Mnogi građani Kosova turobno dočekuju 2009.

05/01/2009

Za Kosovo je 2008. bila razočaravajuća unatoč proglašenju neovisnosti, a pripremaju se i za tešku 2009.

Besa Beqiri s Kosova za Southeast European Times – 05/01/09

Kosovo je 17. veljače 2008. postalo neovisna država. [Getty Images]

2008. je u svakom slučaju trebala biti veličanstvena godina za Kosovo. Nova država je trijumfirala na nizu područja: neovisnost je ostvarena 17. veljače, usvojen je novi ustav, a novu je državu priznalo više od 50 zemalja, uključujući velike sile.

Unatoč tome, nema entuzijazma glede nove godine. Kosovske institucije još uvijek nemaju pristup sjeveru; UN-ov plan u šest točaka (kojeg većina smatra kapitulacijom pred Beogradom) vreba iz sjena; EULEX treba još vremena za konsolidaciju; UNMIK je i dalje prisutan - mjesecima nakon što je Kosovo očekivalo njegov nestanak; a Srbija neumoljivo testira živce kosovskih Albanaca željezničkom linijom za Kosovo koja se ne zaustavlja na granici i slanjem službenika u posjete na najvišoj razini.

Ostavimo li diplomatske i geopolitičke frustracije postrani, obični se građani Kosova bore s gospodarskim problemima poput stope nezaposlenosti. Žale se i na stalan rast troškova života uz sve veće zaostajanje njihovih plaća. Među ljudima je prisutan opći nemir, no mišljenja o najvećem izazovu se razlikuju.

Majlinda Tyrbetari iz Prištine kaže kako su organizirani kriminal, korupcija, raspuštanje Kosovskih zaštitnih snaga i manjkavost zdravstvene skrbi najveći problemi Kosova. On smatra kako borba protiv organiziranog kriminala mora imati prioritet, premda je riječ o nečemu s čime se ni domaće ni međunarodne organizacije nisu sasvim spremne suočiti.

Amor Koshi iz Gjakove najviše brine o sigurnosti kosovske granice i organiziranom kriminalu. Srbiju smatra prijetnjom nacionalnoj sigurnosti.

Korupcija je najveći uzrok zabrinutosti građana. [Getty Images]

Ylber Morina iz Prištine slaže se kako postoji "moguća prijetnja" od strane Srbije koja nastoji "prodrijeti na Kosovo". Smatra kako će Kosovo tokom narednih mjeseci morati riješiti stalne probleme u privatizaciji državnih tvrtki na područjima u kojima dominiraju Srbi. Prema njegovom mišljenju, suočeno je i s općom socioekonomskom "krizom".

"Ako vlasti na Kosovu pokušaju proširiti svoje ovlasti na sjever, moglo bi doći do pobune Srba, a to bi definitivno destabiliziralo Kosovo", kaže Pjeter Ndou iz Gjakove.

Sevdije Rushiti iz Mitrovice ima drugačije gledište. Ona najviše razmišlja o gospodarskoj situaciji, nestašici energije i mogućnosti neuspjeha EULEX-a.

"Teško gospodarsko stanje je najopasniji problem -- nezaposlenost, visoke cijene i niske plaće; sve to može uzrokovati pravu razočaranost građana, što bi dovelo do štrajkova i socijalnih nemira. Uz to, korupcija je raširenija kada je stopa nezaposlenosti ovakva", kaže ona.

Rame Salihu, vozač taksija iz sela u blizini Prištine, smatra gospodarstvo vodećim problemom, nakon čega slijedi integracija srpske manjine.

Iliriana Loshi iz Prištine fokusira se na EULEX i njegove odnose s institucijama Kosova. Uz ostale izazove, ona navodi nestanke električne energije i njeno očekivanje da tokom predstojećih mjeseci neće biti mnogo novih zemlja koje priznaju Kosovo, čime će biti usporen diplomatski uzlet u kojem su uživali tokom velikog dijela 2008.

Neki analitičari čak kažu kako nije bilo bitnih promjena na Kosovu od proglašenja neovisnosti. "Kosovo nije država. Rekao bih kako nije bilo značajnog [napretka] od proglašenja neovisnosti; upravo suprotno, došlo je do nazadovanja", rekao je Avni Zogiani iz nevladine organizacije Cohu u TV emisiji pod nazivom Glas za vas.

Tenzije između Kosova i Srbije mogle bi se zaoštriti 2009, kažu neki. [Getty Images]

Cohu je bio dio mreže nevladinih organizacija koja je organizirala prosinačke demonstracije u Prištini protiv plana UN-a u šest točaka.

Kosovski analitičar Belul Beqaj kaže kako će vlada utrošiti sljedeća tri mjeseca pokušavajući uvjeriti građane Kosova kako nitko neće implementirati opće omraženi UN-ov plan. "Osobno ne očekujem da će ljudi na vlasti imati nešto protiv šest točaka, ali posljedica takvog licemjerja bit će zaoštravanje tenzija i sve veći porast ... razine nezadovoljstva građana", kaže Beqaj.

On kaže kako bi navodna disfunkcionalnost nove države i sve veće nezadovoljstvo građana, "koje će u određenom trenutku poslužiti kao detonator radikalizacije zahtjeva", moglo rezultirati pozivima na prijevremene izbore ili povećanjem razine etničke netrpeljivosti.

"Prvi mjesec proljeća tradicionalno je mjesec u kojem kritična masa eksplodira", upozorava Beqaj.

Ipak, Ulpiana Lama, profesorica iz Prištine i voditeljica TV emisije "Glas za vas", ne odriče se trunke optimizma. "Realistično je očekivati kako će se priznanje neovisnosti Kosova ubrzati tijekom druge polovice sljedeće godine. To znači kako bi vremensko razdoblje [do tada] trebalo smatrati investicijom u ime Kosova", tvrdi ona.

Lama smatra kako će 2009. uključivati tri izazova: gospodarsku krizu, za koju vjeruje da će biti izraženija u drugoj polovici sljedeće godine; "stalne provokacije i iskušavanja suvereniteta Kosova od strane Srbije", te "pritisak opozicije na održavanje izbora".

Uz to bi mogli predstojati i drugi rizici.

S točke gledišta Kosova, svjetska je zajednica bila previše susretljiva prema zahtjevima Beograda, ispuštajući iz vida većinu na Kosovu. Percepcija međunarodne ravnodušnosti mogla bi ugroziti ne samo međunarodna nastojanja u novonastaloj državi, već i njene lokalne institucije, kojima manjka snaga za istovremeno suočavanje s brojnim izazovima.