Nada u ujedinjenje Cipra i dalje se čuva

27/10/2008

Mirovni pregovori nastavljaju se u sklopu najintenzivnijih nastojanja na postizanju nagodbe od neuspjeha Annanova plana 2004. godine.

(International Relations and Security Network, AP, tuske dnevne vijesti, CIA Factbook -- 08/10/22, New York Times)

Ciparski predsjednik Demitris Christofias (desno) rukuje se s vođom ciparskih Grka Mehmetom Ali Talatom nakon sastanka u svibnju. [Getty Images]

Davno prije svoje podjele, Cipar je bio nemirno mjesto. Koegzistencija pripadnika grčke i turske narodnosti uvijek je bila nesigurna, a kada je otok 1960. dobio neovisnost od Velike Britanije, izbilo je nasilje među tim zajednicama.

Sadašnja kriza datira iz 1974, kada je vojna hunta iz Atene pokušala svrgnuti vođu Cipra, nadbiskupa Makariosa, te pripojiti Cipar Grčkoj. Pozivajući se na ulogu sile koja jamči mir, Turska je poslala svoju vojsku. Zauzeli su više od trećine površine otoka, uključujući i područja naseljena većinom Grcima. Rezultirajuću odcijepljenu državu, poznatu kao Turska Republika Sjeverni Cipar, priznaje samo Ankara.

Periodička nastojanja na ujedinjenju otoka pod patronažom UN-a nisu uspjela. Plan kojeg je 2004. iznio Kofi Annan, tadašnji glavni tajnik UN-a, odbačen je od strane ciparskih Grka na referendumu održanom na obje strane podijeljenog otoka. Turski Ciprani su ga podržali. Cipar je nastavio postupak ulaska u EU bez sporazuma o reunifikaciji. Premda se cijeli otok smatra dijelom bloka, EU acquis primjenjuje se samo na područjima pod upravom vlade grčkih Ciprana u Nikoziji. Unatoč njihovom pozitivnom odgovoru na Annanov plan, turski Ciprani su isključeni.

Gledano unatrag, mnogi su promatrači okrivljavali Bruxelless. Prema Ronaldu Fisheru, profesoru na Američkom sveučilištu, EU je trebala uvjetovati akcesiju rješavanjem višedesetljetne razmirice. Umjesto toga, grčka je strana znala kako će ući u blok sa ili bez sporazuma. Kao članica EU stekla je dodatno uporište, budući da ima pravo veta po pitanju odluka bloka vezanih uz Tursku, koja je kandidat za članstvo.

S tvrdolinijašom Tassosom Papadopoulosom za kormilom, u godinama nakon toga je napredak na Cipru bio gotovo nikakav. Tek nakon izbora novog vođe ciparskih Grka postalo je moguće opet se ozbiljno nadati sporazumu. Demetris Christofias iz komunističke stranke AKEL vodio je kampanju s platforme zalaganja za reujedinjenje i 2008. osvojio mjesto predsjednika.

Reformator je na vlasti i na sjevernoj strani otoka. Mehmet Ali Talat zamijenio je 2005. dugogodišnjeg vođu turskih Ciprana Raufa Denktasha. Uvjeti za postizanje sporazuma nikad nisu bili povoljniji. Mnogi vjeruju kako se, ne bude li sada iskorištena, nikad više neće ukazati tako dobra prilika - ili čak bilo kakva prilika.

Christofias i Talat bez oklijevanja su dali do znanja koliko su odlučni. Njihov je prvi potez bila odluka o otvaranju graničnog prijelaza u glavnom gradu Nikoziji, donesena u ožujku.

Demetris Christofias iz komunističke stranke AKEL osvojio je ove godine mjesto predsjednika Cipra. [Getty Images]

Posljednji su puta njihovi pregovori održani 3. rujna, 18. rujna i 8. listopada. Nastavljajući pokazivati dobru volju, obojica su vođa najavili kako otkazuju godišnje vojne vježbe 13. listopada.

Međunarodna zajednica vrši znatan pritisak na obje strane da riješe razmiricu. Poticaj je došao i u obliku posjeta skupine Elders, sačinjene od 12 nobelovaca, usmjerene na promicanje inicijativa za reujedinjenje. Oni su 8, listopada došli u dvodnevni posjet. Među njima su bili južnoafrički nadbiskup Desmond Tutu i bivši predsjednik SAD-a Jimmy Carter.

Tutu je pozvao "dvojicu vrsnih vođa" zajednica na otoku da iskoriste "svoj povijesni trenutak". Carter je pak sugerirao kako je sporazum nadomak ruke. Imajući u vidu osjetljivost lokalnog stanovništva na pritiske izvana, dodao je kako odluku "mora donijeti narod Cipra, a ne netko izvana".

Promatrači poput profesora Josepha Josepha sa Sveučilišta na Cipru kažu kako stariji članovi obje zajednice -- koji pamte "dobra stara vremena" miroljubive koegzistencije prije 1963. -- žele ponovno ujedinjenje, kao i obrazovani pripadnici mlađe generacije, za koje se smatra da su manje pristrani. Ipak, kako jedinstven otok tone sve dublje u prošlost, sve je više mlađih stanovnika koji ga takvoga nikad nisu upoznali.

Iako postoji dobra volja na obje strane, nekoliko će ključnih pitanja biti teško riješiti. Upravljanje otokom, uklanjanje turskih snaga, imovinski zahtjevi ciparskih Grka koji su pobjegli iz domova i s farmi, kao i pravo turskih doseljenika na ostanak problemi su koji će zahtijevati mnogo rada da bi bili riješeni, te predstavljaju rizik zbog ugrožavanja interesa na obje strane.

Najteže je pitanje državne uprave, budući da ciparski Grci žele jedinstvenu državu, dok ciparski Turci preferiraju konfederaciju dvaju naroda. Spremnost obje strane na ustupke bit će na velikoj kušnji, budući da će se neki neizbježno morati odreći moći ili bogatstva, ističu promatrači.

Južnoafrički svećenik Desmond Tutu (u sredini naprijed) i bivši predsjednik SAD-a Jimmy Carter (2. red, 5. s desne strane) poziraju za fotografiju s dužnosnicima ciparskih Grka i ciparskih Turaka u Nikoziji, 8. listopada. [Getty Images]

Novija je potencijalna komplikacija izbor Turske u nestalno mjesto u UN-ovom Vijeću sigurnosti 17. listopada, što je među ciparskim Grcima izazvalo bojazan kako će Turska steći diplomatski utjecaj kojim bi mogla blokirati sve što doživi protivnim interesima ciparskih Turaka.

Christofias se požalio kako je "Turska, koja krši međunarodno pravo i ljudska prava građana Cipra, sada izabrana" [u Vijeće]. Istovremeno je izrazio nadu kako će stalne članice primorati Tursku na poštivanje njenih "obveza" na Cipru.

Isti oni promatrači koji izražavaju uzdržani optimizam priznaju i kako, ne dovedu li ovogodišnji pregovori do ponovnog ujedinjenja, do njega možda nikad neće ni doći.

Christos Ringas doprinijeo je ovoj reportaži.