Borba protiv korupcije nije jednostavan zadatak

17/03/2010

Dok se zemlje kandidati bore za iskorjenjivanje korupcije, one moraju izlaziti na kraj i s proturječnim savjetima.

Analyza Boyka Todorova za Southeast European Times iz Sofije -- 17/03/10

Antikorupcijske mjere su preduslov za članstvo u EU. [Getty Images]

Borba protiv korupcije i dalje je osnovni prioritet na dnevnom redu za proširenje EU, jer se zemlje kandidati za članstvo prate u odnosu na standarde Unije.

Zahtjevi su jasni -- pravosuđe i javna uprava moraju obezbjeđivati djelotvorne usluge. Odgovornost i transparentnost su imperativ. Sa svoje strane, EU obezbjeđuje konkretnu pomoć u naporima na borbi protiv korupcije.

Države članice EU sa hroničnim problemima vezanim za korupciju, poput Bugarske i Rumunije, također se prate i slijedi se njihov napredak, a sveobuhvatni godišnji izvještaj EU trebao bi biti objavljen u julu.

"Za svaku hrabru politiku neophodne su jake mjere i jaka rješenja," izjavio je Wilfried Martens, predsjednik Evropske narodne partije (EPP), tokom posjete Bugarskoj u utorak (16. mart), u svojoj podršci pokušajima premijera Boyka Borisova u borbi protiv ukorijenjene korupcije i organiziranog kriminala.

Međutim, iskustvo Bugarske i Rumunije ukazuje na to da utjecaj članstva u smislu smanjenja ili eliminacije korupcije nije ni prost ni direktan. Dio izazova je taj da se u pretpristupnom periodu -- kad zemlje dobivaju podršku od niza stranih izvora -- savjeti o tome kako se boriti protiv korupcije razlikuju.

EU obično korupciju smatra pitanjem krivičnog pravosuđa i usklađenosti propisa. Ta tema obrađuje se u okviru portfelja "pravosuđa i unutrašnjih poslova", koje obuhvaća i pravosudna pitanja, organizirani kriminal i druge probleme vezane za red i zakon.

Bilateralni i multilateralni donatori međutim korupciju smatraju razvojnim izazovom. Kanadska agencija za međunarodni razvoj na primjer u svojoj strategiji za Balkan naglašava da "korupcija i dalje ometa održiv ekonomski razvoj."

Švedska agencija za saradnju u međunarodnom razvoju korupciju povezuje s osnovnim razvojnim pitanjima koja "najviše pogađaju najsiromašnije i mogu siromaštvo pogoršati na mnogo načina".

Regionalni akteri, poput Balkanskog trusta za demokratiju Njemačkog maršalovog fonda, pomažu u naporima u borbi protiv korupcije u okviru svog programa "Povezivanje građana s vladom", kao sredstva za promoviranje civilnog društva i demokratije.

Razlika u tretiranju korupcije kao s jedne strane kriminalne a s druge strane razvojne pojave oblikovala je i vrstu pružane pomoći i politički pritisak.

U slučaju Bugarske i Rumunije, pristup krivičnom pravosuđu EU često je dolazio u stanje zastoja u tračnicama.

To je najmanje usklađena oblast u pravu EU, tako da je Evropska komisija (EK) imala malo toga ponuditi u smislu konkretnih smjernica. Nadalje, korupcija je i dalje raširena u pravosudnim i institucijama za provođenje reda, a sudsko gonjenje slučajeva političke korupcije na visokoj razini se pokazalo posebno teško.

Raširenost mita među izabranim zvaničnicima više ukazuje na nedostatan demokratski proces nego na nedjelotvornu provedbu zakona, kažu kritičari.

Oštar antikorupcijski stav EU ohrabrio je konsenzus stranaka po pitanju potrebe za reformama, izvršio pritisak na vlade da ispune obaveze kojih se ne bi poduzele i i stavilo to pitanje na javnu raspravu. Međutim, on je ostvario napredak i u smislu cilja i rezultata, uz određeni broj problema.

Jedan je pretjerano oslanjanje na izvršni ogranak vlasti. Kada se na njih gleda kao na nešto što vlada može ostvariti, predviđeni protivkorupcijski uspjesi ovise uglavnom od političke volje, pa se zato problem često previše pojednostavljuje.

Iako su agencije za pružanje pomoći imale svoje vlastite ciljeve kad je u pitanju borba protiv korupcije, oni nisu bili u skladu s političkim uslovima postavljenim pred zemlje. One su korupciju tretirale kao pitanje neadekvatnosti društveno-ekonomskih institucija, a ne kao devijantno ponašanje koje se može sudski goniti.

Međutim, te agencije su bile fleksibilnije u svom izboru korisnika i partnera, i imale su veći kapacitet za angažman lokalnih interesnih strana. Takva fleksibilnost im je omogućavala da rješavaju društvene, kulturne i ekonomske korijene korupcije.

Eksperti kažu da ta dva pristupa nisu neophodno isključiva, ali se trebaju uskladiti u prioritetima i donatora i nacionalnih vlada.

Prema riječima Ruslana Stefanova, programskog direktora pri bugarskom Centru za izučavanje demokratije, "djelotvornom strategijom za borbu protiv korupcije trebalo bi se ići na ostvarivanje ravnoteže između stroge provedbe krivičnih zakona protiv podmićivanja i uvođenja motivacija kako bi se pojedinci i kompanije privukli u okvir legalne ekonomije."

"Zamajac koji je krenuo s ciljanim naporom na provedbi zakona može se dugoročno održati samo pothranjivanjem razvojnih korijena dobrog upravljanja zemljom," zaključuje Stefanov.