Nade po pitanju izgleda za ponovno ujedinjenje Kipra ostaju oprezne

27/10/2008

Mirovni pregovori su obnovljeni u najintenzivnijem naporu ka postizanju rješenja još od propasti Annanovog plana iz 2004.

(Mreža za međunarodne odnose i sigurnost, AP, Turske dnevne vijesti, Informativna knjiga CIA-e -- 08/10/22, New York Times)

Kiparski predsjednik Demitris Christofias (desno) rukuje se s liderom kiparskih Turaka Mehmetom Alijem Talatom nakon jednog sastanka u maju. [Getty Images]

Još mnogo vremena prije svoje podjele, Kipar je bio nepredvidljivo ostrvo. Suživot između etničkih Grka i Turaka oduvijek je bio krhak, a kad je ostrvo 1960. dobilo nezavisnost od Britanije, izbilo je nasilje između zajednica.

Tekuća kriza datira još iz 1974, kad je vojna hunta u Atini namjeravala zbaciti lidera Kipra, mitropolita Makariosa, te ga ujediniti s Grčkom. Navodeći svoju ulogu kao sile jamca, Turska je tamo otposlala svoju vojsku. Ona je zauzela više od trećine teritorije ostrva, uključujući i oblasti koje su nastanjivali uglavnom Grci. Otcijepljenu državu koja je iz toga nastala, poznatu kao Turska Republika Sjeverni Kipar, priznaje samo Ankara.

Povremeni napori na ujedinjavanju ostrva pod pokroviteljstvom UN-a propali su. Plan koji je 2004. iznio Kofi Annan, u to vrijeme generalni sekretar UN-a, odbačen je od strane glasača-kiparskih Grka na referendumu održanom na oba dijela podijeljenog ostrva. Kiparski Turci su ga odobrili. Kipar je nastavio s ulaskom u EU bez dogovora o ponovnom ujedinjenju. Iako se cijelo ostrvo smatra dijelom bloka, pravno naslijeđe EU odnosi se samo na oblasti koje kontrolira uprava kiparskih Grka u Nikoziji. Uprkos njihovom pozitivnom odgovoru na Annanov plan, kiparski Turci su isključeni.

Gledajući unatrag, mnogi posmatrači okrivili su Brisel. Prema riječima Ronalda Fishera, profesora na Američkom univerzitetu, EU je trebala postaviti uslov za pristupanje, vezan za rješavanje višedecenijskog spora. Mjesto toga, grčka strana je znala da će nastaviti s pridruživanjem bloku postigao se dogovor ili ne. Kao članica EU, ona je stekla dodatnu moć, jer uživa pravo veta na odluke bloka u vezi s Turskom, kandidatom za članstvo.

S tvrdolinijaški nastrojenim Tassosom Papadopoulosom na čelu, Kipar je u narednim godinama ostvario skoro nikakav napredak. Bili su potrebni izbori i novi lider kiparskih Grka pa da se mogu početi gajiti ozbiljne nade o eventualnom sporazumu. Demetris Christofias iz komunističke stranke AKEL vodio je kampanju na platformi ponovnog ujedinjenja i 2008. osvojio mjesto predsjednika.

Reformista je na vlasti i na sjevernoj strani ostrva. Mehmet Ali Talat došao je na vlast 2005, zamijenivši dugogodišnjeg lidera kiparskih Turaka Raufa Denktaša. Uslovi za postizanje sporazuma su povoljniji nego ikad. Ako se ova prilika sad ne iskoristi, vjeruju mnogi, ona se možda nikad više neće otvoriti tolikom širinom -- ili možda neće nikako.

Christofias i Talat nisu gubili vrijeme u sugnaliziranju svoje odlučnosti. Njihov početni potez bio je martovska odluka da se otvori jedan prijelaz u glavnom gradu Nikoziji.

Demetris Christofias, iz komunističke stranke AKEL, osvojio je ove godine mjesto predsjednika Kipra. [Getty Images]

Njihovi najnoviji pregovori održani su 3, 11. i 18. septembra i 8. oktobra. Nastavivši sa slanjem signala dobre volje, obojica lidera objavili su 13. oktobra ukidanje godišnjih vojnih vježbi.

Postoji značajan međunarodni pritisak na strane da riješe svoj spor. Zamajac je došao u obliku posjete u cilju promoviranja inicijativa na ponovnom ujedinjenju grupe "Starijih", 12 dobitnika Nobelove nagrade koji su 8. oktobra tu bili u dvodnevnoj posjeti. Među njima su bili južnoafrički nadbiskup Desmond Tutu i bivši predsjednik SAD Jimmy Carter.

Tutu je pozvao "dvojicu izuzetnih lidera" zajednica na ostrvu da iskoriste "svoj trenutak u historiji". Carter je u međuvremenu kazao da je sporazum skoro na domašaj ruke. Potvrđujući lokalnu osjetljivost na pritiske sa strane, međutim, on je dodao da odluku "mora donijeti kiparski narod, a ne neko izvana".

Posmatrači poput profesora Josepha Josepha sa Univerziteta na Kipru kažu da stariji pripadnici obiju zajednica -- koji se sjećaju "dobrih starih vremena" mirnog suživota prije 1963. -- žele ujedinjenje, kao i obrazovani, pa time vjerovatno i manje pristrani pripadnici mlađe generacije. Međutim, kako se ujedinjeno ostrvo povlači sve dalje u historiju, odnos mladih ostrvljana koji ga nikad nisu doživjeli raste.

Iako, kako se tvrdi, postoji sve veća dobra volja na obje strane, bit će teško raščistiti nekoliko presudnih pitanja. Upravljanje ostrvom, uklanjanje turskih snaga, imovinska potraživanja kiparskih Grka koji su pobjegli iz kuća i sa imanja, te pravo naseljenih Turaka na ostanak, problemi su za čije rješavanje će biti potrebno mnogo rada, i koji predstavljaju rizik u smislu remećenja duboko ukopanih interesa i na jednoj i na drugoj strani.

Najteže pitanje je upravljanje zemljom, gdje kiparski Grci žele unitarnu državu, a kiparski Turci bi preferirali konfederaciju s dvije nacije. Voljnost obiju strana za pružanjem ustupaka bit će na teškom ispitu onda kad neko bude morao, a što je neizbježno, odustati od vlasti ili bogatstva, ističu posmatrači.

Južnoafrički svećenik Desmond Tutu (naprijed u sredini) i bivši predsjednik SAD Jimmy Carter (2. red, 5. zdesna) poziraju sa zvaničnicima kiparskih Grka i kiparskih Turaka 8. oktobra u Nikoziji. [Getty Images]

Skorija potencijalna komplikacija bila je izbor Turske od 17. oktobra za nestalnu članicu Vijeća sigurnosti UN-a, što je povećalo strahovanja među kiparskim Grcima da bi Turska mogla zadobiti diplomatsku moć blokade na sve što se eventualno smatra da šteti interesima kiparskih Turaka.

Christofias se požalio da je "izabrana [u vijeće] Turska, koja krši međunarodno pravo i ljudska prava kiparskog naroda". Istovremeno, on je izrazio nadu da će stalne članice vijeća primorati Tursku na poštivanje svojih "obaveza" na Kipru.

Isti posmatrači koji izražavaju uzdržan optimizam priznaju da, ako ovogodišnji pregovori ne dovodu do ponovnog ujedinjenja, do njega možda neće nikada ni doći.

Svoj prilog za ovu reportažu dao je Christos Ringas.