Albanija i Olimpijada: bez medalja, ali s mnogo duha

05/09/2008

Albanski sportisti pokazali su svoj potencijal u Pekingu, ali nepostojanje adekvatnih domaćih sportskih programa spriječilo je zemlju da stigne do podijuma za medalje, pišu blogeri.

Balkanblogs za Southeast European Times -- 05/09/08

Romela Begaj iz Albanije reagira nakon jednog pokušaja na natjecanju u dizanju tegova za žene do 58kg na Olimpijadi u Pekingu. [Getty Images]

Albanci nisu dobili priliku da se njihova himna zasvira na svečanoj dodjeli medalja tokom Olimpijade u Pekingu. Zemlja je tamo poslala 27 sportista, najveći kontingent do sad, ali niko od njih nije stigao do podijuma. Par njih bilo je frustrirajuće blizu toga. Hrvač Sahit Prizreni imao je potencijala, ali je poražen u četvrtfinalu od strane svog protivnika Bazara Bazarguneva iz Kazahstana.

U dizanju tegova za žene, u međuvremenu, Romela Begaj je završila šesta. Iako rezultat nije bio dovoljan za medalju, ona je pokazala entuzijazam i duh. Nakon što je uspješno podigla 118kg u kategoriji do 58kg, ona je iznenadila suce i gledaoce stojem na rukama u znak slavlja.

Na dobro poznatom forumu peshku pa uje, bloger Blendi istakao je fotografiju tog sad slavnog poteza. Odista, kako Toni komentira na tom istom blogu, Begajeva je imala dobrog razloga za svoj optimizam. "Svi bismo se trebali ponositi njome. Njoj je samo 21 godina, a šesta je na svijetu," piše Toni.

Arb se slaže. "Ona je napravila stoj na rukama nakon zadnjeg podizaja -- vrlo srčan potez, i sva joj je publika čestitala." Međutim, shqipe@ou se to nije svidjelo. "Meni to izgleda pretjerano," piše ona. "Nije dobila zlato, a ipak je napravila taj stoj na rukama. Bilo mi je žao nje."

Za drugog komentatora, važno je bilo da su sportisti dali sve od sebe. "Čestitke svim albanskim sportistima koji su učestvovali na Olimpijadi u Pekingu 2008," piše Endrjus. "Iako nismo osvojili nijednu medalju, ja uvažavam njihove napore."

Baba dodaje: "Ti sportisti su ponos naše zemlje. Oni mogu postići međunarodne standarde, ali uvijek se moraju suočiti s nazadnim mentalitetom koji je zahvatio našu vladu."

Također na blogu peshku pa uje, u članku Fatosa Lubonje žali se zbog nezainteresiranosti za sport među albanskom omladinom. Danas u Albaniji više nema velikih sportista poput Fagua, Rusija, Panoa, Bonatija i Agalliua, piše autor. A to i nije iznenađenje, dodaje on, s obzirom na stotine drugih aktivnosti koje privlače mlade u Albaniji.

"Imamo na stotine kockarnica, ali nemamo sportskih terena, stotine kafića ali samo par gimnastičkih sala," piše Lubonja, okrivljujući za tu situaciju ministarstvo kulture, turizma i sporta, kao i ministarstvo obrazovanja.

Neki se slažu. "Lubonja dobro obrađuje to pitanje, ali ja predviđam da će s korištenjem sportskih terena za izgradnju i neinvestiranjem u sport za mlade, budućnost različitih sportova u Albaniji biti čak i gora," piše Pjerr Thomas.

Interes mladih za barove i kafiće a ne za sport, "ima korijene u ružnim obrascima koje nude mediji", piše ThoughtPolice. Mediji, dodaje on, nude tek mali broj programa kojima se mladi potiču na učešće u sportu kao centralnom dijelu svog života.