Sporazumom o gasovodu stavljen naglasak na kompleksnu regionalnu ulogu Grčke

02/06/2008

Grci često smatraju da se istaknutost njihove zemlje u regionu ne prevodi u diplomatsku snagu. Stremljenje ka utjecaju moglo bi biti jedan od ključnih faktora iza odluke uprave da postane članica Južnog toka.

Christos Ringas za Southeast European Times iz Atine -- 02/06/08

Mediji u Grčkoj naglasili su važnost gasovoda u osiguravanju strateške pozicije Grčke u regionu. [Getty Images]

Sporazum o gasovodu Južni tok potpisan između Grčke i Rusije prošlog mjeseca je općeprihvaćen u zemlji. U dnevnim listovima u Grčkoj bili su pobjedonosni naslovi u kojima se naglašavala važnost tog gasovoda za osiguranje strateškog položaja Grčke na Balkanu.

On je međutim možda otvorio Pandorinu kutiju u smislu transatlantske diplomatije. Iako američki Stejt department nije dao nikakvog službenog odgovora, grčki mediji masovno izvještavaju o neslužbenim komentarima u kojima se govori o nelagodi. Mnogi eksperti smatraju da Južni tok ima potencijal cementiranja ruske dominacije nad opskrbom zapadne Evrope prirodnim gasom preko Grčke.

Uprava Costasa Karamanlisa išla je na to da gaji svoje veze sa Sjedinjenim Državama. Zašto su onda grčki politički lideri toliko oštro insistirali da se krene naprijed s Južnim tokom?

Ranije ovog mjeseca, grčki ministar razvoja Christos Folias izjavio je za domaće medije da odnosi između Grčke i Sjedinjenih Država nisu zategnuti potpisivanjem sporazuma o Južnom toku. "Nema razlika, niti su se naši odnosi zategnuli. Mi se apsolutno slažemo sa Sjedinjenim Državama da je cilj da se ne stvaraju monopoli niti situacije s jedinstvenim dobavljačem. Ako zavisite od jednog [izvora], onda ste od početka osuđeni na propast," rekao je Folias.

Karamanlis je projekat Južni tok nazvao "doprinosom energetskoj efikasnosti naše zemlje i Evrope ... uključenim u našu opću politiku otvaranja različitih izvora energije, kojim Grčka postaje važan čvor kad su u pitanju energetski resursi. U svom izboru u polju energije, Grčka ima isključivo na umu energetsku sigurnost zemlje kao i naših evropskih partnera, putem međusobno korisne saradnje između dobavljača, prijevoznika i potrošača energije."

Ruski predsjednik Vladimir Putin (desno) i grčki premijer Costas Karamanlis drže pres-konferenciju nakon potpisivanja sporazum o proširenju predloženog rusko-italijanskog gasovoda Južni tok na teritoriju Grčke. [Getty Images]

Unutrašnji i vanjski dnevni red grčke su također bitni faktori. Dugo čekani sporazum uslijedio je tokom teške faze za vladu. Sad u svom drugom mandatu, Karamanlisova administracija suočava se s kompleksnim pitanjima, posebno od početka godine.

Ona je također teško pogođena seksualnim skandalom u koji je uključen Christos Zachopoulos, bivši generalni sekretar ministarstva kulture. Zachopoulos je imao kontrolu nad dodjelom velikih iznosa domaćih i sredstava iz EU, i bio je glavni čovjek administracije u akciji povrata mermernih figura iz Elgina. U decembru je međutim na površinu izašao video-snimak njegovih seksualnih sastanaka s jednom saradnicom, i on je bio primoran da podnese ostavku. Kratko vremena nakon toga, on je pokušao izvršiti samoubistvo skokom s balkona.

Cijela ta sumorna priča mjesecima je davala materijala medijima i broj glasova za vladu u anketama je opao. Stranka Nova demokratija sad ima samo malu prednost ispred svog glavnog rivala PASOK-a.

