Širom Balkana, sloboda medija je još uvijek ograničena

29/10/2007

Izvještači u regionu suočavaju se s nizom prepreka -- među kojima i nasiljem i prijetnjom gonjenjem -- koje ih ometaju u obavljanju posla.

Zoran Nikolovski za Southeast European Times iz Skoplja – 29/10/07

Novinari u regionu suočavaju se s preprekama u obavljanju posla. [Getty Images]

Ako je sloboda medija ogledalo demokratskih procesa, odraz regiona u tom ogledalu nije baš dobar. Većina organizacija-posmatrača to potvrđuje. Konkretni primjeri dočaravaju koliko je situacija još uvijek nezadovoljavajuća.

Nedavno su novinari u Makedoniji organizirali jednostavan ali dramatičan protest. Usred jedne pres-konferencije, oni su odložili kamere i izašli, ostavivši sve ministre makedonske vlade da stoje na pozornici.

Potez je predstavljao protest zbog incidenata koji su se dogodili par dana prije toga u i oko parlamenta. Udaren je jedan novinar, jedan snimatelj je pretučen, oduzete su trake a izvještačima je bilo onemogućeno da obave svoj posao.

Protiv novinara se često koriste zakoni o kleveti da bi ih se obeshrabrilo da ne zaviruju u ono što bi vlasti najviše voljele da ostane pokriveno. Prema informacijama Medijske organizacije jugoistočne Evrope (SEEMO), u Makedoniji je između 2003. i 2005. pokrenuto preko 450 krivičnih postupaka za vrijeđanje i klevetanje. Osamdeset dvije tekuće tužbe podignute su samo protiv jednog novinara. Većinu njih pokrenuli su javni zvaničnici.

Situacija na Kosovu je slična. Sami Kastrati, pripadnik Udruženja profesionalnih novinara Kosova, kaže da se vlasti često pokazuju veoma voljne da kontroliraju slobodu izraza. Najgori primjeri, kaže on, tiču se razgovora o statusu Kosova i Ahtisaarijevog plana.

"Na Kosovu postoji zakonodavni dualizam; zakon kojim se predviđa pristup službenim dokumentima, a paralelno propis koji to zabranjuje," kaže Kastrati. "Kosovo trenutno ne očekuje da će biti prvo u rangu po transparentnosti poput Islanda, ali ne želimo biti ni na 158. mjestu poput Republike Čad."

Sedam godina nakon zbacivanja bivšeg predsjednika Slobodana Miloševića, i novinari u Srbiji suočavaju se s poteškoćama. U martu 2006, pristalice Socijalističke partije Srbije napale su ekipu radija i TV B92. Kasnije iste godine, ministar za vjere Milan Radulović izvinio se novinskoj agenciji Fonet zbog napada od strane organa Sava centra na novinare koji su došli da izvještavaju o međuvjerskom dijalogu izmešu pravoslavne i katoličke crkve.

U Grčkoj, novi zakon o medijima sadrži odredbe koje bi mogle omesti razvoj lokalnih medija i isključiti manjinske grupe iz pristupa informacijama. Prema tom zakonu, vlasnici radio-stanica koje emitiraju novosti moraju imati minimalni isplaćeni kapital od 100.000 eura. Prema pismu koje je Međunarodni institut za štampu (IPI) uputio predsjedniku i premijeru Grčke, mnoge izgledne lokalne radio-stanice neće moći ispuniti taj uslov.

Ministri vlade Makedonije stoje u šoku nakon što su novinari, fotografi i snimatelji 27. septembra napustili prostorije u znak protesta. [Getty Images]

U jednoj drugoj odredbi tog zakona kaže se da glavni jezik emitiranja mora biti grčki. "IPI smatra da je to direktno protivno dužnosti grčke vlade da podržava prava manjina i da se time krše međunarodne dužnosti zemlje u toj oblasti, posebno član 27. Međunarodne konvencije o građanskim i političkim pravima," piše ova organizacija.

