Rom nije "prljava" riječ

17/08/2009

Mladi aktivista je u misiji razbijanja stereotipa i okončanja diskriminacije nad jednom od najlošije tretiranih etničkih grupa u Evropi.

Brian Salmi za Southeast European Times iz Podgorice -- 17/08/09

[Marina Roganović]

Uredno podšišan, lijepo obučen i dotjeran, Jaha Samir ne može biti dalje od klasičnog stereotipa o Ciganima. On je obrazovan, inteligentno se izražava i vrijedan je -- pravi primjer nove generacije aktivista koji su namjerili da promijene način na koji svijet razmišlja o njegovom narodu. I ne, ne smeta mu ako ga nazovete Ciganinom.

Samir potvrđuje da njegov narod koristi taj termin, i da se on oštro ne protivi ni da drugi to čine, pod uslovom da namjera nije da se nekog omalovažava. "Ciganin", objašnjava Samir, "prvobitno je značilo 'prljav - ne diraj'". Ta etiketa prljavosti ostala je prikačena njegovom narodu još otkako je na njega prije više stoljeća prvi put primijenjena. Godine 1973. otpočeo je usmjeren napor da se termin Ciganin zamijeni nazivom Rom, što predstavlja termin koji je njemu draži.

Uprkos svim preprekama, Samir pokušava izbrisati negativan pečat koji njegov narod nosi. On kaže da se u Evropi sad pojavljuje nova generacija lidera koji će predvoditi romski narod iz društvenog egzila u kom on živi još otkako je prije hiljadu godina migrirao iz Indije.

Samir kaže kako su savremeni Romi tokom 1980-ih uz veliku pomoć raznih međunarodnih organizacija počeli borbu za izlazak iz getoa u kojima su bili zatvoreni, kako stvarnih tako i mentalnih. "To je bilo prvi put da su Romi u značajnom broju primani na evropske univerzitete", kaže taj 25-godišnji otac jednog djeteta, koji je direktor crnogorske nevladine organizacije Mladi Romi. Taj trend nastavio se tokom protekle dvije decenije, i danas svake godine na makedonskim univerzitetima diplomira 250 Roma.

Romske nevladine organizacije širom Evrope aktivno rade na angažmanu univerzitetskih studenata Roma. "Ti studenti shvaćaju da mogu izgraditi uspješne karijere i istovremeno pomoći i drugim Romima," kaže Samir.

Postoji samo deset Roma upisanih u više i visoke obrazovne institucije u Crnoj Gori. Do danas, samo dvojica su ostvarila diplomu, a jedan od njih će se uskoro zaposliti pri crnogorskom ministarstvu za manjine. Samir planira postati treći diplomac; on radi na diplomi za obrazovanje u ranom stadiju djetinjstva i nada se da će studij okončati naredne godine.

Učenik piše rečenicu na romskom jeziku u jednom razredu u Bukureštu. Nova generacija Roma nada se da će prevazići višestoljetni period siromaštva i stigmatizacije. [Getty Images]

Iako će biti kvalificiran za podučavanje predškolske djece, Samir sumnja da će ostaviti svoje mjesto direktora u organizaciji Mladi Romi. "Mislim da ne mogu ostvariti isti nivo zadovoljstva u podučavanju djece kao što to mogu pružanjem pomoći svom narodu," kaže Samir.

Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE) obučila je Samira, pruživši mu 2005. vještine za vođenje nevladine organizacije. Druge organizacije, poput Razvojnog programa Ujedinjenih naroda (UNDP) i Instituta Fondacije "Otvoreno društvo" (FOSI), ubrzo su primijetile njegove vještine i odlučnost, postavši otada partneri Mladih Roma na raznim projektima.

Tamara Srzentić, koordinatorica programa za Rome pri crnogorskom uredu FOSI-ja, kaže da je Samir "jedan od najizuzetnijih i angažiranijih mladih Roma s kojima je naša fondacija sarađivala u prethodnih deset godina angažmana na romskim pitanjima u Crnoj Gori."

