Novo vrijeme za rumunjske Rome

20/11/2006

Prema službenim procjenama, Romi čine oko 2,5% stanovništva države, a broj bi mogao biti i bitno veći. Oni su i jedna od obespravljenih skupina u Rumunjskoj, te ih 74% živi u siromaštvu. Dok se zemlja sprema za ulazak u EU, ulažu se dodatni napori da se poboljša njihova kvaliteta života.

Paul Ciocoiu iz Bukurešta za Southeast European Times – 20/11/06

Popis stanovništva iz 2002. godine utvrdio je populaciju od 535.140 Roma, ali neke procjene govore o tome da je riječ o više milijuna građana.[Getty Images]

Europa je dom za najmanje osam milijuna Roma, od čega šest milijuna živi u centralnoj i istočnoj Europi. Zadnji popis stanovništva iz 2002. godine otkrio je da je broj stalno nastanjenih Roma u Rumunjskoj 535.140, što čini 2,5% državne populacije, ali neslužbene procjene dosežu i 2,5 milijuna.

Stručnjaci za povijest Roma slažu se kako oni dolaze iz Indije i da odandje nisu otišli kasnije od 10. stoljeća. Ipak, teško je točno utvrditi kada su se nastanili na teritoriju Rumunjske. Na prve pisane dokaze postojanja Roma u Rumunjskoj nailazimo u dokumentima iz 1374. godine. Kada Dan I nudi manastiru Vodita 40 Roma za robove. Taj su status imali stoljećima. Godine 1424., Rome iz Transilvanije predvodio je vojvoda (vladar), kako se navodi u Ustavu, ali taj propis ukinut je 1588. godine na pokrajinskom Saboru.

Godine 1785. austrijski car Josip II ukinuo je ropstvo u Transilvaniji. Četiri godine kasnije, prvi Romi primljeni su u pokrajinske škole i crkve. Stvari su se odvijale bitno drugačije u ostale dvije rumunjske pokrajine, Moldaviji i Valakiji, koje su i dalje bile pod otomanskom vlašću i protivile se suvremenim idejama zapada. Tek 1855. i 1866. godine u tim pokrajinama sasvim je ukinuto ropstvo pod pritiskom pisaca i intelektualaca.

Stoljeća ropstva slijedili su progoni i izgoni tijekom pronacističkog režima Iona Antonescua za vrijeme Drugog svjetskog rada. Gotovo 38.000 rumunjskih Roma umrlo je za vrijeme holokausta, navodi se u podacima rumunjskog Odbora za ratne zločine. Komunistička diktatura koja je uslijedila nasilno je raselila cijele zajednice Roma i zaplijenila njihovu imovinu, vođena idejom stvaranja homogenog rumunjskog društva.

Pola je stoljeća komunizam pokušavao zataškavati ove probleme, njegujući iluziju utopije. Padom komunizma i početkom razdoblja tranzicije dolazi do eskalacije socijalnih tenzija, a vatru su dodatno raspirili novonastali rumunjski mediji. Godine 1991. romski stanovnik Bolintin Deala, sela pokraj Bukurešta, ubio je Rumunja. Ubojstvo je uznemirilo rumunjsku zajednicu u selu, koja je na to odgovorila paljenjem dvaju romskih kuća. Dvije godine kasnije, 23. rujna 1993., troje Roma ubijeno je u Hadareni, pokrajini Mures, od strane pobješnjelih seljana. Jedan od ubijenih ranije je nožem ubo Rumunja. Njegov zločin rezultirao je kolektivnom odmazdom – 14 kuća romske zajednice spaljeno je, a 175 Roma koji su u Hadareni živjeli skoro 70 godina protjerano je iz sela.

U srpnju 2003. godine, u Budimpešti vođe osam zemalja središnje i istočne Europe odlučili su pokrenuti projekt "Desetljeće integracije Roma 2005.-2015.“ [Romadecade.org]

U razdoblju od 1990. do 1993. godine najmanje osam Roma ubijeno je, a mnogi drugi pretrpjeli su ozbiljne ozljede prilikom izbijanja kolektivnog nasilja, navodi izvješće Europskog centra za prava Roma. Bilo je također i mnogo slučajeva nasilja nad Romima od strane policije. Kao i slučajevi nasilja, i takve pojave često završe nekažnjavanjem, a ponekad se čak propisno ni ne istražuju.

