![]() |
Ministar vanjskih poslova Abdullah Gul položio je 28. augusta 2007. zakletvu za 11. predsjednika Turske, naslijedivši Ahmeta Necdeta Sezera. Musliman vjernik, on je prvi turski političar s islamističkom prošlošću koji je postao šef države otkako je 1923. u zemlji uspostavljen sekularizam.
Gul je rođen 29. oktobra 1950. u gradu Kayseri u centralnoj Turskoj. Diplomirao je ekonomiju na Istambulskom univerzitetu 1971, a tamo je 1983. i doktorirao. Tokom svog dodiplomskog obrazovanja, on je dvije godine studirao u Exeteru i Londonu. U međuvremenu, on je predavao i ekonomiju na odjelu za industrijski inženjering pri Univerzitetu Sakarya, koji je ranije uspostavljen uz njegovu pomoć.
1983. godine, Gul je počeo raditi za Islamsku razvojnu banku iz Džede kao ekonomista. On je nakon osam godina napustio banku i postao predavač međunarodne ekonomije.
On je 1991. po prvi put izabran za člana parlamenta, kao kandidat Partije blagostanja Necmettina Erbakana. On je 1993. postao zamjenik predsjedavajućeg te stranke nadležan za vanjske poslove. Nakon svog reizbora za člana parlamenta 1995. godine, on je postao član zakonodavne komisije za vanjske poslove, dok nije 1996. imenovan za državnog ministra i glasnogovornika Erbakanove vlade.
On je na tim funkcijama bio do 1997, kad je koalicija pod vodstvom Partije blagostanja zbačena s vlasti pod pritiskom utjecajne vojske u zemlji. Stranka je na kraju početkom 1998. zabranjena zbog podrivanja sekularnog ustava Turske.
Gul je zatim postao član Partije vrline, koja se digla iz pepela svoje prethodnice stavljene van zakona, i ponovo je kao njen kandidat izabran u parlament 1999.
Kad je i Partiji vrline 2001. ukinut njen pravni status, Gul i drugi bivši članovi osnovali su Partiju pravde i razvoja (AKP), odaljivši se od svojih proislamskih učenja iz prethodnog perioda.
2001. godine obilježen je i Gulov devetogodišnji rad kao člana Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope, koje mu je dodijelilo svoju Medalju za zasluge.
Nakon glatke pobjede AKP-a na parlamentarnim izborima u novembru 2002, Gul je imenovan za premijera. U to vrijeme, lideru stranke Recepu Tayyipu Erdoganu bio je zabranjen politički rad. Uz komotnu većinu u parlamentu, AKP je načinila amandmane na ustav u cilju uklanjanja te prepreke. U martu 2003, Erdogan je pobijedio na sporednim izborima u pokrajini Siirt i preuzeo funkciju premijera. Gul je tad imenovan za ministra vanjskih poslova.
Tokom naredne četiri godine, on je priskrbio široko poštovanje zbog svoje uloge u pokretanju pregovora o pristupanju Turske sa EU i zbog promoviranja demokratskih reformi u svojoj zemlji. U aprilu 2007, AKP je nominirala Gula za svog predsjedničkog kandidata.
Gulov prvi pokušaj da stupi na mjesto predsjednika bio je blokiran javnim pritiskom od strane sekularista i vojske. Međutim, nakon glatke pobjede AKP od 47% na prijevremenim parlamentarnim izborima održanim 22. jula, ministar vanjskih poslova je ponovo kandidiran za tu funkciju. On je parlamentu dostavio svoju prijavu za kandidaturu 14. augusta, šest dana prije pokretanja procesa predsjedničkih izbora, obavezavši se da će ako bude izabran poštivati ustav i principe sekularizma.
U prva dva kruga glasanja 20. i 24. augusta Gul je imao veliku prednost nad druga dva kandidata, Sabahattinom Cakmakogluom iz Partije nacionalističkog pokreta i Huseyinom Iclijem iz Demokratske partije ljevice, ali nije dobio dvotrećinsku većinu potrebnu za osvajanje te pozicije. Za predsjednika je izabran u trećem glasanju, održanom 28. augusta, uz podršku 339 od ukupno 550 članova parlamenta -- što je mnogo više od 276 glasova koliko mu je bilo potrebno u toj rundi glasanja.
Na svom inauguracionom govoru istoga dana, Gul je ponovo pokušao raspršiti strahove suparnika sekularista o tome da on i AKP imaju skriveni islamistički dnevni red.
"Turska Republika je demokratska, sekularna, socijalna država, koja se rukovodi vladavinom prava," izjavio je on. "Ja ću uvijek biti odlučan i riješen da bez diskriminacije zastupam svaki od tih principa i da ih u svakoj prilici dalje jačam."
Kao predsjednik, Gul ima ovlast stavljanja veta na zakone i imenovanja sudaca na najvišim sudovima u Turskoj. On će također biti vrhovni komandant oružanih snaga.
Gul govori engleski i arapski jezik. On i njegova supruga Hajrunisa imaju troje djece.