"Apo" i njegovo naslijeđe krvoprolića

29/11/2007

Dok Turska ide naprijed ka reformama, Kurdistanska radnička partija pojačala je svoju oružanu kampanju, u nastojaju da uvjeri Kurde da nasilje predstavlja jedini odgovor.

Ayhan Simsek za Southeast European Times -- 29/11/07

Demonstranti u Londonu protestiraju protiv Kurdistanske radničke partije, pozivajući evropske vlade da blokiraju podršku toj terorističkoj organizaciji. [Ahmet Gormez]

Krajem prošle sedmice su Tursku posjetila tri visoka američka generala, signalizirajući jaču saradnju između dva saveznika u NATO-u u borbi protiv terorista Kurdistanske radničke partije koji djeluju iz sjevernog Iraka.

Posjeti generala Bantza Craddocka, komandanta američkih snaga u Evropi, generala Davida Petraeusa, čelnika američkih snaga u Iraku i generala Jamesa Cartwrighta, zamjenika komndanta Združenog genelraštaba američke vojske, uslijedili su samo dvije sedmice nakon ključnog sastanka u Vašingtonu između američkog predsjednika Georgea W. Busha i turskog premijera Recepa Tayyipa Erdogana 5. novembra.

"PKK je teroristička organizacija. Ona je neprijatelj Turske, ona je neprijatelj Iraka, ona je neprijatelj Sjedinjenih Država," rekao je Bush na tom sastanku. "Dobri, pouzdani obavještajni podaci u realnom vremenu, uz korištenje moderne tehnologije, mnogo će olakšati djelotvorno izlaženje na kraj s ljudima koji ubijanje koriste kao oružje za postizanje političkih ciljeva."

Turska vlada je pod sve većim pritiskom javnosti da razbije baze PKK na sjeveru Iraka, nakon nekoliko najsmrtonosnijih napada te grupe zadnjih godina.

PKK, koju na spisku terorističkih organizacija drže Sjedinjene Države, EU i veliki dio međunarodne zajednice, ratuje još od 1984. U tom sukobu je uzeto preko 37.000 života.

Zatvoreni lider PKK Abdullah Ocalan studirao je tokom 1970-tih na prestižnom Fakultetu političkih nauka u Ankari i prigrlio maoizam. Osnivači ove grupacije -- poznati kao "apoisti", po Ocalanovom nadimku Apo -- htjeli su ustanoviti marksističko-lenjinističku narodnu republiku na jugoistoku Turske. Međutim, PKK se s vremenom udaljila od ljevičarske ideologije, uvodeći više islamski i nacionalistički program.

Kad je PKK početkom 1980-tih otpočela svoju terorističku kampanju, imala je nekih 200 militanata. Do naredne decenije, taj broj narastao je na 12.000. Trenutno se aktivnima smatra nekih 5.000: 2.000 u Turskoj i još 3.000 na sjeveru Iraka.

Društveno-ekonomska nerazvijenost, kršenja ljudskih prava i preokupiranost turskih zvaničnika sigurnošću nauštrb drugih pitanja pomogli su organizaciji da uzme maha. Bivši politički i vojni lideri Turske danas priznaju da je problem dodatno zakompliciran pogrešnim politikama.

[Ahmet Gormez]

"Bila je naša greška što smo striktno zabranili kurdski jezik. Ja sam kasnije shvatio tu činjenicu," izjavio je bivši šef turskog generalštaba general Kenan Evren za dnevnik <I>Milliyet</I>. Lider državnog udara u septembru 1980. i sedmi predsjednik Turske, Evren je također priznao da su mučenje i zlostavljanje zatvorenika predstavljali veliku grešku.

"Moramo priznati kurdsku realnost u Turskoj", izjavio je za taj dnevnik jedan drugi bivši načelnik generalštaba, Hilmi Ozkok. "Turska mora zaozbiljno uzeti svoje građane etničke Kurde; na te ljude se ne bi trebalo gledati s nipodaštavanjem. Ja vjerujem da se taj problem može riješiti kad Turska postane članica EU i kad nivo prihoda dostigne $15.000," rekao je on.

