Jugoistočna Europa pretvara "odljev mozgova" u "priljev"

25/06/2007

Zadržavanje obrazovanih profesionalaca u zemlji postao je velik izazov za mnoge zemlje regije. Premda preokretanje trenda emigracije nije uvijek moguće, vlade su surađivale sa sveučilištima i međunarodnim organizacijama kako bi problem pretvorile u prednost.

Gabriela Preda za Southeast European Times – 25/06/07

U inozemstvo najčešće odlaze najbolji i najpametniji. [Getty Images]

Termin "odljev mozgova", nastao 1950-ih, obično se povezuje s gubitkom. Međutim, u jugoistočnoj Europi je riječ o složenijem fenomenu. Trend bi često mogao bolje biti opisan kao "cirkulacija mozgova", budući da mnogi iseljenici pridonose gospodarstvu rodne zemlje šaljući novac obiteljima. Istovremeno, mnoge su zemlje u regiji nastojale pretvoriti "odljev" u "priljev" kombinacijom javnih i privatnih inicijativa.

Milijuni ljudi iz jugoistočne Europe napuštaju svoje zemlje u potrazi za boljim životom drugdje. Mnogi su od njih visokospecijalizirani profesionalci i akademici. Većinu znanstvenika, istraživača, članova uprava ili studenata privlače primamljive prilike za nastavak karijere, plaće i ukupno bolji uvjeti. Države istodobno gube ljudski kapital zbog "gubitka mozgova", odnosno internog odljeva mozgova - stručnjaci napuštaju poslove na svom području kako bi prihvatili bolje plaćene poslove koji ne zahtijevaju njihovu stručnost.

Reperkusije su bile ozbiljne. Prema UNESCO-vom izvješću "Znanost, tehnologija i gospodarski razvoj jugoistočne Europe", broj istraživača ozbiljno je opao tijekom proteklog desetljeća. Brojne su zemlje iskusile iseljavanje do 70% visokoobrazovanih profesionalaca. Na pojedinim sveučilištima gube se i dvije trećine poslova u nastavi i istraživanju, što razorno djeluje na znanstvena istraživanja i visoko obrazovanje.

Primjerice, u Bosni i Hercegovini (BiH) je 79% istraživača, 81% osoba s magisterijem znanosti, te 75% doktora znanosti napustilo zemlju od 1995. Ista studija pokazuje kako je na Sveučilištu u Tirani izgubljeno 40% akademskog osoblja, od čega ih je 90% bilo mlađe od 40 godina. Troškove ove ekonomske migracije po pitanju ljudskog razvoja i javne dobrobiti nije moguće izračunati, budući da vlade često izdvajaju iz oskudnih resursa za subvencioniranje obrazovanja i i specijalizirane obuke djelatnika, koji odlaskom sa sobom odnose i potencijalne gospodarske i društvene dobrobiti koje proizlaze iz tih ulaganja. Zemlje se zatim bore da bi popunile mjesta u javnim službama i riješile nedostatak kvalificirane radne snage u ključnim gospodarskim sektorima.

Odljev istraživača i znanstvenika iz regije ima ozbiljne posljedice. [Getty Images]

Ipak, međunarodne organizacije i nacionalne vlade navode kako se ovaj trend postupno mijenja u cijeloj regiji - emigranti u sve većoj mjeri nastoje koristiti svoju ekspertizu, vještine i kapital kako bi postali pravi partneri u razvoju svojih zemalja.

Čak i kada zabrinutost zbog životnih uvjeta ili političke nestabilnosti predstavljaju zapreku povratku, nova tehnologija omogućuje "virtualno sudjelovanje" u izgradnji nacije. Inicijative koje promiču razne međuvladine ili nacionalne institucije omogućuju dijeljenje znanja i konverziju specijalizirane ekspertize u gospodarski, društveni i kulturalni kapital.

Istovremeno su sveučilišta diljem regije prednjačila u nastojanjima na preobraćanju "odljeva mozgova" u "cirkulaciju mozgova". Projekti uključuju programe razmjene, koji potiču akademsko osoblje i istraživače na kratka razdoblja specijaliziranih studija u inozemstvu, te formiranje digitalnih mreža.

Zajednički projekt UNESCO-a i Hewlett Packarda (HP) za iznalaženje rješenja za ublažavanje odljeva mozgova u regiji implementiran je 2003. u nekoliko zemalja jugoistočne Europe. Osiguravajući sredstva raznim sveučilištima, uključujući tehnološke i financijske kapacitete, inicijativa je omogućila mladim znanstvenicima regije rad unutar okvira zajedničkih istraživačkih projekata s njihovim zemljacima koji žive u inozemstvu. Projekt je pružio mrežnu tehnologiju raznim sveučilištima u Albaniji, BiH, Hrvatskoj, Makedoniji, Srbiji, te Crnoj Gori.

"Sveučilišta koja sudjeluju uspješno su formirala timove fakulteta, znanstvenika i onih koji donose odluke diljem regije, te svi tijesno surađuju", rekla je koordinatorica programa Stamenka Uvalić-Trumbić. Na primjer, na Sveučilištu u Beogradu je nekolicina mladih inžinjera ostala u zemlji kako bi razvijali eksperimente koristeći mrežnu računalnu tehnologiju. Uz to su na regionalnoj razini redoviti sastanci vezani uz projekt također djelovali kao poticaj premošćivanju granica.

Sveučišta su iskusila velike gubitke akademskog osoblja. [File]

"Projekt nije samo ojačao znanstvene i obrazovne kapacitete na nacionalnoj razini, već je i ponovno uspostavio dialog mladih istraživača u regiji nakon višegodišnjeg prekida komunikacije", rekla je Uvalić-Trumbić. Mreže stvorene uz podršku UNESCO-a i HP-a djeluju samostalno, a cilj im je dijeljenje inovativnih iskustava kako bi se istraživačima u regiji pomoglo u konsolidaciji lokalnih kapaciteta i vođenju istraživanja van granica, pri čemu neće trajno napuštati svoje rodne zemlje.

Svjesna potencijalno razornog strukturalnog problema s kojim se suočava obrazovni sektor regije, EU je također postala jedan od ključnih igrača. Unija pruža podršku istraživačima nizom programa poput Tempusa (usmjerenog na modernizaciju višeg obrazovanja) i stipendija Erasmus Mundus. Uz to je takozvani Bolonjski proces - pokrenut 1999. kako bi se oformio jedinstveni europski obrazovni prostor na temeljima europskog procesa integracije - potakao reformu obrazovanja na Balkanu.

U posljednje je vrijeme niz članica EU uvelo "znanstvene vise", namijenjene jednostavnijem dobivanju radnih visa za zemlje Unije za istraživače koji nisu iz EU. Direktiva, izglasana 2005., do listopada će biti uključena u nacionalne zakone zemalja članica EU.

Brojni stručnjaci smatraju kako su inicijative za priljev mozgova spore i nailaze na brojne zapreke, prvenstveno zbog nedostatka informacija ili kapaciteta za njihovu implementaciju. Unatoč tome, brojne međunarodne organizacije i nacionalne vlade navode kako trend postupno postaje pozitivan. Postupno se uspostavlja drugačiji stav, a kreatori politike počinju shvaćati kako mobilnost ne treba biti smatrana samo prijetnjom. Pravilno kanalizirana, ona može donijeti dobrobit matičnoj zemlji, te čak predstavljati prednost.