Dok se kriza u Grčkoj produbljuje, društvo se mijenja

09/04/2012

Društveno tkivo postaje sve više iskrzano, a doslovno nijedna grupa nije ostala bez ožiljaka zbog ekonomskog pada.

Maria Paravantes za Southeast European Times iz Atine -- 09/04/12

Po prvi put je zabilježeno da u starosnoj skupini od 15-24 godina ima više Grka bez posla nego s poslom. [Reuters]

Mnogo toga je ispričano i napisano o ekonomskoj krizi u Grčkoj, o nagrizenom imidžu zemlje i o strogim mjerama koje su građanima nametnuli povjerioci: MMF, EU i Evropska centralna banka.

Dok se kriza produbljuje, javljaju se prvi znakovi društvenih promjena. Dok se 11 miliona Grka pati da sastavi kraj s krajem i da izađe na kraj s nasumičnim odlukama vlade, koja oporezuje sve moguće, bliži pogled u grčko društvo otkriva drastične promjene u tom procesu.

U petoj godini recesije u Grčkoj, jedan od najvećih problema s kojima se Grci suočavaju je nezaposlenost. Prema grčkom uredu za statističke i ekonomske podatke Hellastat, stopa nezaposlenosti u novembru 2011. dostigla je šokantnih 20,9%, u poređenju sa 13,9% u istom periodu 2010. godine. Prema procjenama, trenutno je nezaposleno i ne može da nađe posao -- bilo kakav posao -- milion Grka.

Problem je pogoršan time što se u potrazi za boljom budućnošću u Grčkoj skuplja na hiljade imigranata bez dokumentacije. Grčka se smatra glavnom tranzitnom zemljom zbog svog "lakšeg" pristupa putem mora i kopna, te se na nju gleda kao na vrata Evrope. Prema podacima ministarstva za zaštitu građana, u Grčku godišnje uđe približno 250.000 ilegalnih imigranata. Frontex, agencija za kontrolu granica EU, izvještava da je u toku 2011. godine samo u grčko-turskom graničnom regionu Evros na sjeveroistoku zemlje privedeno 54.974 migranata, u odnosu na cifru od 47.079 iz 2010.

U zemlji trenutno živi preko milion imigranata, a čak njih 400.000 nema dokumentaciju. I tim ljudima je teško pronaći posao. Rezultat? Nezaposlenost, koja neizbježno dovodi do beskućništva, nemanja zdravstvenog osiguranja -- što utječe na grčki zdravstveni sistem -- i do kriminala. Grčki policajci počeli su pritjerivati ilegalne imigrante i smještati ih u desetinama pritvorskih centara -- u reakciji na imperativ iz EU da se napolju zadrže imigranti bez dokumentacije.

Šetnja niz centralnu ulicu Patission, koja je nekad bila puna života i jedan od najužurbanijih šoping okruga u Atini, otkriva jednu za drugom zatvorene radnje. Ona još uvijek ima mnogo stanovništva i živahnosti, ali se društveno tkivo promijenilo.

"Više ne vidite Grke," kaže za SETimes 42-godišnji Evi Pavlou, vlasnik fotografske radnje koja radi već decenijama.

"Ljudi koji dolaze u radnju su uglavnom iz Albanije i Bugarske," kaže Pavlou, koji je rođen i odrastao u okrugu gornje Patissije.

Getoizacija grada, koja je otpočela prije nekih 15 godina, sad postaje sve više očita. Naselja Kypseli i Patissia dom su primarno Nigerijaca. Dalje niz ulicu naći ćete Egipćane. Oni su susjedi Poljaka, Rumuna i Pakistanaca, od kojih neki žive u bijednim uslovima u sićušnim podrumskim stanovima. Što se više približavate centru grada, nailazite većinom na građane Muslimane.

Zalagaonice lijepe letke širom Atine u kojima oglašavaju kako su voljne "otkupiti od vas zlato po najboljim cijenama.” [Maria Paravantes/SETimes]

Za 64-godišnjeg umjetnika Orestisa Oudeniotisa, situacija je obeshrabrujuća. "Ovdje živim cijeli svoj život. Ovo više nije dom. Ovdje je opasno. Ilegalni imigranti nemaju šta izgubiti, pa pribjegavaju svemu za hranu i novac," izjavio je on za SETimes.

Oudeniotis, koji svakog dana ide pješke na posao, kaže da više rijetko čuje da se na ulicama govori grčki. "Staro osjećanje povezanosti i međusobne podrške susjeda zauvijek je nestalo. Sad smo i mi Grci isto toliko strani u svojoj vlastitoj zemlji koliko su to i stranci," kaže on.

Dok se kriza pojačava a Grci zahvaćaju sve dublje u svoje džepove da bi platili sve, od skoro alarmantno rastućih poreza do kredita koji im vise nad glavom, pojava ove zadnje godine zalagaonica na svakom ćošku, onlajn oglasa za zalagaonice i na stotine letaka dnevno na kojima piše "kupujemo od vas zlato", mnogo govori o toj sasvim novoj realnosti. Ranije česta pojava u velikim urbanim centrima poput Njujorka i Londona, zalagaonice su u Grčkoj bile jedan jako stran koncept.