Nasilje PKK u Turskoj bilo je na vrhuncu između 1993. i 1995, dok je grupa vršila masovne napade na oružane snage. Turska je međutim bila u mogućnosti vršiti djelotvorne protivnapade na pobunjenike i prijetnja je suzbijena. 1999. godine je u Keniji uhvaćen Ocalan, i većina njegovih militanata povukla se iz Turske ka sjeveru Iraka. PKK je promijenila naziv u Kurdistanski kongres slobode i demokratije (KADEK), i saopćil da će slijediti miroljubiv politički program i jednostrano proglasila primirje.

Međutim, par godina kasnije napadi su ponovo počeli. Do danas, 2007, PKK-u se može direktno pripisati 160 civilnih žrtava, uz smrt 138 turskih vojnika i 266 pripadnika PKK. Samo u oktobru, u nasilju PKK poginulo je 47 lica, među kojima 35 turskih vojnika.

Paradoksalno je to što je do ponovne pojave nasilja došlo u vrijeme kad je Turska, u sklopu svog procesa pristupanja EU, uvela ključne reforme. Privatni kursevi i emitiranje na kurdskom jeziku su sada dozvoljeni, iako su i dalje ograničeni. Restrikcije protiv prokurdskih kulturnih organizacija su ublažene.

Vladajuća turska Partija pravde i razvoja, koja je na julskim parlamentarnim izborima osvojila drugi mandat, obećala je da će se i dalje baviti etničkim Kurdima u zemlji. Istovremeno, parlamentarci iz prokurdske stranke DTP su po prvi put nakon mnogo godina osvojili mjesta u parlamentu.

Analitičari kažu da PKK te znakove političkog procesa u nastanku vidi kao prijetnju. "Tim napadima se želi provocirati Turke protiv Kurda i podriti integracija stranke DTP u politički sistem Turske," kaže Sedat Laciner, direktor Međunarodne organizacije za strateška istraživanja u Ankari. "Oni žele reći kurdskom narodu da takozvana oružana borba predstavlja jedini put naprijed."

Zbog bijesa u javnosti oko tih napada, vlasti su pod pritiskom da pokrenu prekograničnu vojnu operaciju na baze PKK u Iraku. Međutim, presedani iz prošlosti govore da takav pristup možda neće biti djelotvoran. U prethodnom periodu je izvršeno nekoliko upada -- prvi 1983. a zadnji 2001. godine -- ali njima nije svršeno s PKK.

Komandant kopnenih snaga Turske, general Ilker Basbug, to priznaje, ali tvrdi da je vojna operacija i dalje neophodna.

"Suprotstavljanje separatističkom teroru ima četiri glavne dimenzije -- sigurnosnu, ekonomsku, društveno-kulturnu i psihološku borbu," izjavio je Basbug u nedavnom govoru na Vojnoj akademiji kopnenih snaga. "Sve četiri se međusobno nadopunjuju. Borba Turske protiv PKK traje toliko dugo zbog problema u koordinaciji koraka u te četiri oblasti."

U međuvremenu, saradnja između Sjedinjenih Država i Turske se pojačala, s ciljem lociranja i izolacije vodstva PKK i presijecanja logističke podrške toj grupi. Američka administracija je apelovala na evropske saveznike da iskorijene aktivnosti PKK u samoj Evropi i da blokiraju njene finansijske resurse i propagandne centre.

Grupe iračkih Kurda apeluju na Tursku da ponudi opću amnestiju militantima iz PKK i da s grupom započne dijalog. Turska međutim kaže da joj je prioritet da militante primora da polože oružje.

Zamjenik premijera Cemil Cicek, glasnogovornik vlade, saopćio je za novinare da prethodni zakoni o amnestiji, iako su dali pozitivnih rezultata, ne predstavljaju permanentno rješenje.