Bjegunac za ratne zločine: Ante Gotovina

25/07/2008

Penzionisani hrvatski general Ante Gotovina uhapšen je u decembru 2005, nakon što je četiri godine izbjegavao vlasti.

(Razni izvori)

Penzionisani general Ante Gotovina uhapšen je na Kanarskim ostrvima 7. decembra 2005. [Arhiva]

Penzionisani hrvatski general Ante Gotovina uhapšen je na španskim Kanarskim ostrvima 7. decembra 2005. i izručen Hagu sljedećeg dana. On je bio u bijegu od juna 2001, nestavši kratko vremena nakon što je Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju (ICTY) protiv njega podigao optužnicu zbog njegovog navodnog učešća u strahotama počinjenim nad krajinskim Srbima pred kraj sukoba iz perioda 1991-1995. u Hrvatskoj.

Gotovina je bio jedan od trojice najtraženijih bjegunaca za ratne zločine iz balkanskih sukoba iz perioda 1990-tih godina, zajedno s bivšim liderom bosanskih Srba Radovanom Karadžićem i njegovim vojnim komandantom Ratkom Mladićem.

Gotovinu je ICTY optužio zbog njegove uloge u operaciji Oluja. Hrvatska je pokrenula vojnu ofanzivu, pod kodnim nazivom operacija Oluja, 4. augusta 1995, u cilju ponovnog preuzimanja kontrole nad regionom Krajina, koji su zauzeli srpski separatisti 1991. godine. Tokom cjele višednevne operacije i naknadnih akcija koje su trajale do 15. novembra 1995, Gotovina je komandovao Splitskom operativnom zonom Hrvatske vojske. U toj ulozi, on je vršio komandu i kontrolu i de fakto i de jure nad svim hrvatskim snagama raspoređenim u sklopu operacije Oluja na južnom dijelu regiona Krajina, naveli su tužioci UN-a u izmijenjenoj optužnici protiv Gotovine objavljenoj u martu 2004.

U optužnici, on se tereti po četiri tačke zločina protiv čovječnosti i tri tačke kršenja zakona i običaja ratovanja, za progon, ubijanja, pljačkanje imovine, nasumično uništavanje gradova, mjesta i sela, deportaciju i druge nečovječne postupke navodno počinjene tokom te operacije. ICTY smatra Gotovinu pojedinačno odgovornim za te zločine, uključujući protivpravno ubijanje najmanje 150 krajinskih Srba. Do 200.000 krajinskih Srba je navodno pretrpjelo raseljavanje zbog te ofanzive i naknadnih akcija Hrvatske vojske.

Prema navodima tužilaca UN-a, Gotovina je -- postupajući pojedinačno ili u saradnji s drugima, među kojima s Ivanom Čermakom, Mladenom Markačem i bivšim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom -- učestvovao u zajedničkom zločinačkom projektu čiji je opći cilj bio prisilno i trajno uklanjanje srpske populacije iz regiona Krajina. U sklopu tog projekta, on je "planirao, poticao, naređivao, počinjavao ili na druge načine potpomagao i navodio na planiranje, pripremu ili izvršenje" navodnih zločina.

Tužioci također navode da Gotovina, iako je znao, ili je imao razloga da zna, da će se njegovi podređeni spremaju počiniti strahote navedene u optužnici ili da su to već učinili, nije spriječio dešavanje tih djela niti je kaznio njihove počinioce. Nadalje, on nije izvršio svoju dužnost da obnovi i osigura javni red i bezbjednost u regionu, uključujući i njegov glavni grad Knin i okolne općine.

Gotovina je rođen 12. oktobra 1955. na hrvatskom ostrvu Pašman, u općini Zadar. Profesionalni vojnik, on se 1973. pridružio francuskoj Legiji stranaca, te se popeo do ranga glavnog kaplara. Nakon toga, on je radio za privatne zaštitarske kompanije u Francuskoj, neke i povezane s krajnjim desničarskim političkim pokretima. On je imao i problema sa zakonom. Policijska evidencija pokazuje da su za njim izdavane potjernice u vezi s pljačkom i iznuđivanjem, a 1986. je kažnjen s pet godina zatvora -- iako je oslobođen nakon godinu dana, pod nejasnim okolnostima.

Gotovina se 1991. vratio u Hrvatsku. On se pridružio Nacionalnom gardijskom korpusu kao šef operacija i obuke svoje 1. brigade. Od februara do aprila 1992, Gotovina je bio zamjenik komandanta Specijalne jedinice Glavnog štaba Hrvatske vojske, nakon toga preuzevši šestomjesečni zadatak u Hrvatskom vijeću odbrane.

U oktobru 1992, on je postao komandant Splitske operativne zone Hrvatske vojske, koja je kasnije preimenovana u Splitski vojni okrug, i bio je na toj funkciji do marta 1996. U međuvremenu je zaradio unaprjeđenje od brigadira do general-majora, a onda do general-pukovnika.

U martu 1996, Tuđman, koji je u to vrijeme bio predsjednik Hrvatske, imenovao je Gotovinu za šefa inspektorata Hrvatske vojske Gotovinu je 29. septembra 2000. smijenio Mesić, koji je pobijedio na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj u februaru te godine.

U izvještaju Vijeću sigurnosti UN-a 23. novembra 2004, tadašnja glavna tužiteljica ICTY-a Carla del Ponte izjavila je da je bivši general nestao u junu 2001, nakon što su ga hrvatski organi vlasti obavijestili da protiv njega postoji zapečaćena optužnica.

Nakon nestanka, mjesto gdje se Gotovina nalazi postalo je predmetom špekulacija i rasprave. Vršeći pritisak na Zagreb da uhapsi i izruči bjegunca ICTY-ju, del Ponteova je ustvrdila da su ga svjedoci primijetili u Hrvatskoj u brojnim prilikama. Ona je također ustvrdila da mu u izbjegavanju pravde pomaže "dobro organizirana mreža pomoći, čak i u okviru državnih struktura".

Hrvatski zvaničnici, koji su u različitim prilikama javno pozivali Gotovinu da se preda tribunalu, tvrdili su da je on pobjegao iz zemlje, ali su obećali da će, ako bude pronađen, biti uhapšen.

Medijski izvještaji u februaru 2004. govorili su da Gotovina – koji je nakon službe u Legiji dobio francusko državljanstvo -- otvoreno živi na jugoistoku Francuske. Nakon toga, on je navodno živio neko vrijeme u gradovima Nici i Aix-en-Provence na jugu Francuske, te je mnogo putovao po određenim mjestima u Južnoj Americi i drugdje.

"On uživa zaštitu mafije, čak i lokalnih moćnika. On može živjeti a da se ne mora sakrivati; on čak može putovati van zemlje bez ikakvih većih problema," napisao je francuski dnevnik Le Monde, navodeći jedan izvještaj iz oktobra 2003. DST-a, francuske obavještajne agencije. Nakon što je uhvaćen, pregledom njegovog pasoša vidjelo se da u njemu ima štambilja sa lokacija toliko udaljenih poput Kine i Tahitija.