Unatoč turskih reformi, teroristi i dalje prkose

31/03/2008

Je li terorizam PKK izgubio svoje opravdanje sada kad vlasti postaju otvorenije prema kurdskim problemima?

Ayhan Simsek za Southeast European Times –31/03/08

Simpatizer PKK nosi zastavu terorističke skupine [Getty Images]

Premda se odlučila za vojni odgovor na terorizam Kurdistanske radničke stranke, turska se vlada obvezala na otvorenost prema svojim građanima kurdske narodnosti. Nekoliko dana nakon ograničene kopnene ofenzive protiv baza PKK u sjevernom Iraku, premijer Recep Tayyip Erdogan najavio je ambiciozan novi plan poticanja gospodarskog napretka na jugoistoku Turske, uglavnom naseljenom Kurdima, koji uključuje ulaganja do 15 milijardi dolara.

Obvezao se i na pokretanje nove TV postaje, koja će emitirati na kurdskom jeziku, te podsjetio članove PKK na zakone o amnestiji kojima su predviđene manje kazne ili prijevremeno puštanje za one koji se predaju i pruže informacije o skupini.

Erdoganova administracija se takvim potezima nada uvjeriti Kurde u Turskoj kako Ankara rješava njihove probleme, te istodobno umanjiti privlačnost PKK. Međutim, teroristička je organizacija uzvratila udarac, prezrevši ova nastojanja uz tvrdnju kako je njen ubojit tip "revolucije" i dalje jedina prava opcija. Erdoganov socijalno-gospodarski program nije ništa drugo doli "nastavak politike poricanja kurdske stvarnosti", rekao je Duran Kalkan, visoko pozicionirani pripadnik skupine.

Osnovana u 1970-ima kao marksistička skupina koja zagovara "narodnu republiku" na jugoistoku Turske, PKK zamišlja nezavisnu državu za Kurde, koja bi obuhvaćala i sjeverni Irak, te dijelove Irana i Sirije. Kako bi pridobila podršku turskih Kurda za ovu grandioznu viziju, skupina iskorištava ogorčenost zbog gospodarske nejednakosti i vladine politike usmjerene na suzbijanje kurdskog nacionalizma.

Također nastoje steći političke bodove na trenutnoj vojnoj kampanji Turske, koja je izvršila napade na baze PKK u sjevernom Iraku. "Turska će vojska nastaviti svoju borbu protiv PKK, a vlada će nastaviti sa svojom protukurdskom politikom na planu politike, gospodarstva i društvene zajednice", rekao je Kalkin u intervjuu objavljenom na web stranici PKK.

Ipak, zvuče li takve tvrdnje i dalje uvjerljivo? Djelomice vezano uz svoja nastojanja na ulasku u EU, turske su vlasti posljednjih godina povukle konkretne poteze u pravcu smanjenja ograničenja manjinskih prava. Po prvi puta u više desetljeća, politička stranka koja se zalaže za ostvarenje ciljeva Kurda - za koju mnogi u Ankari tvrde i kako je povezana s PKK - ima svoje predstavnike u parlamentu.

Državna je uprava u više navrata isticala kako vojni odgovor na separatistički terorizam nije dovoljan; nužno je uz to rješavati korjene frustracije Kurda. Naporno rade na iznalaženju političkog rješenja u sklopu građanskog društva. Unatoč tome, nasilje koje je u proteklih četvrt stoljeća odnijelo 37.000 života se i dalje nastavlja.

Demonstranti na protestnom skupu u Londonu osuđuju PKK. [Getty Images

Primirja prekršena uslijed neslaganja frakcija

Ovog je mjeseca Kurdistanska demokratska konfederacija (KCK), krovna organizacija raznim ilegalnih skupina vezanih uz PKK, pozvala na uvjetno primirje i dijalog s turskom vladom. Međutim, istovremeno su upozorili kako će neispunjavanje njihovih zahtjeva rezultirati "desetljećima rata". Premda tvrdi kako želi pregovarati, skupina istovremeno dovodi u pitanje temeljne zakone i teritorijalni integitet Turske, što je stav koji turski dužnosnici smatraju posve neprihvatljivim.