Rasističke izjave mogle su se čuti i od strane Corneliua Vadima Tudora, vođe ekstremističke opozicijske stranke. Prema izvještaju OSCE-a, u nekoliko navrata tijekom kolovoza 1998. godine prestavljao je program u deset točaka koji je sadržavao i "izolaciju Roma kriminalaca u zasebne kolonije“ kako bi se "zaustavio proces transformacije Rumunjske u ciganski kamp“.

Vlada je u međuvremenu postala svjesna potrebe promoviranja i primjene strategije za romsku manjinu. Vlada je u veljači 1997. godine osnovala Nacionalni ured za Rome kao dio Odjela za nacionalne manjine. U listopadu 2004. godine ured je transformiran u Nacionalnu romsku agenciju koju vodi predsjednik u rangu državnog tajnika.

Vlada je 2001. godine usvojila nacionalnu strategiju za poboljšanje kvalitete života Roma. Definirani su prioriteti preko deset najvažnijih područja djelovanja, uključujući socijalnu sigurnost, zdravstvo, pravosuđe, obrazovanje, komunikaciju i građansku aktivnost. PHARE projekt u vrijednosti 7,6 milijuna eura trebao je podržati tu strategiju, koja je finalizirana u travnju 2006. godine. U međuvremenu je Glavni inspektorat rumunjske policije pokrenuo program koji bi trebao poboljšati odnose između policije i romske zajednice, te povećati sposobnost policije za učinkovitu reakciju u situacijama tenzija između Roma i neromskih zajednica. Program je razvijen uz pomoć Projekta za etničke odnose i Odjela za upravu i pravosuđe Sveučilišta u Louisvilleu.

U srpnju 2003. godine, u Budimpešti vođe osam zemalja središnje i istočne Europe odlučuju pokrenuti "Desetljeće integracije Roma 2005.-2015.“, projekt pokrenut od strane Svjetske banke i Instituta za otvoreno društvo. Primarni ciljevi su eliminacija diskriminacije i siromaštva u ovoj zajednici. Rumunjska je predsjedala programom godinu dana, od srpnja 2005. do srpnja 2006. godine.

U srpnju 2006. godine, Svjetska banka je odlučila odobriti Rumunjskoj kredit u iznosu od 58,5 milijuna eura za projekt socijalne integracije. Korisnici uključuje neke od najugroženijih skupina u zemlji – romsku manjinu, djecu izloženu visokom riziku i/ili onu koja napuštaju ustanove za dječju skrb, hendikepirane osobe, te žrtve kućnog nasilja. Projekt je razvijen prema novim načelima Strategije državnog partnerstva, usmjerenog ka pomaganju Rumunjskoj u ispunjenju njenih obveza iz Memoranduma o zajedničkom uključenju, potpisanog s Europskom komisijom.

Za manje od tri mjeseca, Rumunjska će ući u EU. Pravo je vrijeme za rješavanje pitanja u društvenom sektoru, kako bi dobrobiti reforme i akcesije u EU bile osjetne u najranjivijim segmentima društva. Uz 74% članova ispod granice siromaštva, stopu mortaliteta novorođene djece četiri puta višu od prosjeka u zemlji i stopu zaposlenosti od 13%, Romi su posebno izloženi riziku. Posljednjim je popisom stanovništva iz 2002. utvrđeno kako je četvrtina Roma pismena. Odbijaju se odreći svojih stoljetnih tradicija, uključujući i udavanje djece u ranoj dobi, što Rome često dovodi u sukob s vlastima i zakonom.

Minority Watch, sa sjedištem u Londonu, predlaže kako bi Rumunjska i Bugarska trebale koristiti dio svojih sredstava za regionalni razvoj u cilju poboljšanja života Roma. Ukoliko ne bude uložen trajan napor, poboljšanja će biti samo kratkoročna, a to je nešto što si ni jedna od ovih zemalja ne može priuštiti.