Hrvati u BiH imaju drugačije poglede na budućnost

15/12/2005

Hrvati su prije sukoba u BiH bili najmalobrojnija od tri etničke skupine u državi i mnogi se osjećaju zakinuti trenutnom političkom podjelom. U Hercegovini, tradicionalno bastionu Hrvata, mnogi traže stvaranje trećeg entiteta. Ostali Hrvati ne slažu se s tim zahtjevom argumentirajući to činjenicom da BiH treba odustati od separatizma i raditi na multietničkoj budućnosti.

Antonio Prlenda iz Sarajeva za Southeast European Times – 14/12/05

Djevojčica stavlja cvijeće na nedavno otkriven spomenik posljednjoj bosanskoj kraljici Katarini. Sve tri etničke zajednice uvažavaju Katarinu, ali iz različitih razloga: Hrvati gledaju na njezin katolički identitet; Muslimani je vide kao simbol trajne državnosti Bosne i Hercegovine, a Srbi suosjećaju s njom jer su joj djecu uzeli Otomani. [Getty Images]

Deset godina nakon sukoba u Bosni i Hercegovini (BiH) Hrvati u državi traže svoju budućnost na različite načine. Među njima ne postoji konsenzus o željenom političkom ustroju države.

Prije sukoba Hrvati su bili najmanja od tri etničke skupine u BiH. Od 1991. godine čine 17,6 % populacije BiH. Od tada nije bilo značajnijeg cenzusa, ali je opća pretpostavka da je trenutni postotak manji. Za vrijeme sukoba mnogi su prebjegli u druge države – ponajprije susjednu Hrvatsku.

U Sarajevu, broj Hrvata znatno se smanjio.

"BiH je moja država; tu sam rođen. Pogrešno je, međutim, očekivati da Hrvati zaborave svoj etnički identitet i da se smatraju samo Bošnjacima ili Hercegovcima", izjavio je 36-godišnji vlasnik dućana Ivica Talanga. "U Sarajevu, ja sam ravnopravni građanin. Ali shvaćam problem roditelja koji strahuju da će njihova djeca zaboraviti svoj hrvatski jezik i tradiciju u pretežno bošnjačkim školama i društvu. Vjerujem da bi konstituiranje države s nekoliko ekonomskih regija i pažljivo razrađenim edukacijskom sustavom koji bi štitio etnička prava osiguralo čvrste osnove za bolju budućnost cjelokupne BiH", rekao je.

Uglavnom svi Hrvati kritički se odnose prema mirovnom sporazumu iz Daytona (DPA) potpisanom prije deset godina. Ali njihov stav prema sadašnjosti i budućnosti ovisi u mnogome o trenutnim okolnostima u regijama BiH u kojima žive.

Tradicionalno, najjači politički oslonac imaju Hrvati u Hercegovini, na jugozapadu BiH. Hrvatska populacija u tom kraju oduvijek je zagovarala čvrste veze s Hrvatskom. Danas mnogi tvrde da bi im bilo bolje kad bi Hrvati imali svoj entitet baš kao što ga imaju bosanski Srbi u Republici Srpskoj.

Anđelko Barun iz Livna, 40-godišnji predsjednik HVIDRE – organizacije ratnih vojnih invalida Hrvata – vjeruje da je jedina pozitivna stvar proizašla iz DPA činjenica da je prekinuto krvoproliće.

"Država je zapala u kaotično stanje. DPA je postavio dezorganizirani državni mehanizam koji je koristio samo bogaćenju neodgovornih političara, a nikako ispunjenju interesa običnih građana čiji su oni predstavnici“, izjavio je. „Odluke iz Daytona nisu bile ispravne, jer nisu osiguravale slična prava za sve tri glavne etničke skupine. Jedino ispravno u ovom trenutku bilo bi utvrđivanje tri entiteta umjesto dva, jedan za svaku konstitutivnu etničku skupinu.“

Barun ne vjeruje da je stvaranje više od tri regije ispravno rješenje problema. Ta ideja previše ga podsjeća na organizaciju bivše Jugoslavije.

"Nikakva manja verzija Jugoslavije ne bi bila dobra za Hrvate. U takvoj državi nismo u položaju razvijati svoj jezik i tradiciju, jer Hrvati čine manjinsku populaciju", rekao je Barun.

Zdravko Bešlić, 40-godišnji novinar iz Posušja, također vjeruje da bi kreiranje trećeg entiteta bilo bolje rješenje za Hrvate u BiH.

"Srbi imaju svoj vlastiti entitet dok su u Federaciji Muslimani nad nama u brojnoj nadmoći. Na primjer, niti jedan politički predstavnik Hrvata ne podržava ideju o zajedničkom državnom emitiranju, ali je isti zakonom svejedno usvojen. Prijedlog je iznijet pred Ustavni sud i, premda prijedlog nisu usvojila dva hrvatska suca, zakon je svejedno izglasan.“

Bešlić kaže da se rodio u BiH i da je smatra svojom državom. Ali u trenutnim okolnostima ne osjeća se kao građanin iste.

"U sportskim natjecanjima učim svog sina da navija za Hrvatsku, jer se ne mogu emocionalno vezati za BiH dok god je ona organizirana na način na koji je to sada", kaže Bešlić.

Suprotna razmišljanja mogu se čuti u Posavini, regiji na sjeveru središnje BiH. Većina tog teritorija nalazi se sada u RS, dok Hrvati u svom dijelu Federacije predstavljaju većinu nad Bošnjacima. Zbog takve situacije lokalni Hrvati ne vide prednosti u stvaranju trećeg monoetničkog entiteta, jer oni vjerojatno ne bi bili uključeni takvom organizacijom u teritorij hrvatskog entiteta. Umjesto toga vjerojatno bi izgubili svoj konstitutivni status u srpskim ili bošnjačkim monoetničkim entitetima i suočili se s gorim uvjetima nego u kojima su danas.

Broj Hrvata u Posavini fluktuira. Prema franjevcu Mirku Filipoviću, mladi Hrvati s kojima on razgovara mahom žele napustiti državu.

"Dayton je samo simbol", kaže. "Ne bih rekao niti da je doprinio završetku rata, jer je rat zaista završio vojnim operacijama i situacijom na bojnom polju. Dayton je stavio BiH u lošu poziciju. On je donio dobro samo onima koji su se obogatili u lošem okruženju. Izbjeglice su se u Posavinu počele vraćati tek pet godina nakon rata. I to ne u velikom broju, već domaćinstvo po domaćinstvo. Poanta svega je da Hrvati u ovoj državi ne vide svoju budućnost."

"Jedino ispravno rješenje bile bi ustavne reforme koje bi organizirale državu u nekoliko multietničkih regija u kojima nijedna etnička grupa ne bi predstavljala čistu većinu", tvrdi 50-godišnji franjevac. "Međutim, regije se ne smiju stvarati prema političkim rješenjima već prema logičkim i ekonomskim uvjetima."