PKK je u prošlosti proglasila više jednostranih primirja, no ona se nisu održala, djelomice i zbog postojanja frakcija. Različite frakcije vode različitu politiku, te pojedine moćne snage unutar PKK i dalje nasilje vide kao način ostvarenja svojih ciljeva.

Čak i u vrijeme upućivanja poziva na dijalog od strane KCK, zapovjednik PKK Bahoz Erdal, državljan Sirije, prisezao na nastavak napada na turske vojnike i druge ciljeve. Kalkin je pak tvrdio kako je "ratno stanje održivo, te predstavlja jedini način na koji Kurdi ostvaruju političke ciljeve".

‘PKK je u najslabijem, no i najopasnijem stanju’

"Danas se PKK nalazi u najslabijem, no istovremeno i najopasnijem stanju", izjavio je Sedat Laciner, predsjednik Međunarodne organizacije za strateška istraživanja. "Budući da je pod jakim pritiskom, teroristička bi skupina sada mogla pokušati pokrenuti senzacionalne napade, uključujući i bombaše samoubojice, čime bi pokazala svoju snagu."

Turska provodi vojne operacije protiv terorista PKK u sjevenom Iraku od prosinca, a u veljači je pokrenula osmodnevnu kopnenu ofenzivu, pri čemu je, prema navodima glavnog stožera, ubijeno najmanje 240 terorista. Uspješna vojna kampanja kombinirana s pomno vođenom diplomacijom odsjekla je PKK od izvora logističke i financijske podrške, kaže Laciner.

Uz to, dodao je, skupina je sada politički izolirana. Kao posljedica, oni bi sada mogli, kao što su to činili i ranije, nastojati potražiti podršku globalnih ili regionalnih igrača, koji bi je mogli koristiti kao svojevrsnog "podugovarača" za provođenje vlastite regionalne politike.

PKK sposobnost preživljavanja dijelom zahvaljuje i svojoj strukturi nalik na hobotnicu, pri čemu njene kriminalne djelatnosti zahvaćaju cijelu regiju i Europu. Prema Izvješću o terorizmu u pojedninim zemljama US State Departmenta za travanj 2007, organizacija svoje djelatnosti financira krijumčarenjem droge i ljudi u Europi, kao i preko konvencionalnog prikupljanja sredstava od strane simpatizera.

Brojni su stručnjaci za sigurnost, kako domaći tako i međunarodni, odavno tvrdili kako je priroda prijetnje koju PKK predstavlja takva da se nije preporučljivo oslanjati isključivo na vojno rješenje. Umjesto toga, Turska mora nastaviti suradnju s drugim zemljama, posebice u Europi, kako bi im onemogućila financiranje i novačenje. Istovremeno, vlada u zemlji mora raditi na tome da uvjeri Kurde da imaju povjerenja u građansko društvo i vladavinu zakona.

Socioekonomska nerazvijenost jedan je od problema kojim se PKK koristila u prošlosti. Premijer Erdogan sada pokreće agresivni plan vrijedan 15 milijardi dolara, usmjeren na poticanje ulaganja i gospodarskog napretka jugoistočne Turske kao ključnog elementa sveobuhvatne borbe protiv terorizma.

Drugi je problem u tome što je Turska u prošlosti često davala prednost sigurnosti, a nauštrb ljudskih prava. Osjećaj da su Kurdi diskriminirani i uskraćeni za pravu na samoodređenje u protekla je dva desetljeća pomogao PKK u hvatanju maha. Do nedavno je čak i ideja o radio i TV programima na kurdskom jeziku bila u Turskoj kontroverzna.

