Turska koči otvaranje granice s Armenijom

19/05/2009

Turski saveznik Azerbejdžan traži da Jerevan povuče svoje trupe iz Nagorno-Karabaha prije nego što Ankara otvori svoju granicu s Armenijom.

Ayhan Simsek za Southeast European Times iz Ankare -- 19/05/09

Turski premijer Recep Tayyip Erdogan kaže da Ankara neće otvoriti svoju granicu s Armenijom dok Jerevan ne povuče svoje trupe iz Nagorno-Karabaha. [Getty Images]

Turski premijer Recep Tayyip Erdogan razočarao je prošle sedmice armenske lidere, rekavši tokom posjete Bakuu da turska neće ponovo otvoriti svoje granice s Armenijom dok Jerevan ne povuče svoje trupe iz sporne oblasti Nagorno-Karabah u Azerbejdžanu.

Erdoganova poruka predstavljala je jasnu pobjedu azerbejdžanskog predsjednika Ilhama Aliyeva, koji već dugo oziva Tursku da zahtijeva uklanjanje armenskih snaga iz te sporne zone. Te snage kontroliraju Nagorno-Karabah još od početka 1990-tih, što je navelo i Azerbejdžan i Turskuda blokiraju granice s tim kopnenim susjedom.

Zvaničnici u Jerevanu odmah su odgovorili na Erdoganove izjave. "Svaki pokušaj Turske da se umiješa u rješavanje problema Nagorno-Karabaha mogao bi samo naškoditi tom procesu," izjavio je armenski predsjednik Serzh Sarksyan.

S tim se raspršio optimizam koji se gradio više od godinu dana. Prije samo nekoliko sedmica, Turska i Armenija bile su objavile sporazum o "mapi puta" za normalizaciju odnosa. Erdoganove izjave iznenadile su ne sam Jerevan i zapadne prijestolnice, nego i turske stručnjake za vanjsku politiku.

"Kakva grozna diplomatija", napisao je kolumnista lista Referans Cengiz Candar.

"Može li se Turska povratiti od ove greške?" pita on. "Vjerujem da je [diplomatski oporavak] moguć samo ako u skoroj budućnosti dođe do sporazuma između Azerbejdžana i Armenije."

Erdogan je međutim možda mislio da nema izbora, nakon što je doživio pritisak od opozicionih stranaka, koje su ga optužile za izdaju saveznika, te iz razljućenog Bakua.

Nakon što su Turska i Armenija objavile svoj plan o normalizaciji odnosa, azerbejdžanski lideri nagovijestili su potrebu za obnovom njihovog gasnog sporazuma s Turskom, te možda i revizije povoljne cijene koju oni trenutno naplaćuju -- manje od polovine cijene koju od Turske traže drugi izvoznici.

Ankari je potrebna podrška Azerbejdžana i u cilju realizacije strateškog projekta za gasovod Nabucco, kojim bi se smanjila zavisnost Evrope od ruske energije.

Stoga nije bilo iznenađenje što je turski ministar energije Taner Yildiz bio u pratnji Erdogana u Bakuu.

Eksperti imaju različita mišljenja o šansama da Turska izađe iz trenutnog ćorsokaka. Neki predviđaju da će zabrinutosti oko Azerbejdžana -- te potreba za jeftinim prirodnim gasom -- i dalje utjecati na politiku u Ankari. Drugi međutim naglašavaju dugoročne pogodnosti od približavanja s Armenijom, i za Tursku i za Azerbejdžan.

Pošto je Gruzija opterećena domaćom nestabilnošću i prijetnjom od Rusije, Armenija sve više izgleda kao bolji kanal za isporuku energije iz kaspijske oblasti. Nadalje, ako se dugo blokiranoj Armeniji omogući da prosperira, to bi je moglo odbiti od njene ekonomske zavisnosti od svoje dijaspore, koja favorizira tvrdolinijaški stav prema Turskoj i Azerbejdžanu.

Sjedinjene Države nedavno su intenzivirale svoje napore na ubrzavanju rješenja za Karabah i olakšavanju normalizacije između Turske i Armenije.

Pregovore nadziru supredsjedavajući OSCE-ove Grupe iz Minska -- Rusije, Francuske i SAD-a. Lideri Azerbejdžana i Armenije održat će susret 4. juna u St. Petersburgu u pokušaju da približe svoje različite stavove.