Nakon obavljenih izbora u Srbiji počinje pogađanje

26/01/2007

Blogerk procjenjuju ishod izbora od 21. januara i razmatraju mogući scenario za novu vladu.

Balkanblogs za Southeast European Times – 26/01/07

Ružica Đinđić, udovica srbijanskog premijera ubijenog u atentatu Zorana Đinđića, i predsjednik Srbije Boris Tadić pozdravljaju okupljene na mitimgu pred parlamentarne izbore u Srbiji održane 21. januara. Tadićeva Demokratska stranka (DS) nada se da će formirati koalicionu vladu s Božidarom Đelićem kao premijerom. [Getty Images]

Kako se moglo i očekivati, blogeri u Srbiji imaju mnogo toga reći o parlamentarnim izborima i mogućnostima za formiranje koalicione vlade.

"Izgleda da su svi pobijedili na ovim izborima. Svi nešto slave," piše Reluctant Dragon. "Većina mjesta u parlamentu, najbolji rezultat do sad, nije najgori rezultat do sad, ulazak u parlament, jaka pregovaračka pozicija, najuspješnija kampanja, najljepši osmijeh. Neki su slavili cijelu noć na vijesti o pobjedi radikala, a drugi su se radovali trijumfu demokratskog bloka."

"E pa, ja ne slavim. Nisam zadovoljan rezultatima. Oni su daleko od onoga što sam ja očekivao, ali ja sam se, na neki način, nadao čudu."

Tužno je što su ljudi dovoljno mutavi da padnu na retoriku radikala, čudno je što Miloševićevi socijalisti još mogu ući u parlament, i razočaravajuće što demokrati i liberali nisu dobili više glasova, piše on. Što se tiče demokratskog bloka, koji se reklamira kao nedjeljni pobjednik, to je samo "mit".

Belgrade 2.0 osjeća se manje turobno. Napokon, ovaj put je bilo i pozitivnih kao i negativnih iznenađenja. Možda su liberalni demokrati zaslužili više glasova, ali barem su u sad u parlamentu po prvi put. Sad Srbija čeka da vidi da li će Koštunica i njegov DSS, koji namjeravaju zadržati funkciju premijera, izvući iz rukava svoje vlastito iznenađenje i udružiti se s radikalima.

Vjerovatno ne, piše on. "To bi za njih bilo političko samoubistvo."

Izborni rezultati su "sve samo ne jasni," piše James Lyon. "Postoji značajna šansa da se vlada neće moći formirati u zakonskom roku od 90 dana, čime bi se dovelo do novih izbora. Ako se vlada formira, to može biti manjinska vlada s premijerom iz DS-a (moguće Đelićem) u koaliciji s G17+ i LDP-om, uz podršku DSS-a. Izgleda da će Koštunica učestvovati u većinskoj vladi s DS-om samo ako on bude imenovan za premijera, a i to samo bez učešća LDP-a. Prilično je vjerovatno da će manjinske stranke ući u koaliciju s onim ko formira vladu, ma ko to bio. Trenutno stranke tek počinju procjenjivati svoje početne pozicije i postizborne rezultate, i svašta se priča okolo."

Lyon vidi jednu pomena vrijednu promjenu ovaj put: po prvi put, DS je loše prošao u Beogradu kao svom tradicionalnom uporištu, i bio iza radikala po rezultatima.

"Da li iko u DS-u shvata koliko je ovo ozbiljno?" pita on.

Prema Branislavu Kovaču, glasanje je potvrdilo da nacionalistički blok još uvijek ima čvrstu bazu pristalica, dok su oni koji su za reformu i modernizaciju još uvijek na ivici.

Uprkos tome, piše on, Evropa i ostatak svijeta će vjerovatno gledati na ove izbore kao na znak da se stvari u Srbiji popravljaju. Napokon, "bilo je vrlo malo nepravilnosti … mediji su bili relativno pravični, u uporedbi s onim što smo trpjeli u doba Miloševića."

Srbijanci sad mogu očekivati duže pogađanje između Koštunice i Tadića, gdje će međunarodna zajednica "na njih izvršiti ogroman pritisak da postignu sporazum i da se izbjegnu novi izbori", predviđa on.

I na kraju malo nostalgije, uz pomoć anegdote.

"Na prvim izborima tajnim glasanjem u Jugoslaviji, kažu, pošao čovjek na glasačko mjesto da glasa. Od osoblja je dobio zatvorenu kovertu. Kad je upitao može li otvoriti kovertu da vidi za koga će glasati, dobio je negativan odgovor."

Napokon, to je tajno glasanje!