Srbija poduzima korake upravljene ka suzbijanju korupcije

17/10/2005

Veći broj skandala u novije vrijeme naglasilo je važnost rješavanja problema korupcije. Sudac Vrhovnog suda oslobodio je kriminalce za novac, viši vojni časnici prikazivali su više cijene vojne opreme, te liječnici koji su podavali prava na invalidske mirovine samo su neki od primjera dominantnog trenda grabeža, prevare i zloporabe položaja – karakterističnih problema tranzicijskog društva. Najavljujući "odlučnu bitku protiv korupcije", vlasti čini se nastoje promijeniti općeniti dojam kako ne postoji politička volja za rješavanje problema. Za sada je, izvješćuje dopisnik SETimes-a Georgi Mitev-Šantek, retorika daleko impresivnija od rezultata.

Georgi Mitev-Šantek za Southeast European Times – 17/10/05

Izvješće Vijeća Europe za 2005. o korupciji na zapadnom Balkanu zbog premalog izdvajanja sredstava i nedostatka političke volje za borbu protiv korupcije kritizira Srbiju i Crnu Goru, te Makedoniju i Bosnu i Hercegovinu. Čini se ako srpska vlada nastoji pobiti ove zaključke, premda su stručnjaci, kao i građani, i dalje skeptični.

Sigurno je kako korupcije protiv koje se valja boriti ne manjka. Vrhovni sud optužen za primanje mita u zamjenu za blaži tretman pripadnika zločinačke organizacije, viši vojni časnici pod istragom zbog prikazivanja uvećanih cijena vojne opreme, te liječnici koji su navodno prodajom invalidske mirovine ostvarivali osobnu dobit samo su neki od primjera raširenog grabeža, prevare i zloporabe položaja - karakterističnih problema tranzicijskog društva.

Do sada je poduzet niz koraka kojima je pridan velik publicitet. Ministar pravosuđa Zoran Stojković prisegao je kako će se okomiti na podmitljive suce. Inspektorati provjeravaju sve vojne i policijske ugovore za nabavu unatrag nekoliko godina. Svakog tjedna raste broj uhićenih liječnika. Unatoč tome, politička retorika i dalje nadmašuje konkretna djelovanja. Novinski naslovi govore o gubicima od milijuna eura i strahovitim iznosima mita, no nije rijetkost da slučajevi naprosto ispare tijekom istrage.

"Svi su evidentirani slučajevi različiti, te zbog toga ne bih tvrdio kako je došlo do neke dramatične promjene po pitanju političke volje i atmosfere u borbi protiv korupcije… Bez prave državne strategije sve će ostati na razini sporadičnih slučajeva", kaže Nemanja Nenadić, izvršni direktor Transparency Serbia.

Srpski ministar pravosuđa Zoran Stojković prisegao je kako će progoniti korumpirane suce. [Datoteka]

Srpska vlada ima posebno tijelo, Vijeće za borbu protiv korupcije, koje je zaduženo za predvođenje nastojanja na suzbijanju problema. Međutim, prema riječima predsjednice vijeća Verice Barać, vlasti na vijeće uglavnom gledaju kao na gnjavažu, zanemarujući njihove preporuke i ignorirajući slučajeve koje ono javno ističe.

"Niti u jednom slučaju nisu osporeni argumenti koje smo iznijeli. U slučajevima kada je vlada reagirala, bilo je to usmjereno isključivo ka diskreditiranju članova Vijeća", kaže Barać.

Među skorijim je slučajevima skandal s vojnom nabavom privukao najveću pozornost javnosti. Srpska Uprava za borbu protiv organiziranog kriminala i Vojna obavještajna agencija nastojali su protiv dobavljača vojne opreme i trojice vojnih časnika, od kojih je jedan general-bojnik, podići krivične optužbe za zloporabu tijekom pregovora oko ugovora. Ipak, unatoč tvrdnjama o milijunima eura pokradenim od države, istrage su zasada rezultirale samo jednom optužnicom za protupravno omogućavanje leasinga osobnog vozila, i to čak ne niti vozila više srednje klase. Glavni je rezultat skandala bila ostavka ministra obrane Prvoslava Davinića, koji se branio nazvavši je "politički utemeljenom".

Uhićenje suca Vrhovnog suda izazvalo je bitno manje burnu reakciju javnosti. Ljubomir Vučković optužen je za prihvaćanje pola milijuna eura u zamjenu za odobravanje pomilovanja vezano uz priziv podnesen od strane članova zločinačke organizacije u gradu u središnjoj Srbiji. Moguće je kako se jedan od razloga nedostatka interesa javnosti krije i u tome što Srbi već imaju razloga za sumnju u to kako će slučaj biti riješen. Na kraju krajeva, pred dvije je godine sudac okružnog suda Života Đoinčević uhićen na temelju slične optužnice, no dobio je tek simboličnu kaznu – jednaku vremenu provedenom u pritvoru.

Predsjednica srpskog Vijeća za borbu protiv korupcije Verica Barać (desno) kaže kako vlasti vijeće uglavnom smatraju smetnjom, ignorirajući njihove sugestije i slučajeve koje javno ističu. [serbia.sr.gov.yu]

Pravdoljubivi Srbi mogu se ipak tješiti činjenicom da korumpirani liječnici odlaze u zatvor. Oko dvadesetak zdravstvenih djelatnika bilo je upleteno u shemu kojom su posve zdravim građanima dodjeljivane invalidske mirovine u zamjenu za naknade u rasponu od 1.000-3.000 eura. Liječnici su krivotvorili zdravstvene kartone i podnosili zahtjeve za mirovinu, koristeći se rupom u srpskom zakonu koja zdravstvenim komisijama omogućuje odobravanje takvih zahtjeva bez vršenja pregleda navodnog pacijenta. Kao nagradu za trud, liječnike očekuju kazne u trajanju od pet do 15 godina, koliko je određeno počiniteljima u sličnom slučaju otkrivenom 2002. Premda su invalidske mirovine u Srbiji daleko od izdašnih, lažni su zahtjevi državu ipak prikratili za značajne svote.

Srbija je barem na papiru ostvarila napredak, usvojivši niz propisa usmjerenih ka suzbijanju korupcije u javnoj nabavi i financiranju kampanja, prevenciji sukoba interesa, te slobodi pristupa informacijama od javnog interesa. Provedba je međutim nešto posve drugo. Analitičari napominju kako i dalje postoje rupe u zakonima, posebice vezano uz istragu, te krivično gonjenje i kažnjavanje za zločine vezane uz korupciju.

Na svim je razinama i dalje prisutan znatan otpor stvarnim promjenama. Skupina domaćih i stranih stručnjaka sačinila je strategiju za borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije, koja je međutim zapela u dugotrajnoj parlamentarnoj proceduri. Premda na sav glas obznanjuje svoju predanost borbi protiv korupcije, vlada je u ova nastojanja uložila tek simbolična sredstva. Utrošeno je samo pola kredita u iznosu od 15,8 milijuna USD odobrenog 2002. godine od Svjetske banke za borbu protiv kriminala i krijumčarenja preko srpskog carinskog sustava.

Čini se kako je borba za transparentnost, barem u bliskoj budućnosti, osuđena na napredak koji je u najbolju ruku sporadičan. Građani će nekakvo ohrabrenje biti prinuđeni potražiti u logici po kojoj je usporen i djelomičan napredak bolji od nikakvog.