Prije obuke za vještine vodstva u civilnom društvu od strane OSCE-a, Samir je to zanimanje naučio od svog oca, koji je postao organizator 2000. godine. Mladi Samir radio je u nevladinoj organizaciji svog oca, sve dok Samir stariji nije 2003. prestao raditi zbog zdravstvenih razloga, a Jaha otišao od kuće da bi otpočeo s univerzitetskim studijem. Samir se međutim 2005. vratio kući u Herceg Novi, gdje nije bio previše impresioniran poslom koji je organizacija obavljala i smjerom kojim ju je uputilo novo vodstvo.

"Pokušao sam sarađivati s njima [novim liderima], ali nije išlo, pa sam odlučio pokrenuti svoju vlastitu nevladinu organizaciju," kaže Samir, slegnuvši ramenima. Prvi projekti na kojima su Samir i njegova nova grupacija Mladi Romi počeli raditi ticali su se Roma isključenih iz obrazovnog sistema.

"Cilj projekata je da im se ponudi druga šansa da se pridruže formalnom obrazovanju,” kaže Srzentićeva iz FOSI-ja. U žiži su bili Romi od 9 do 18 godina, koji nisu ispunjavali uslove za upis u osnovnu školu jer su bili prestari. Nakon tih početnih projekata, Samir je uspio izgraditi povjerenje kod donatora i umnožiti svoje aktivnosti.

Trenutno Samir usmjerava svoje napore na pribavljanje ličnih identifikacionih dokumenata (ID) za približno 5.000 od ukupno 11.000 Roma u Crnoj Gori. Većina od tih 5.000 došlo je u Crnu Goru s Kosova tokom intervencije NATO-a na Balkanu 1999. godine. Bez dokumenata o državljanstvu, preko polovine Roma u zemlji nije obuhvaćeno državnom socijalnom zaštitom u Crnoj Gori, što uključuje i pravo na formalnu obrazovanje.

"Pribavljanje identifikacionih dokumenata za njih je najvažnija stvar koju trenutno možemo uraditi," kaže Samir. Taj proces ide teško, kafkijanska noćna mora od administracije i taksi za prijave, koja u prosjeku traje više od godinu dana i košta od 500 do 600 eura po osobi.

Aspiracije Crne Gore da postane punopravna članica EU zemlju obavezuju da čini velike korake ka uvođenju romske populacije u svoje okrilje. Za Samira i druge koji su namjerili ostvariti taj zadatak, to je često frustrirajući i obeshrabrujući rad, "Teško je ponekad raditi s ljudima koji su nepismeni i koji ne razumiju i ne cijene baš uvijek ono što mi činimo za njih. Ja brzo padam u vatru, ali učim se da s tim izlazim na kraj." Na pitanje kako uspijeva iz dana u dan iz kreveta stizati u ured i na teren, Samir se smiješi i odgovara "Moja porodica".

Čak i lični Samirov život je duboko političan. Kad se pred pet godina oženio, prekšio je veliki tabu - njegova šest godina starija supruga je Srpkinja. Njih dvoje radili su u radnjama preko puta u Herceg Novom. Samir bi išao u radnju svoje buduće supruge pod krinkom da kupuje časopise, a ona bi dolazila u njegovu radnju da kupuje voće i povrće. Znajući da je njihova ljubav 'zabranjena', Samiru je trebalo dva mjeseca da se ohrabri i pozove je na sastanak -- dva "vrlo duuuuuga" mjeseca, smije se Samir.

Par se vrlo diskretno zabavljao šest mjeseci. Samirovi roditelji su nakon tri mjeseca otišli u Njemačku. Kad su se vratili, Samir je za njih imao loših vijesti. Izgubio je posao, slupao porodični automobil i zaljubio se u Srpkinju. "Nije im bilo drago," kaže Samir uz snebivljiv osmijeh. "Posebno za moju ženu."

Samirova porodica je dala pristanak. Porodica njegove žene nije.

Vjenčanju para nije prisustvovao niko od rodbine sa strane mlade. Tek kad im se rodilo dijete, Samirov punac je konačno prihvatio realnost i prigrlio njih troje kao dio porodice.

Kad je Samir pridobio svog punca, on je naveo jednog od svojih zemljaka da shvati kako Romi nisu 'prljavi'. Jedan je shvatio, ali ostaje ih još više od 600.000.