Nedostatak službenih podataka i ekspertize u Srbiji pomaže falsifikatorima novca

23/10/2006

Može biti uspostavljena legislativa, ali bez dosljednih i pozudanih podataka, borba protiv privrednog kriminala u Srbiji je ozbiljno ugrožena, kaže se u jednom izvještaju OSCE-a.

Georgi Mitev-Santek za Southeast European Times iz Beograda -- 23/10/06

Srbijansko ministarstvo unutrašnjih poslova je jedna od nekoliko institucija uključenih u napore na borbi protiv privrednog kriminala. [Getty Images]

Iako je Srbija pojačala napore na borbi protiv pranja novca i povezanim krivičnim djelima, ti napori su ugroženi neadekvatnim upravljanjem informacijama i problemima u prikupljanju podataka, rečeno je iz misije OSCE-a u ovoj zemlji u jednom izvještaju prezentiranom ovog mjeseca.

Svaka vladina služba koja bi trebala biti veza u borbi protiv takvih krivičnih djela, od carinske službe do ureda tužioca, ima poseban metod vođenja podataka. Te baze podataka su nespojive, čime je nemoguće ići za tragom novca, kaže se u izvještaju, koji nosi naslov "Pranje novca i predikatni kriminal u Srbiji 2000-2005".

Studija je pripremljena zajedno s UN-ovim Institutom za istraživanje međuregionalnog kriminala i pravdu, a uz podršku američkog Stejt departmenta i ministarstva pravde. Autori su bili Petrus van Duyne, profesor krivičnog prava na Univerzitetu u Tilburgu, te Stefano Donati, savjetnik za privredni kriminal pri misiji OSCE-a u Beogradu.

Odstupanja u računovodstvu ometaju slijeđenje ekonomskih i finansijskih prekršaja," kaže se u tom izvještaju. Stoga je teško procijeniti obim i utjecaj privrednog kriminala i ukazati na one oblasti gdje je taj kriminal koncentriran.

Probleme s podacima dodatno kompliciraju nedostatak ekspertize, kaže se u njemu. Zvaničnika je malo, tehnološki su neopremljeni i bez nivoa su znanja potrebnog za rad s vještim kriminalcima i vrlo sofisticiranim prijevarnim šemama.

Prema riječima van Duynea i Donatija, opravdana je hipoteza da je podzemna ekonomija velikog obima i da je uvelike finansirana gotovinom iz inostranstva. Prema zvaničnim statistikama, srbijanska domaćinstva godišnje troše nekih 600m eura više od ukupnog prihoda po domaćinstvu, i vlasti ne mogu dokazati odakle to odstupanje.

Glavni igrači u privrednom kriminalu mogu naći svoje finansijske ventile u poreskom raju poput Kipra, kažu oni, naglašavajući međutim da je ovo nemoguće provjeriti i potvrditi zbog nedostatka podataka.

Kipar je bio omiljena destinacija za iznos novca iz Srbije tokom Miloševićevog doba. Iako je to relativno mala ekonomija zasnovana na uslugama, evidencija transakcija pokazuje da je on veliki izvoznik dobara u Srbiju -- veći od Rusije, zemlje iz koje Srbija uvozi svu svoju sirovu naftu i prirodni gas. Samo 2004. godine, prema informacijama iz Narodne banke Srbije, Kipar je izveo dobara u Srbiju u vrijednosti od 585m eura. Prema Birou za statistiku, ta cifra je 33m eura, dok se u statističkim podacima Kipra ukazuje na samo 1,4m eura.

Čak i uz ubrojavanje različitih metoda klasifikacije, istraživači naglašavaju da su odstupanja ipak prevelika. Kipar je također bio daleko najveći investitor, čak u iznosu od 66m eura tokom 2005. Iako to ne mogu dokazati, istraživači OSCE-a sumnjaju da bi pranje novca moglo biti pogonska snaga.

Unaprjeđivanje ekspertize i baza podataka je na vrhu liste preporuka iz izvještaja. Druge preporuke su između ostalog korištenje bolje metode analize i osiguranje adekvatnog broja personala za obavljanje posla.

Vlada šalje miješane signale o svojoj opredijeljenosti da radi na takvim pitanjiima. Predstavnici ministarstva unutrašnjih poslova su odbili poslati predstavnike na ekspertnu fokus grupu po tom pitanju, a niko se nije pojavio ni iz tužilaštva. Predstavnici Agencije za privatizaciju su otkazali svoje učešće na dan održavanja okruglog stola.