Članice NATO-a broj 27 i 28 - Albanija i Hrvatska

23/03/2009

Put reformi i promjena bio je dug, ali Albanija i Hrvatska su na putu da se sljedećeg mjeseca priključe NATO-u. Za obje je tranzicijskim problemima i teškoćama pritisnute zemlje ovo ogroman korak naprijed i ostvarenje strateškog cilja kojem su težile.

Nataša Radić i Manjola Hala iz Zagreba i Tirane za Southeast European Times – 23/03/09

Očekuje se kako će se ove države priključiti Savezu na samitu u Strasbourg-Kehlu sljedećeg tjedna. [NATO]

Očekuje se kako će Albanija i Hrvatska na samitu Saveza sljedećeg tjedna postati 27. i 28. članica NATO-a. Sastanak kojim će biti obilježena 60. godišnjica NATO-a održat će se u Strasbourg-Kehlu 3. i 4. travnja.

Izaslanstvo Hrvatske u Strasbourgu i Kehlu predvodit će hrvatski predsjednik Stipe Mesić i premijer Ivo Sanader. Albaniju će predstavljati predsjednik Bamir Topi i premijer Sali Berisha. Očekuje se kako će biti prisutan i predsjednik SAD-a Barack Obama.

Albanija, Hrvatska i Makedonija su 2003. pokrenule zajedničku inicijativu pod nazivom Jadranska povelja, koja je imala potporu Sjedinjenih Američkih Država. Međutim, Makedoniji je zapriječen ulazak u Savez 2008. godine, kada je Grčka stavila veto na nastavak akcesijskog procesa zbog spora oko naziva.

Ipak, i Hrvatska i Albanija ostvarile su velik napredak na putu ka akcesiji u Savez. Te su zemlje kao svoje najveće prioritete postavile ispunjavanje demokratskih standarda, reduciranje korupcije i borbu protiv organiziranog kriminala, provedbu pravosudne reforme, unapređivanje javne uprave i promicanje dobrosusjedskih odnosa.

Zemlje članice NATO-a prate planirane reforme i ocjenjuju njihovu provedbu.

Hrvatska je ušla u program NATO-a Partnerstvo za mir (PfP) 2000. godine, pokrenuvši tako svoj pristupni proces. Zemlja je u svibnju 2002. dobila poziv za priključivanje NATO-ovom Akcijskom planu za članstvo (MAP), čime je potvrđeno kako Savez provodi politiku "otvorenih vrata". Ispunjavanje uvjeta za članstvo nakon toga više nije bilo samo odgovornost ministarstava obrane i vanjskih poslova.

I hrvatski i albanski vojnici služe u misiji u Afganistanu, koja ima potporu NATO-a. [Getty Images]

U skladu s obvezama preuzetim u sklopu MAP-a, vlada je u listopadu 2002. usvojila prvi Godišnji nacionalni program za 2002/2003, kojim su definirani ciljevi i detaljno razrađeni koraci koji će zemlju zadržati na putu prema članstvu u NATO-u.

Hrvatska je od 2003. sudjelovala u operacijama pod vodstvom NATO-a, uključujući misije KFOR-a i ISAF-a u Afganistanu. Savez je 2007. organizirao vojnu vježbu u Hrvatskoj - bio je to prvi put da se takav događaj organizira u zemlji koja nije članica.

Zemlja je dobila službeni poziv za priključenje NATO-u na samitu Saveza 2008. u Bukureštu.

Hrvatski dužnosnici smatraju članstvo u NATO-u jednim od najvažnijih ciljeva u povijesti nacije. Prema anketama, broj onih koji podržavaju NATO tokom godina se bez većih odstupanja zadržao između 55% i 60%.

Vlada je 18. ožujka dala sporazum o ulasku u NATO na ratifikaciju u parlamentu. Većina je članica Saveza ratificirala dokument, a očekuje se kako će to uskoro učiniti i ostale, čime će otvoriti put ka akcesiji ove zemlje.

Međutim, Hrvatska bi se još mogla suočiti s nekim zaprekama. Glavna prepreka i dalje je susjedna Slovenija i 17 godina star spor oko pomorskih granica države. Slovenski zakonodavci su 9. veljače ratificirali sporazum o članstvu Hrvatske, no tek ga trebaju podnijeti Sjedinjenim Američkim Državama, a opozicijska Slovenska narodna stranka nastoji organizirati referendum o ulasku Hrvatske u NATO.

"Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija očekuje kako će Republika Portugal i Republika Slovenija uskoro [ratificirati sporazum] te će Hrvatska sudjelovati na predstojećem samitu NATO-a u travnju kao punopravna članica", rekao je glasnogovornik ministarstva Mario Dragun.

Plakat u Tirani s natpisom "Albanija u NATO-u" nakon što je zemlja dobila poziv za priključivanje Savezu na prošlogodišnjem samitu u Bukureštu. [Getty Images]

Napredak Albanije, koja je također dobila službeni poziv na prošlogodišnjem samitu NATO-a, bio je nešto sporiji. Zemlja se 1992. priključila Sjevernoatlantskom vijeću za suradnju, a 1994. je postala članica PfP-a.

Nedugo nakon pristupanja inicijativi Partnerstva za mir, Albanija je predstavila plan vojne suradnje i reformi. Zemlja je razvila malu i dobro obučenu vojsku od 16.000 vojnika, usklađenu sa zahtjevima Saveza.

Albanske su postrojbe također bile dio raznih operacija koje je predvodio NATO, a od 1996. su u raznim misijama sudjelovale s više od 3.300 vojnika. Albanske su snage sudjelovale u NATO-vim snagama za očuvanje mira u Bosni, u ISAF-u u Afganistanu te u misiji koju je u Iraku provodila koalicija SAD-a.

Od pada komunizma, priključivanje Savezu postao jedan od glavnih prioriteta zemlje. "Bilo kakva reforma i bilo koja cijena" uobičajen je stav vlade od 1990-ih, što predstavlja jedan od rijetkih slučajeva općeg konsenzusa svih političkih opcija u zemlji.

Solidarnost glavnih političkih stranaka pokazana je i tijekom procesa reforme izbornog sustava, koji je okončan početkom ove godine, kao i u procesu provedbe pravosudnih reformi koji se i dalje nastavlja - to je jasan znak kako političari teže izgradnji funkcionalne demokracije s neovisnim institucijama.

Ono što je najvažnije, akcesija u NATO ima podršku najšireg kruga albanskog stanovništva. Službene ankete kažu kako 94% Albanaca podržava članstvo u Savezu. Mnogi ulazak u strukturu NATO-a vide kao način unapređenja ugleda zemlje u svijetu.