08/06/2007
Blogosfera u Turskoj je manje-više jednoglasna kad je u pitanju pravo zemlje da se brani od PKK, ali neki postavljaju pitanje da li vojni upad na sjever Iraka predstavlja najbolju opciju.
Ayden Ileri za Southeast European Times iz Ankare – 08/06/07
![]() Turski vojnici održali su ove sedmice vojnu vježbu u gradu Cizre, 10km od tursko-iračke granice. [Getty Images] |
Nakon nedavne eksplozije bombe u jednom od najprometnijih poslovnih dijelova Ankare, turski blogeri raspravljaju o tome da li bi vlada trebala pokrenuti vojnu akciju protiv terorista iz Kurdistanske radničke partije (PKK) koji imaju baze na sjeveru Iraka.
Blogeri su skoro jednoglasni u pozivu za akcijom da se razbije prijetnja PKK i spriječe budući teroristički napadi. Međutim, neki oklijevaju s opcijom vojnog rješenja. Pokretanje akcije na sjeveru Iraka, tvrde oni, dovelo bi do političke i ekonomske nestabilnosti u Turskoj, osim ako ona ne bi bila propraćena ekonomskim i političkim mjerama.
Turska "je još jednom odgovorila na najbolji mogući način", organizacijom mitinga i protesta u cilju demonstriranja nacionalnog jedinstva, piše Saydin. "PKK neće uspjeti da ugrozi snagu turske nacije."
D. smatra da je važno ne žuriti u akciju bez pažljivog planiranja i razmatranja razloga za i protiv nje. "Političko rješenje trebalo bi biti prva opcija," piše on. "Stručnjaci za region trebali bi izvršiti analizu utjecaja potencijalne vojne kampanje."
Inače, upozorava on, "Turska će biti uvučena u postojeću konfuziju u Iraku, kontinuirani rat i stalnu nestabilnost."
Prema riječima Onurxta, Turska je već u ratu. On tvrdi da vlada posjeduje kapacitete da može pokrenuti vojnu akciju na sjeveru Iraka, ali se suočava sa značajnim poteškoćama kad je u pitanju obim jedne takve akcije.
"Krajnji cilj su teroristi na sjeveru Iraka, a svrha vojne akcije bi bila njihovo uništavanje," piše Onurxt. "Pravi problem je utvrditi gdje tačno bombardovati." Pored napada na planinske baze, pita on, da li bi turska vojska pokušala ući u urede PKK i zarobiti njene lidere?
"Turska ima pravo pokretati vojne akcije van svojih granica po međunarodnom pravu," tvrdi H. Zemlja se, piše on, ne bi trebala odreći tog prava uprkos upozorenjima o potencijalno negativnim utjecajima na tursko-američke veze.
Međutim, zaključuje H, "Rat bi trebao biti zadnje pribježište."