Spor proces identifikacije žrtava Srebrenice
03/01/2013
Kosti ubijenih tokom rata u Bosni i Hercegovini sporo se identificiraju.
Bedrana Kaletović za Southeast European Times iz Sarajeva – 03/01/13
 Vlasti kažu da ostaci na stotine srebreničkih žrtava možda nikad neće biti identificirani. [Bedrana Kaletović/SETimes] |
U julu 1995, Nura Mustafić je izgubila svog supruga Hasana i njihovu odraslu djecu Mirsada, Aliju i Fuada, te mnogo rodbine u srebreničkom masakru. Ona je ukopala Hasana, ali još uvijek nije ukopala sinove, jer njihova tijela nisu identificirana skoro dvije decenije nakon njihove smrti.
"Stara fotografija moje porodice je jedino što imam. I nada... Nada da ću pronaći njihove kosti. Stalno razmišljam da mi je barem jedno dijete živo pa da me barem jednom godišnje zovne "majko“, mojoj sreći ne bi bilo kraja“, priča Mustafićeva.
Nakon toliko godina potrage i čekanja, mnoge porodice još nisu pronašle ostatke svojih najbližih. Kosti ubijenih Srebreničana pomicane su nekoliko puta u različite masovne grobnice, što otežava proces identifikacije.
"Izgleda da svima odgovara da se proces identifikacije odugovlači, a porodice su na izmaku snaga. Mnogi su i umrli a nisu dočekali da se njihovi pokopaju", rekla je Hajra Ćatić, predsjednica Udruženja "Žene Srebrenice".
U centru za identifikaciju u Tuzli leže na stotine neidentificiranih ostataka. Neki od njih ne mogu se identificirati jer je cijela porodica pobijena. Ima veliki broj sitnih kostiju, koje se ne mogu upotrijebiti da se utvrde uzorci DNK, te se ne može utvrditi gdje one pripadaju.
"Porodice žrtava nas sprečavaju u tome da se napravi jedna zajednička grobnica u koju bi se ukopale neidentifikovane kosti. Oni se nadaju da će tijela njihovih najmilijih u budućnosti biti identifikovana, a nas čuvanje tih skeleta košta 400.000 eura", izjavio je za SETimes Amor Mašović iz Instituta za nestale osobe.
U par navrata su vršene ponovne ekshumacije već ukopanih tijela, kako bi se dodale kosti koje su naknadno pronađene i identificirane u sekundarnim masovnim grobnicama.
"Tokom identifikacije ostataka, postavlja se pitanje da li ukopati nekompletne posmrtne ostatke ili eventualno sačekati izvjesno vrijeme da se pronađu nedostajući dijelovi tijela. Odluka je isključivo na porodicama. Često porodica odluči da ukopa nekompletne ostatke, a mi naknadno pronađene dijelove na osnovu DNK analize, ponovo uz saglasnost porodice, dodamo uz već ukopane kosti", kazao je Kešetović.
Hiba Ramić iz Fondacije Veljaci-Bratunac 92, kaže da se porodice žrtava boje propadanja posmrtnih ostataka.
"Mi smo svi svjesni da kosti, odnosno njihov sastav, nakon nekog određenog perioda propada, tako da ćemo vjerovatno imati i taj problem. Zbog toga smatramo da je potrebno krenuti sa ukopom žrtava u zajedničku grobnicu“, kazala je Ramićeva za SETimes.
Pošaljite e-poštu prijatelju
Verzija za štampanje 
Reportaža
U regionu se nastavljaju kršenja ljudskih prava, kako kaže nedavni izvještaj organizacije Amnesty International.
Vaši komentari na članke SETimesa su dobrodošli.
Nadamo se da ćete ovaj forum koristiti za interakciju s drugim čitaocima širom jugoistočne Evrope. Da bismo ovo iskustvo održali zanimljivim, molimo Vas da slijedite pravila iznesena u politici za davanje komentara. Samim upisivanjem svojih komentara vi pristajete na ta pravila. SETimes.com podstiče diskusiju o svim temama, uključujući i one osjetljive, ali istaknuti komentari predstavljaju isključivo stavove onih koji su ih upisali. Ne mora značiti da se SETimes.com slaže ili da odobrava ideje, stavove i mišljenja izražene u tim komentarima. SETimes.com pozdravlja konstruktivnu diskusiju, ali ne podržava upotrebu materijala koji se preslikavaju iz drugih izvora, linkova bez pratećeg teksta i jednorednih slogana. Ovo je forum koji vode moderatori. Može se desiti da komentari za koje se bude smatralo da su zlonamjerni, uvredljivi ili oni s prostim sadržajem ne budu objavljeni.
Politika za davanje komentara na SETimesu