Mungiu: Želim da moji likovi izgledaju kao ljudi na ulici

14/04/2008

Rumunski filmski režiser Cristian Mungiu osvojio je mnogo željenu Zlatnu palmu u Kanu za svoj film "4 mjeseca, 3 sedmice i 2 dana". U intervjuu sa dopisnikom SETimesa Alinom Bandila, Mungiu govori o svom pristupu snimanju filmova i svojoj reakciji na svjetski uspjeh.

Alina Bandila za Southeast European Times iz Bukurešta – 14/04/08

Rumunski režiser Cristian Mungiu. [Getty Images]

Southeast European Times: Ima već skoro godina dana da ste osvojili nagradu u Kanu. Otada je o tome jako mnogo pisano. Šta stoji iza sveg tog uvažavanja?

Cristian Mungiu: Pažljivi ljudi. Mnogo smo se nadali da ćemo stvoriti emotivnu priču, koja vas drži uz sebe do kraja, i nadali smo se da će nakon što tu priču pogledaju, ljudi drugačije razmišljati o stvarima koje vide u filmu.

SETimes: Kako ste primili vijest da film nije nominiran za najbolji strani film za nagradu Oskar? Da li vas je ta odluka iznenadila?

Mungiu: Da.

SETimes: Da li ste se nadali da će biti drugačije?

Mungiu: Mediji u Sjedinjenim Državama bilo su nam vrlo naklonjeni, i žao mi je što ne mogu lično zahvaliti svim onima koji su o filmu pisali -- ne zato što su hvalili nas, nego zato što su bili iskreni. A to je stvorilo neko očekivanje. Bez ikakvog iskustva što se tiče nagrade Oskar, mi smo predviđali da će ta naklonost u štampi poklopiti s naklonošću članova Akademije. Nije se poklopila, i ja poštujem tu odluku. Ako je to odluka 6.000 članova Akademije, ja nemam komentara. Samo ću primijetiti da imamo vrlo različit ukus.

SETimes: Prošle godine u Rumuniji, vaš film je bio na prvom mjestu među domaćim filmovima, te na trećem mjestu od svih filmova prikazivanih u kinima u našoj zemlji. Kako je američka javnost primila taj film?

Mungiu: Na prikazivanjima gdje sam ja učestvovao, smatram da je prijem bio vrlo pravičan kad se uzme u obzir kakva je bila poruka filma. On je shvaćen kao priča, kao emocija, kao film koji iznosi pitanja. Na sreću, nije smatram političkim filmom sa porukom za ili protiv abortusa. Film je imao mnogo širu poruku od pukog abortusa u doba komunizma.

Sad, kad ja više nisam tamo uz film, zaista mi je drago što se on tamo mnogo prikazuje, a kako mi kažu, napunio je dvorane. Dobro je vidjeti kako jedan rumunski film puni dvorane u Sjedinjenim Državama, i to film s budžetom manjim od $1m i bez holivudskih zvijezda.

Američka publika, samo dvije sedmice nakon prvog prikazivanja 25. januara, uveliko je premašila broj rumunske publike, koja je imala priliku taj film vidjeti u kinima od septembra 2007.

U Rumuniji ima samo 30 kino-sala koje rade. Nisam razočaran rumunskom publikom svog filma. Nama je apsolutno izuzetno kad smo u stanju za film okupiti 75.000 ljudi, s obzirom na uslove u Rumuniji. Ako pogledate rezultate rumunskih filmova u zadnjih pet godina, oni najpoznatiji okupili su nekih 15.000 do 20.000 gledalaca.

SETimes: Da li bi publika bila ista da nije bilo nagrade?

Rumunski režiser Cristian Mungiu pokazuje svoje trofeje za najboljeg evropskog režisera za 2007. i najbolji evropski film 2007. za svoj film "4 mjeseca, 3 sedmice i 2 dana" na dodjeli Evropskih filmskih nagrada u Berlinu. [Getty Images]

Mungiu: Očito je da bi bez Zlatne palme njegova sudbina bila drugačija.

SETimes: A vi? Kako vi gledate na taj film?