Godine 2004. uvedena je određena količina emisija na kurdskom jeziku. Erdoganova vlada kaže kako planiraju ići još i dalje. Posebna će postaja javne televizije emitirati ne samo na kurdskom, već i na arapskom i farsiju. Premijer tvrdi kako će vlada nastaviti s novim reformama. Također je naložio jednom od svojih zamjenika da provede određeno vrijeme u ovoj regiji kako bi stekao jasniju sliku o tamošnjim očekivanjima.

Kurdski seljaci rade na polju pamuka u blizini turske granice s Irakom. Vlada u Ankari najavila je ambiciozan plan za poticanje gospodarskog razvoja u dijelovima zemlje s pretežno kurdskim stanovništvom. [Getty Images]

DTP smatra vladin program 'nedostatnim'

Ipak, turska se vlada unatoč svojim nastojanjima suočava sa skepticizmom. Prokurdska Stranka demokratskog društva (DTP) izjavljuje kako nije impresionirana. "Prvo bismo trebali sjesti i razgovarati bez ikakvih ograničenja", rekao je Sirri Sakık, utjecajni delegat DTP-a. "Ukoliko je vlada AKP-a iskrena u svojim nastojanjima da riješi problem Kurda, organizirajmo referendum i doznajmo zahtjeve kurdskog naroda."

DTP zahtijeva da Turska u svojem ustavu prizna identitet Kurda, te im pruži određen oblik autonomije na jugoistoku. Uslijed sličnosti platforme ove stranke i zahtjeva PKK, razvoj se dijaloga između vlade i glavne turske stranke Kurda pokazao nemogućim.

Erdogan je, naročito u kontektu terorizma PKK, pod jakim pritiskom javnosti da ne surađuje s DTP-om na bilo koji način. Nedavno je odbio zahtjev članova stranke da se sastanu s njim, rekavši kako to neće učiniti dok god oni ne definiraju PKK kao terorističku skupinu i jasno se odreknu nasilja. Zgroženost javnosti uslijed nasilja koje provodi PKK na visokoj je razini od prošlog listopada, kada su teroristički napadi u samo jednom mjesecu rezultirali smrću najmanje 47 osoba, uključujuči 35 vojnika. Sukob je od 1984. godine odnio više od 37.000 života.

Istovremeno je sve više dokaza u prilog tome kako nedistanciranje DTP-a od PKK rezultira osipanjem biračke baze stranke među pripadnicima kurdske narodnosti. Skupina za istraživanja Metropoll je u studenom 2007. provela ispitivanje javnosti na jugoistoku. Više od trećine anketiranih (35,1%) izjavilo je kako DTP ne predstavlja pripadnike kurdske narodnosti, dok ih je samo 38,6% izjavilo kako ih u potpunosti zastupa.

Prema Metropollu, DTP "je zasnovala svoj politički legitimitet na demokratskim pravima stanovništva u regiji i rješavanju kurdskog pitanja, no suočili su se s teškim negativnim kritikama uslijed nedavnih terorističkih akcija." Jedan je od glavnih razloga, prema provoditeljima istraživanja, izbjegavanje stranke da PKK nazove terorističkom organizacijom.

Istraživanje je utvrdilo kako je podrška ciljevima PKK niska. Većina (64,5%) se protivi stvaranju kurdske države na sjeveru Iraka, a premoćna većina od 95,2% rekla je kako bi radije ostali u Turskoj nego živjeli u takvoj državi. Više od polovice anketiranih (51,5%) reklo je kako je vojno djelovanje protiv baza PKK na sjeveru Iraka nužno.

Upitani tko je njihov omiljeni političar, 60% anketiranih odgovorilo je kako je to premijer Erdogan. 65% ih je izjavilo kako su na posljednjim izborima glasali za AKP, a čak ih je i više (68,3%) reklo kako bi to sada učinili. Ipak, provoditelji istraživanja upozoravaju kako se ove brojke ne podudaraju sa stvarnim odazivom birača. Neki od anketiranih možda nisu htjeli deklarirati svoju podršku DTP-u, zaključuju provoditelji istraživanja.