Na frontu domaće politike, administracija je utvrdila da nije nimalo lako provesti veliku reformu sistema socijalne sigurnosti. Njeni napori naišli su na štrajkove širom različitih sektora, čime je ekonomija držana kao talac skoro mjesec dana. Pogođeno je sve, od berze do opskrbe strujom.

U oblasti vanjskih poslova, u međuvremenu, glavna stavka je spor oko naziva s Makedonijom. Dugogodišnja svađa se ponovno rasplamsala dok se NATO pripremao za svoj samit u Bukureštu, gdje su tri zemlje zapadnog Balkana očekivale da će dobiti pozive na pridruživanje NATO-u. I na Atinu i na Skoplje je izvršen snažan pritisak da se postigne dogovor, ali su se ti napori pokazali uzaludni. Grčka je na kraju iskoristila svoje pravo na veto u NATO-u, ali je time postala pomalo osamljena na svom putu.

Način na koji Grci vide svoju poziciju u regionu je da oni predstavljaju dominantnu silu u političkom, ekonomskom i vojnom smislu. Oni međutim smatraju da se ta moć ne odražava u areni međunarodne diplomatije -- što prosječnom građaninu Grčke smeta. S protokom godina, uzastopne administracije morale su mijenjati svoje stavove o brojnim pitanjima, uključujući i spor oko naziva.

Mnogi su održali štrajkove protiv vladinog plana za reformu socijalne sigurnosti. [Getty Images]

Grčka je punopravna članica i NATO-a i EU. Međutim, mnogi u zemlji smatraju da ne dobivaju od svojih saveznika podršku kakvu bi voljeli. Vlada u međuvremenu želi glasačima pokazati da se doslovno drži nacionalnih interesa. Prečesto frustrirana u polju diplomatije, Grčka je morala pružati ruku u alternativnim pravcima koji bi obezbijedili mnogo potrebno međunarodno priznanje njenog geopolitičkog statusa.

Mogućnost je uslijedila u sektoru energetike. Rast cijena nafte, uz povećanu potražnju iz Azije, naveo je zemlje da dobro razmisle o svojoj energetskoj budućnosti. Nafta, štaviše, nije jedini upitni resurs. Bivši Sovjetski Savez ima ogromne resurse prirodnog gasa a i vode, koju mnogi analitičari smatraju narednom industrijskom robom.

Ruski lider Vladimir Putin nije puno čekao da kao sredstvo utjecaja iskoristi energetske resurse svoje zemlje i da podsjeti da Moskva još uvijek jest ključni geopolitički faktor. Dimitri Medvedev, koji je bio na čelu Gazproma u vrijeme kad je osmišljen Južni tok, sad je naslijedio Putina na mjestu predsjednika.

Rusija poriče da se Južnim tokom želi potkopati gasovod Nabucco, kojim bi se ka zapadu preko Turske i istočne Evrope transportirala kaspijska nafta. EU, stremeći diversifikaciji svojih energetskih resursa, proglasila je Nabucco za osnovni prioritet. Ipak, taj projekat sporo dobiva zamajac, a mnogi analitičari njegovu sporost pripisuju konkurenciji Južnog toka. Kritičari u međuvremenu ukazuju na velike troškove i druge potencijalne probleme kod projekta koji podržava Moskva. Oni tvrde da iza toga stoji politika, a ne ekonomski rezon.

Što se međutim grčkih lidera tiče, gasovodom koji podržava Moskva Atini se nudi šansa da izvaja svoju vlastitu ulogu. To je drugi cjevovod za prirodni gas u kom će Grčka učestvovati. Prvi je projekat TGI između Turske, Grčke i Italije. Njegov završetak planira se 2012, a imat će projicirani kapacitet od 11,5 milijardi kubnih metara godišnje.

Uz Južni tok i TGI, Atina sad možda ima sredstvo da ustanovi jaču geopolitičku poziciju kojoj toliko željno stremi. Domaći analitičari smatraju da Grčka sad ima dva keca u rukavu.