Medijske slobode su još ograničene na cijelom Balkanu

29/10/2007

Izvjestitelji iz regije i dalje se suočavaju s nizom zapreka, uključujući nasilje i prijetnje sudskim progonom, što im otežava obavljanje njihovih poslova.

Zoran Nikolovski iz Skopja za Southeast European Times – 29/10/07

Novinari u regiji suočavaju se sa zaprekama pri obavljanju svojeg posla. [Getty Images]

Ako medijske slobode predstavljaju odraz demokratskih procesa, odraz regije u ovom ogledalu nikako nije najbolji. Većina organizacija za monitoring to potvrđuje. Pojedini primjeri ilustriraju koliko je situacija i dalje nezadovoljavajuća.

Makedonski su novinari nedavno održali jednostavan, no dramatičan protest. Odložili su kamere i otišli usred tiskovne konferencije, ostavivši sve ministre makedonske vlade same na podiju.

Tim su potezom protestirali protiv incidenata do kojih je nekoliko dana ranije došlo u parlamentu i oko njega. Novinar je udaren, a snimatelj pretučen, snimke su zaplijenjene, a novinarima je onemogućeno normalno obavljanje dužnosti.

Zakoni o kleveti često se koriste protiv novinara kako bi ih obeshrabrili u nastojanju da istražuju područja koje bi vlasti radije ostavile neistraženima. Prema navodima Medijske organizacije jugoistočne Europe (SEEMO), u Makedoniji je od 2003. do 2005. podneseno više od 450 krivičnih tužbi vezanih za uvredu i klevetu. Protiv samo jednog su novinara još uvijek u tijeku postupci vezani uz 82 optužbe. Većinu su tužbi podnijeli javni službenici.

Na Kosovu je situacija slična. Sami Kastrati, član Udruge profesionalnih novinara Kosova, kaže kako su se vlasti često pokazale vrlo spremnima nadzirati slobodu izražavanja. Najgori su primjeri, kako navodi, vezani uz rasprave o statusu Kosova i Ahtisaarijev plan.

"Na Kosovu je prisutan legislativni dualizam; s jedne strane zakon koji omogućuje pristup službenim dokumentima, a istovremeno i zakon koji to onemogućuje", kaže Kastrati. "Kosovo u ovom trenutku ne očekuje da bude na prvom mjestu po transparentnosti poput Islanda, no ne želimo niti dijeliti 158. mjesto s Republikom Čad."

Sedam godina nakon zbacivanja predsjednika Slobodana Miloševića, novinari se i u Srbiji suočavaju s teškoćama. U ožujku 2006. su pobornici Socijalističke stranke Srbije napali ekipu RadioTV B92. Kasnije se te godine ministar vjerskih pitanja Milan Radulović ispričao izvještajnoj agenciji Fonet za napad nadležnih u Sava centru na novinare koji su došli kako bi izvijestili o međuvjerskom dijalogu pravoslavne i katoličke crkve.

Novi zakon o medijima u Grčkoj sadrži dio koji bi mogao otežati razvoj lokalnih medija i onemogućiti manjinskim skupinama pristup informacijama. Prema novom zakonu, vlasnici radiopostaja koje emitiraju vijesti moraju imati temeljni kapital od najmanje 100.000 eura. Prema pismu koje je Međunarodni institut za medije (IPI) poslao predsjedniku i premijeru Grčke, mnoge potencijalne radio postaje na lokalnoj razini neće biti u stanju udovoljiti tom zahtjevu.

Ministri makedonske vlade zapanjeno stoje nakon što su novinari, fotografi i snimatelji 27. rujna napustili lokaciju u znak protesta. [Getty Images]

Drugom je odredbom zakona predviđeno kako glavni jezik emitiranja mora biti Grčki. Organizacija piše: "IPI smatra kako se to kosi s dužnošću grčke vlade da čuva prava manjina te krši međunarodne obveze zemlje na ovom području, posebice Članak 27 Međunarodnog ugovora o građanskim i političkim pravima."

U izvješću iz 2006, IPI navodi deset slučajeva suđenja ili presuda protiv novinara u Grčkoj. Tipičan se slučaj dogodio 16. studenog 2006, kada je TV ekipu državne televizije molotovljevim koktelima napala skupina ljudi pod kapuljačama i maskama.

SEEMO je u Hrvatskoj zabilježila dva slučaja koji su neobični gotovo koliko i uznemirujući. Urednik vjerskog programa državne mreže HTV je 2006. otpustio tumačiteljicu znakovnog jezika zbog razvoda. To nije prvi put da tumači znakovnog jezika na HTV-u gube posao zbog neobičnih razloga. Novi List navodi kako je 2002. jedna otpuštena, ponovno od strane urednika vjerskog programa, zbog toga što je bila "suviše neprivlačna za televiziju".

