Pregršt cipela na izbor u Crnoj Gori

08/02/2010

Pariz ima kulu, a Kina ima zid. Posmatrači zapažaju kako Crna Gora izgleda ima višak prodavnica cipela i kako bi to moglo biti dobro za privredu.

Brian Salmi za Southeast European Times iz Podgorice -- 08/02/10

U Podgorici ima cipela u izobilju. [Arhiva]

Prodavnice cipela, još prodavnica cipela i još prodavnica cipela. Gdje god pogledate u prijestolnici Crne Gore, vidite prodavnice cipela.

Njih je u stvari toliko mnogo da crnogorski turistički zvaničnici koji traže načine da promoviraju grad mogu razmotriti mogućnost da se Podgorica svijetu plasira kao Cipelarnica, meka za obuću.

Iako je lokalno stanovništvo možda nesvjesno njihove sveprisutnosti, posjetioci se često iznenade obiljem maloprodajnih objekata u kojima se u Podgorici prodaje obuća. Zašto u Podgorici ima toliko prodavnica cipela? Southeast European Times je odlučio to utvrditi.

Kraća misija za utvrđivanje činjeničnog stanja po ulicama blizu Bate potvrdila je sumnju da je Podgorica prepuna prodavnica cipela. U krugu od deset minuta hoda od gradskog trga ima trideset i više prodavnica koje prodaju samo cipele.

Ima još 51 prodavnica koje nude obuću zajedno s odjećom i sportskom robom. Podgorica je sigurno sa aspekta cipela jedan od najzadovoljnijih gradova na svijetu. Van gradskog jezgra i dalje začuđuje gustoća butika s obućom.

Iako je pitanje postavljeno desetinama kupaca cipela i radnika u prodavnicama cipela, niko nije mogao objasniti zapanjujući broj prodavnica s cipelama.

Možda u cilju zavaravanja, šef Bate Dragan Pajković otvorena lica je izjavio: "Mislim da u Podgorici nema toliko prodavnica cipela."

Zaista?

Uprkos tolikim dokazima?

Posjeta prodavnici Astra -- čiji vlasnik je u zadnjoj deceniji 50-godišnji Dušan Soć -- dovela je do određenog pojašnjenja.

Soć je izjavio da su kad je on kupio tu prodavnicu "Cipele bile jedna od malog broja roba koje su vlasnici prodavnica mogli u obilju dobiti na odgođeno plaćanje."

Međunarodne trgovinske sankcije izrečene Srbiji 1992. značile su da na raspolaganju nema izvoznog tržišta za proizvođače obuće. U toj atmosferi, prodavnice cipela počele su se javljati po cijeloj Podgorici, kako bi se plasirali proizvodi.

Soć nabavlja većinu cipela iz Novog Pazara na jugozapadu Srbije, grada za koji on kaže da u njemu ima "preko 350 proizvođača cipela". On smatra da većina njegove konkurencije također nabavlja zalihe iz Novog Pazara, ali kaže da će ih mali broj to priznati, jer preferira svoju robu plasirati kao rad italijanskih dizajnera.

Iako je val jeftinih kineskih cipela već zapljusnuo Zapad, on tek treba da se probije do prodavnica u Crnoj Gori, kako kaže Soć.

"Iz Srbije možemo dobiti bolje cipele po istoj ili boljoj cijeni," kaže on.

Ako se globalna recesija uskoro ne okonča, kaže Soć, ona bi mogla zbrisati mnoge od njegovih konkurenata. Međutim, on je uvjeren da će izdržati, siguran da će otići u penziju i prenijeti svoju prodavnicu od 25 kvadrata na svoju djecu.

"Moji klijenti ovdje kupuju već 40 godina, a to će raditi još 40 godina."