"Prvi put sam naišla na zalagaonicu kad sam početkom 1970-tih išla u SAD," izjavila je za SETimes penzionerka Yianna Gargalionis. "Grci nikad nisu morali pribjegavati tome da zalažu svoje porodično naslijeđe i nakit. Ljudi su uvijek imali roditelje i imovinu. Međutim, očajna vremena pozivaju na očajničke mjere," dodaje ona.

Sve veći broj zalagaonica koje obećavaju otkup zlata i nakita po najboljim cijenama, bez postavljanja pitanja, i to odmah, ukazuje na to da Grci postaju sve očajniji. Pošto im je teško otplaćivati dugove, oni svoje vrijednosti prodaju u bescijenje.

I dok su zalagaonice otvorene za posao na ulicama, bitka za novac i dalje bjesni, dok imigranti -- većinom ilegalni -- guraju pred sobom kolica iz supermarketa i temeljito preturaju smeće dan i noć, tražeći bilo šta za reciklažu što im može donijeti koji euro. To je prljav posao, ali je ipak posao. Pošto se reciklažom bavi mali broj Grka, to je "unosan" izbor. Aktuelna cijena je negdje između 12 i 18 centi po kilogramu za metal, te 6 do 8 centi za električne uređaje.

Do prije godinu dana, Romi koji su okolo vozali svoje stare kamionete marke Datsun ili trokolice bili su primarno oni koji su prikupljali odbačene stvari, sve od namještaja do starih tv-aparata. Međutim, danas su kontejneri za smeće u dijelovima grada obilježena teritorija, koja obezbjeđuje ne samo otpatke od hrane za gladne, nego i sve vrste reciklažnog materijala za gradske prosjake, koji obično "rade" u parovima: jedan drži motku za prikupljanje, a drugi gura kolica.

"Pronađem raznoraznih stvari, ali meni treba metal, bilo kakav, konzerve, stari kućanski uređaji, boce," kaže 22-godišnji Hamid iz Afganistana.

Pokazatelj vremena: beskućnik logoruje ispred Grčke narodne banke u centru Atine. [Reuters]

Hamid, koji izgleda mnogo starije za svoje godine, došao je u Grčku u potrazi za boljom budućnošću, ali sad shvaća da su mu izgledi sumorni. "Ne želim se vraćati. Nemam gdje otići. Moram ili uspjeti ovdje ili otići za Evropu," kaže on.

Još jedna relativno novija pojava je sve veći broj beskućnika koji žive na ulicama Atine. Grci su se godinama hvalisali time što nemaju beskućnika koji su toliko česti u drugim dijelovima svijeta. Sociolozi su to pripisivali mrežama porodične sigurnosti i blisko povezanim zajednicama.

Danas, kako se ljudi udaljavaju od tradicionalnog načina života, kako ostaju bez posla i pod teretom kredita, a imaju roditelje koji žive od oskudnih penzija, vratiti se kući više nije moguće. Mnogi Grci pokušavaju prodati svoj dom, jer ne mogu izdržati korak sa sve većim iznosom računa za platiti i rastućim kreditima. Na ćošku svake ulice može se naći znak "na prodaju".

Za migrante bez dokumentacije, život na ulici je jedina opcija. Nema posla, nemaju novaca i ne mogu otići.

U međuvremenu, u porastu je i kriminal, a ministarstvo za zaštitu građana prijavljuje po jedno ubistvo svaki drugi dan, 18 pljački na svaka 24 sata i 11 krađa svakog sata: sve to u zemlji koja je nekad uživala najnižu stopu kriminaliteta u Evropi.

Prema statističkim podacima grčke policije, krađe i pljačke su u 2011. u porastu za 10% u odnosu na prošlu godinu.

"Centar Atine je kao lonac gdje se stapaju sve varijante krize koje zahvataju grčko društvo," izjavio je gradonačelnik Atine Giorgos Kaminis.

I dok mediji -- i domaći i strani -- prikazuju sumornu sliku, dobrovoljni rad predstavlja rastući trend u Grčkoj, gdje su grupe spremne pomagati onima ugroženima koji izniču u svakom kraju grada. Pomažu privatne inicijative, poput one "Boroume -- štednja hrane, spašavanje života" i Grčka banka hrane, a u porastu je i društvena odgovornost privrede, gdje sve više kompanija "uzvraća". Općinske akcije, poput otvaranja dobrotvornih radnji s prehrambenim proizvodima i apoteka, u funkciji su izlaženja na kraj s novonastalom društvenom realnošću.

"Ljudi nam se obraćaju svaki dan. Ljudi koji su ostali bez posla, koji se ne mogu izdržavati od porodičnog dohotka ili koji dobivaju nedovoljnu invalidsku penziju, porodice s jednim roditeljem ili porodice s mnogo djece…," kaže za SETimes Xenia Papastavrou iz "Borouma".