Istražite privlačnu kosovsku dolinu Rugova

29/06/2009

Sve što vam u Rugovskoj dolini treba su dobri prijatelji i avanturistički duh.

Fotografije i tekst: Besa Beqiri za Southeast European Times iz Prištine -- 29/06/09

Vodopad u veličanstvenoj Rugovskoj dolini.

Prometne ulice Prištine znaju biti vrele i zagušljive na ljetnom suncu. Neki prijatelji i ja htjeli smo se odmoriti od užurbanog grada, pa smo sjeli u automobil i krenuli u predivnu Rugovsku dolinu.

Rugovska dolina je udaljena destinacija u srcu Dukagjinija, i poznata je po svojim prekrasnim planinama Bjeshket e Nemuna, odnosno Prokletijama.

Došli smo do grada Peći oko podneva, te se provezli pored Patrijaršije, koja se sastoji od niza kapela koje čuva KFOR.

Ta lokacija je dom zbirci prekrasnih fresaka, ali da biste ih vidjeli, morate zakazati termin i proći kroz obezbjeđenje.

Idemo dalje, ostavljajući iza sebe zidine Patrijaršije, niz jednu usku ulicu kroz gustu šumu, dublje prema Dolini.

Pogled postaje zamućen, kao mješavina različitih stoljeća na jednom mjestu: vodopadi po planini; mladi koji se penju po stijenju; autobus pun ljudi koji govore srpski; dva mala šatora u kojima se prodaju hrana i piće; nekoliko ljudi koji leže pokraj rijeke Bistrice, a drugi na izletu ili se igraju na obali rijeke.

Iako nas je sve to zainteresiralo, ne možemo ostati dugo. Želimo nastaviti dalje uz planinu.

Rugovska dolina poznata je po svojim planinama Bjeshket e Nemuna, odnosno Prokletijama.

Nekih 900m iznad riječne obale, dolazimo do odmarališta gdje se nalaze jedan restoran i bungalovi. Ono se zove Rugovski kamp i izgrađeno je 2000. Kamp ima izbor hrane od domaćeg sira, jogurta, flije, salata, mesa i svježe pastrmke, koja se hvata na toj lokaciji.

"Pastrmka je jedina riba koja preživljava u hladnim vodama," kaže menadžer, 30-godišnji Haxhi Berisha.

"Imamo mnogo stranaca koji ovdje dolaze iz KFOR-a, EULEX-a i ostalih ... sviđa im se naša hrana," kaže Berisha.

Restoran može primiti približno 700 ljudi.

S punim stomacima, napuštamo Rugovski kamp i idemo do Drini I Bardhe (Bijeli Drim), koji protječe kroz selo Radavc.

Na kraju puta ima mali restoran i kafe-bar zvan Kryedrini, koji je otvoren samo tokom ljetnih mjeseci, i služi svježu vodu iz obližnjeg vodopada.

Taj vodopad je samo par metara niz uski put od restorana. Stjenovite, divlje planine i vode koje kroz njih protječu čine da vam se od pogleda oduzima dah. Voda je tako bistra da se vidi kamenje na dnu jezerceta.

Pošto se primiče sumrak, odlučujemo da krenemo kući. Dok se smještamo za vožnju nazad u uzavreli grad, uključujemo se u emisiju s gostima na radiju Dukagjini.