U Hrvatskoj je bilo i ozbiljnijih slučajeva, koji su uključivali prijetnje smrću. 12. srpnja je novinar riječkog Novog Lista dobio prijeteće pismo od skupine koja se nazivala Mladi bojnici. Pismo je uslijedilo nakon dva izvješća koja je novinar napisao. "Nećeš ostati na životu nastaviš li se kačiti s nama", pisalo je u pismu.

U Crnoj Gori je direktor dnevnih novina Vijesti napadnut i pretučen 1. rujna. Tri su počinitelja izvela napad na Želju Ivanovića tijekom ceremonije povodom 10. godišnjice pokretanja lista. Uz to, ubojice Duška Jovanovića, urednika i izdavača dnevnih novina Dan, još uvijek nisu nađene i privedene pred lice pravde. Jovanović je ustrijeljen 27. svibnja 2004. pred uredima njegovih novina.

SEEMO smatra kako su novinari u Bosni i Hercegovini (BiH) često prinuđeni na samocenzuru gospodarskim pritiskom na medije i prijetnjama tužbama. Sudionici seminara organiziranog prošlog svibnja od strane udruge BH Novinari navode kako je pred Glavnim sudom Republike Srpske u Banja Luci podignuto 49 optužbi za klevetu. Pred Kantonalnim sudom Federacije BiH podignute su 143 optužbe za klevetu. Sudovi diljem Federacije su samo 2006. imali saslušanja vezano uz 200 raznih slučajeva vezanih uz medije.

U Istanbulu su se stotine ljudi okupile u znak protesta protiv ubojstva Hranta Dinka. [Getty Images]

Hladnokrvno ubojstvo novinara i izdavača Hranta Dinka 19. siječnja u Turskoj tisuće je ljudi izvuklo na ulice Istanbula u znak protesta protiv njegovog ubojstva od strane ekstremnog nacionaliste. Prije no što je ustrijeljen, Dink je na sebe navukao gnjev turskih vlasti, koje su ga sudski gonile zbog načinjanja teme o tome jesu li masakri Armenaca početkom 20. stoljeća bili genocid. Zakon koji je trenutno na snazi omogućuje podizanje optužbe za "uvredu turskosti", a Dink je bio jedan od brojnih pisaca, novinara i akademika koji su optuženi prema tom zakonu. Sprega prijetnje nasiljem i izglednosti pravnog zlostavljanja predstavljaju ozbiljne zapreke slobodi izražavanja. Nedugo je nakon Dinkovog ubojstva nobelovac Orhan Pamuk napustio Tursku, rekavši kako se boji za vlastiti život.

Bugarska i Rumunjska su sada članice EU, no to ne znači kako su riješena sva pitanja vezana uz slobodu medija. Nasilje od strane bandi i dalje je najveći problem u Bugarskoj, a utječe i na novinare - posebice na one koji pokušavaju izvještavati o kriminalu. U travnju 2006. je pred kućom novinara kanala Nova TV eksplodirala bomba. Njegov je stan uništen, premda nitko nije ozlijeđen. SEEMO smatra kako je napad možda povezan s njegovim nastojanjima na polju istraživačkog novinarstva.

U Rumunjskoj je Ustavni sud presudio kako je odluka o uklanjanju uvrede i klevete iz krivičnog zakonika protuustavna. Kao i u brojnim drugim zemljama, ove su kategorije dovoljno fleksibilne da mogu uključiti novinare čija se izvješća ogriješe o dužnosnike.

Albanija je u posljednje vrijeme napredovala usvajanjem novog etičkog kodeksa za novinare. Međutim, novinari se i dalje suočavaju sa zastrašivanjem. Tako se, na primjer, navodi kako je novinar lista Gazeta Shqipitare pretučen od strane lokalne policije u Lušnji.

U rujnu su Svjetsko novinsko udruženje i Svjetski forum urednika pozvali zemlje u regiji na "jamčenje okruženja u kojem će novinari moći obavljati profesionalne obveze bez straha od zastrašivanja. Takvi incidenti pogoduju atmosferi straha koja otežava istraživačko novinarstvo i može poticati na samocenzuru."

Premda je ovo prvenstveno bilo upućeno vodstvu Crne Gore, a vezano uz napad na Ivanovića, potpisnici su jasno dali do znanja kako se njihov zahtjev odnosi na sve balkanske vlade.

"Imam poruku za napadače", rekao je jedan urednik. "Ne mogu nas zaustaviti niti zastrašiti. Nastavit ćemo izvještavati javnost na profesionalan način."