'Proces preporoda' nosi pomiješana osjećanja kod etničkih Turaka
23/05/2012
Dvadeset tri godine nakon kraja sramotnog procesa izmjene imena etničkih Turaka u Bugarskoj, neki slave demokratiju, dok se drugi bore da zaborave bol i patnju.
Tzvetina Borisova za Southeast European Times iz Dzhebela -- 23/05/12
 Etnički Turci okupili su se u subotu (19. maja) na obilježavanje godišnjice Procesa preporoda . [Tzvetina Borisova/SETimes] |
Na hiljade ljudi okupilo se u subotu (19. maja) u gradu Dzhebelu na jugu zemlje, na obilježavanju 23-godišnjice protesta od strane etničkih Turaka, koji se smatraju početkom propasti komunističkog režima u novembru 1989.
"Danas sam pun radosti, jer slavimo demokratiju," izjavio je za SETimes Samir Recep. On je bio prisiljen napustiti svoj rodni grad tokom takozvanog Procesa preporoda . "Još uvijek tamo imam kući i drago mi je što se mogu vratiti da je posjetim."
Recep je bio jedan od, kako se procjenjuje, 360.000 od ukupno 1,2 miliona muslimana koji su živjeli u Bugarskoj, a koji su njenu teritoriju napustili u periodu od juna do augusta 1989, u kasnije tako nazvanom "velikom izletu". Tome je prethodio veliki petogodišnji Proces preporoda, usmjeren na promjenu njihovih tursko-arapskih imena u bugarska. Komunističke vlasti koristile su sva sredstva, uključujući i silu i represiju, kako bi proces pogurale naprijed.
Neki kažu da je taj proces bio motiviran ekonomskim razlozima -- javljala se kriza i izazivanje patriotizma je pomagalo vladajućoj Komunističkoj partiji da ojača svoju vlast. Drugi kažu da je to bilo vezano za zabrinutosti oko sve većeg broja etničkih Turaka na toj teritoriji. Treća teorija je da je to bio eksperiment koji bi se, ukoliko bi bio uspješan, ponovio u bivšem Sovjetskom Savezu radi sređivanja njegovih vlastitih manjinskih pitanja.
Koji god da je razlog bio, muslimani su odgovorili oštrim protestima, koji su prvih godina bili sporadični, ali su kasnije postali organizirani i kulminirali takozvanim "majskim događajima" iz 1989. U tih pet godina prisilne asimilacije, ubijeno je na desetine ljudi, na stotine ih poslano u zatvor, a na hiljade prisiljeno da napusti kuće, s tim da se mnogi nikad nisu vratili.
"Mi smo bili prognani. Dali su nam nove pasoše silom, one s našim promijenjenim imenima, i rekli nam da idemo ako ih ne želimo," izjavio je jedan čovjek koji se SETimesu predstavio samo kao Fikret zbog osjetljivosti pitanja imena. "Imao sam svoje ime, zašto su ga mijenjali?"
Kako su tenzije postajale opasno velike i mnogi otvoreno izjavljivali svoje protivljenje -- što je privlačilo neželjenu međunarodnu pažnju -- vlasti su Tursku pozvale "da otvori svoje granice" s Bugarskom i propusti sviju koji su je htjeli posjetiti i živjeti tamo. Tako da je otišlo na hiljade "turista", uključujući i neke od najistaknutijih aktivista, koji su silom istjerani.
Za mnoge koji su ostali, 19. maj je tužni dan sjećanja. "Ne želim se vraćati u prošlost -- oni [komunistički režim] su mi uništili život. Proveo sam toliko godina u zatvoru, nije mi bilo dozvoljeno raditi. Evo, počinjem se tresti kad se sjetim tih dana," kaže za SETimes Ismail, koji također nije htio otkriti svoje prezime.
Početkom ove godine, parlament Bugarske usvojio je deklaraciju u kojoj se osuđuje Proces preporoda. Ismail međutim nije impresioniran. "Jedna deklaracija ne znači ništa ... Ništa materijalno ne može nadoknaditi bol koji sam ja pretrpio," kaže on.
"Političari koriste prošlost da bi se poigravali s umovima ljudi. Oni ne bi trebali ljude vraćati u te mračne dane u svoje vlastite političke svrhe," dodaje on.
Tokom subotnjeg obilježavanja u Dzhebelu, političari iz glavnog etnički turskog Pokreta za prava i slobode (MRF) iskoristili su mogućnost da iznesu svoje ciljeve i izborna obećanja pred opće izbore naredne godine.
"Sve se to desilo zbog politike. Ja sam imao prijatelje -- prijatelje Bugare, prijatelje Turke. Nikom nije bilo bitno kako se ja zovem... Ono što je bitno u životu je ljudskost i prijateljstvo. A oni su to uništili radi svog dnevnog reda i interesa," rekao je Fikret, pokupivši svoju torbu i krenuvši na autobus koji vozi natrag za Tursku.
Pošaljite e-poštu prijatelju
Verzija za štampanje 
Reportaža
Tekući napori političkih stranaka i nevladinih organizacija doprinose u poticanju mirne transformacije.
Vaši komentari na članke SETimesa su dobrodošli.
Nadamo se da ćete ovaj forum koristiti za interakciju s drugim čitaocima širom jugoistočne Evrope. Da bismo ovo iskustvo održali zanimljivim, molimo Vas da slijedite pravila iznesena u politici za davanje komentara. Samim upisivanjem svojih komentara vi pristajete na ta pravila. SETimes.com podstiče diskusiju o svim temama, uključujući i one osjetljive, ali istaknuti komentari predstavljaju isključivo stavove onih koji su ih upisali. Ne mora značiti da se SETimes.com slaže ili da odobrava ideje, stavove i mišljenja izražene u tim komentarima. SETimes.com pozdravlja konstruktivnu diskusiju, ali ne podržava upotrebu materijala koji se preslikavaju iz drugih izvora, linkova bez pratećeg teksta i jednorednih slogana. Ovo je forum koji vode moderatori. Može se desiti da komentari za koje se bude smatralo da su zlonamjerni, uvredljivi ili oni s prostim sadržajem ne budu objavljeni.
Politika za davanje komentara na SETimesu