Mungiu: Kad pravim film, trudim se da ga napravim koliko god mogu iskreno u odnosu na svoj cilj , a moj glavni cilj je da priča teče na način na koji ja smatram da je najbolji za priču, te da budem zadovoljan kad ga gledam.

SETimes: I jeste li zadovoljni?

Mungiu: Savršeno sam zadovoljan i imam osjećaj da nema ni trenutka filma koji sam mogao uraditi bolje. Smatram da su sve odluke, čak i one koje sam morao donijeti u zadnji čas, bile vrijedne za film. To mi se ne događa često. Za sad, još uvijek živim s osjećajem da je većina mojih odluka bila ispravna i korisna za film.

SETimes: Iako niste dobili priznanje od Američke filmske akademije, dobili ste nagradu za najbolji strani film od Evropske filmske akademije. Možemo li reći da je u pitanju sukob kultura?

Mungiu: Mislim da nema sukoba -- radi se o različitim ukusima i različitim načinima shvatanja. U Americi ima mnogo vrsta filmova. Mi smo nepravedni prema tolikim ljudima koji prave odlične filmove koje uživamo kad gledamo.

Za nas je vrlo važno da imamo nešto reći, da imamo stav, da imamo priču i da budemo vrlo iskreni kad je u pitanju pristup, bez obzira na finansijske rezultate filma. To nisu filmovi koji se prave da bi napunili dvoranu. Stoga oni izgledaju potpuno različito od nekih filmova, čija glavna ideja je da se uspjeh mjeri brojem gledalaca u dvorani.

Normalno, stvarate sistem zvijezda i pokušavate iskoristiti i prodati imidž tih ljudi. U tome nema ništa loše; mi prosto prosuđujemo jako različito. Jer evo je moja ideja o istini -- ja želim da moji likovi izgledaju kao ljudi na ulici. Ali pogrešno je reći da je u pitanju sukob. Ne može biti sukoba. Kad je u pitanju filmska industrija, u smislu novčane dobiti i globalizacije interesa, američka nadmoć davno je ostvarena.

SETimes: Međutim, vaš film je imao podršku u vidu najupornije i najuspješnije promotivne kampanje u dosadašnjoj rumunskoj produkciji.

Mungiu: Vjerujem da film koji napravite zaslužuje da stigne do koliko je moguće više ljudi. Da biste to postigli, on mora imati podršku najinventivnijih, najnekonvencionalnijih i najiskrenijih promotivnih metoda. Nemam ništa protiv promocije ukoliko se njome ne mijenja film. Ali ne prihvatam kompromis u smislu toga da uključujem glumca u kog ne vjerujem samo zato što ga ljudi znaju; ja pravim svoj film na način kako ja smatram da je najbolje. I naravno, nakon toga činim sve što mogu na njegovoj promociji.

Za nas, u svom tom marketingu, prioritet nije bio da u Rumuniji ostvarimo uspjeh u smislu punih dvorana, jer takve stvari nema. Promocija mog filma u Rumuniji više je koštala od iznosa koji je platilo tih 70.000 gledalaca. Stoga nije bilo dobiti. Mi želimo da film odgleda što je više ljudi moguće. U tome je razlika. Pokušavam stvoriti neku vrstu unutrašnjeg sukoba kod tih ljudi nakon što pogledaju film. To je moj cilj, a ne brojati koliko sam para pokupio u Rumuniji. Nemam šanse. Drago mi je da je film u koji je uloženo manje od $1m do sad prikupio $7m, širom svijeta, jer je prikazivan u mnogim gradovima Evrope, Amerike i Azije. To znači da je sa stanovišta pozicioniranja poruka bila jasna. To je film koji, iako nezavisan, ima nešto za prenijeti.

SETimes: Šta će te raditi sljedeće?

Mungiu: Prije svega, moramo završiti ostale filmove u seriji pod nazivom "Sjećanja na zlatno doba", i za to će nam vjerovatno trebati oko godinu dana. Ima još šest epizoda, od nekih 30 minuta, koje treba grupirati u jedan vrlo dug film, ili u dva kraća. Tek nakon toga se možemo zapitati šta ćemo raditi sljedeće. Nakon što završim taj projekat, nadam se da ću imati vremena da razmišljam o svom narednom autorskom filmu, jer ovaj pravim kao producent i scenarista.