Na obzoru mogućnost balkanskog biogoriva

21/08/2006

Zemlje jugoistočne Europe promišljaju mogućnosti biogoriva. Mogu li Bugarska, Rumunjska ili Srbija postati novo "brazilsko čudo"?

Georgi Mitev-Shantek iz Beograda za Southeast European Times - 21/08/06

Dok cijene nafte rastu u cijelom svijetu, pojedine balkanske zemlje pokazuju interes za biodizel. [Getty Images]

Dok svjetska cijena nafte raste, zemlje jugoistočne Europe promišljaju izglede za smanjivanje svoje ovisnosti o ovoj robi. Domaći i strani investitori u Bugarskoj, Rumunjskoj i Srbiji pokrenuli su izgradnju pogona za proizvodnju alternativnih goriva.

Još nedavno je mogućnost korištenja biodizela kao pogonskog goriva ismijavana na Balkanu. Situacija se promijenila. Gorivo dobiveno iz industrijskih biljaka, prvenstveno uljane repice i suncokreta, pretvara se u značajnu investiciju. Regulativa EU određuje kako najmanje 2 posto dizela na tržištu ove godine mora biti biljnog porijekla, uz godišnji porast tržišnog udjela od 0,75 posto do 2010.

Rumunji su prvi krenuli u utrku za tržišnim udjelom, kako na domaćem, tako i na tržištu cijele Europe. Zemlja sada godišnje proizvodi tri milijuna tona biodizela. Portugalska tvrtka Martifer gradi pogon za proizvodnju biodizela u mjestu Lehliu Gara u okrugu Calarasi. Projekt vrijedan 47 milijuna eura bit će dovršen do 2007. Planirani su znatni kapaciteti, do 100.000 tona biodizela godišnje - trećina potrošnje ekološkog goriva u Rumunjskoj. Posla će biti i za poljoprivrednike, budući da ta količina goriva zahtijeva 50.000 hektara usjeva.

Drugi projekt, vrijedan 133 milijuna eura, vodi MAN Ferrostaal, dio njemačkog MAN-a. Oni grade pogone u Atelu i Loamnesu, okrug Sibiu, a očekuje se da će do 2008. dnevno proizvoditi 400 tona goriva sa 120.000 hektara zemljišta.

Najzad, naftna tvrtka Rompetrol također se nada dijelu kolača, planirajući godišnju proizvodnju od 60.000 tona u 2007.

U susjednoj je Bugarskoj lokalna tvrtka za distribuciju i maloprodaju goriva EKO Petroleum najavila kako će sljedeće godine pokrenuti izgradnju pogona za proizvodnju biodizela u Vidinu, na sjeveroistoku zemlje. Očekuje se kako će cijena pogona iznositi oko 60 milijuna eura, te kako će do 2008. godišnje proizvoditi 150.000 tona biodizela iz 400.000 tona uljane repice uzgojene na 250.000 hektara zemljišta.

Biogorivo se dobiva iz uljane repice. [Getty Images]

Srbija pak planira izgradnju svoje prve tvornice sljedeće godine. Domaći proizvođač iz sektora proizvodnje biljnog ulja, Victoria Group iz Šida u Vojvodini, planira izgradnju pogona vrijednog 15 mil eura, koji će godišnje proizvoditi 100.000 tona biodizela iz uljane repice, soje i suncokreta. Srbija u stvari nije početnik u proizvodnji biogoriva. Godine 1995., za vrijeme sankcija, Beogradska poljoprivredna korporacija, koja snabdijeva srpski glavni grad, proizvela je oko 10.000 tona, no još se očekuje angažman države.

Značaj uloge države možemo vidjeti na primjeru Brazila. Tijekom prve svjetske naftne krize 1973., kada je cijena učetverostručena, Brazilci su se ozbiljno zamislili. S obzirom da su u to vrijeme uvozili 80 posto goriva, kao što je danas slučaj na Balkanu, na to su trošili polovicu državnih prihoda. Kako bi se izvukli iz ove zamke, zemlja se upustila u projekt zamjene benzina etanolom proizvedenim iz šećerne trske.

Zahvaljujući toj odluci, Brazil će ove godine objaviti svoju neovisnost o uvozu nafte. Uz proizvodnju od 3,6 milijardi galona etanola i 600 milijuna vrijednosti izvoza, Brazil pokriva polovicu svjetskog tržišta. Na njihovom domaćem tržištu sedam od deset automobila koristi etanol, čija cijena iznosi tek trećinu cijene benzina. Počeli su ga uvoditi čak i u zrakoplovnoj industriji.

U vrijeme kada su svjetske cijene nafte ponovno međunarodni izvor zabrinutosti, brazilsko čudo privlači više pažnje no ikada. U Sjedinjenim Državama, gdje etanol proizvode iz kukuruza, razvijaju se planovi za povećanje proizvodnje. Američka istraživanja mogućnosti povećanja isplativosti mogla bi biti od velikog interesa za balkanske zemlje, budući da je proizvodnja etanola iz kukuruza 30 posto skuplja od proizvodnje iz šećerne repe.

Balkan u svakom slučaju može proizvoditi kukuruz. Rumunjska godišnje već proizvodi oko 10 milijuna metričkih tona, Srbija 6,3 milijuna tona, a Hrvatska 2,2 milijuna tona. Mogućnosti uzgoja su daleko veće.

Brazilski primjer pokazuje kako vlade moraju uvesti korištenje etanola, budući da je početna etapa uvijek ekonomski najneisplativija. Poljoprivrednici moraju dobivati poticaje za uzgoj kukuruza, uljane repice i drugih sirovina. Vlade moraju financirati ekspanziju mreže crpki koje nude novo gorivo, te moraju propisati korištenje vozila upogonjenih biodizelom ili etanolom u državnim institucijama.

Sljedeći su korak porezne olakšice za korištenje vozila "neškodljivih za okoliš", te postavljanje kvota za korištenje bioloških goriva. Što se događa kada se svemu ovome udovolji? Brazilski ogranak Volkwagena može odgovoriti na ovo pitanje. Prošle su godine ugostili preko 38 delegacija iz više od dvanaest zemalja, od kojih su svi bili zainteresirani za tzv. fuel-flex vozila, odnosno vozila čiji agregati mogu koristiti i alternativno gorivo.