama također je čest problem. Svi tipovi droge, a posebice heroin, lako su im dostupni na ulici", ističe Đorđević.

Centar za dnevnu skrb je tijekom 20 mjeseci postojanja tri puta mijenjao adresu, svaki puta zbog intervencije susjeda koji nisu htjeli da im se siromašna djeca okupljaju u susjedstvu. Sada imaju zasebne prostore s vlastitim dvorištem, ali najam im ističe u svibnju.

Predstavnici se nadaju produženju najma, te bi voljeli da Centar, čije je financiranje trenutno krajnje oskudno i pokriva tek najosnovnije, preraste u trajnu instituciju pod okriljem gradske uprave Beograda i vlade Srbije.