U svom izvještaju za 2006, IPI je u Grčkoj naveo deset slučajeva suđenja ili presuda izrečenih novinarima. Jedan tipičan slučaj desio se 16. novembra 2006, kad je jednu TV-ekipu sa državne televizije grupa lica s kapuljačama i maskama napala Molotovljevim koktelima.

Organizacija SEEMO zabilježila je u Hrvatskoj dva slučaja koji su isto toliko čudni koliko i uzbunjujući. U martu 2006, šef vjerskih programa na državnoj mreži HTV otpustio je tumača za gluhonijeme jer se ovaj razveo. Nije prvi put da tumači za gluhonijeme gube posao na HTV-u iz neobičnih razloga. Kako kaže Novi list, jedna je otpuštena 2002. -- opet od strane šefa vjerskih programa -- na temelju toga da je bila "previše neatraktivna za televiziju".

U Hrvatskoj je bilo i težih slučajeva s prijetnjama srmću. 12. jula, novinar Novog lista u Rijeci primio je prijeteće pismo od grupe koja je sebe nazivala Mladi bojnici. Ono je pristiglo nakon dva izvještaja koje je napisao taj novinar. "Nećeš ostati živ ako se i dalje budeš miješao s nama," kaže se u pismu.

U Crnoj Gori, direktor dnevnika Vijesti je 1. septembra napadnut i pretučen. Tri počinioca obavili su napad na Želju Ivanovića, koji se desio tokom svečanosti 10-godišnjice od osnivanja lista. U međuvremenu, ubice Duška Jovanovića, urednika i izdavača dnevnog lista Dan, tek se trebaju pronaći i izvesti pred lice pravde. Jovanović je ustrijeljen 27. maja 2004. ispred redakcije svog lista.

Novinari u Bosni i Hercegovini (BiH), kako kaže SEEMO, često se prisiljavaju na samocenzuru ekonomskim pritiskom na medije i prijetnjom sudskim tužbama. Učesnici na seminaru koji je u maju ove godine organiziralo Udruženje novinara BiH zapazili su da je na Glavnom sudu Republike Srpske u Banjoj Luci uloženo 49 tužbi za klevetu. Na Kantonalnom sudu Federacije BiH, uloženo je 143 tužbi za klevetu. Samo u 2006, sudovi širom Federacije sudili su u nekih 200 različitih predmeta vezanih za medije.

U Istambulu je na ulice u znak protesta zbog ubistva Hranta Dinka izašlo na stotine ljudi. [Getty Images]

Hladnokrvno ubistvo novinara i izdavača Hranta Dinka 19. januara u Turskoj izvelo je na ulice Istambula na hiljade ljudi, koji su protestvovali zbog atentata koji je na njega izvršio jedan ekstremni nacionalista. Prije nego što je ustrijeljen, Dink je izazvao bijes turskih vlasti, koje su ga sudski gonile zbog suočavanja s pitanjem da li masakri nad Jermenima početkom 20. vijeka predstavljaju genocid. Po trenutno važećim zakonima, ljudi mogu biti optuženi za "vrijeđanje turskog bića", a Dink je bio jedan od desetina pisaca, novinara i akademika kojima je suđeno u skladu s tom odredbom. Prijetnja nasiljem i vjerovatnoća pravnog maltretiranja zajednički su postavile teška ograničenja na slobodu misli. Nedugo nakon Dinkovog ubistva, dobitnik Nobelove nagrade Orhan Pamuk napustio je Tursku, rekavši da se boji za svoj život.

Bugarska i Rumunija su sad članice EU, ali to ne znači da su sva pitanja vezana za slobodu medija riješena. Nasilje iz podzemlja i dalje predstavlja sveprisutan problem u Bugarskoj, a i mafijaško nasilje ima utjecaja na novinare -- posebno ono kojim se pokušava prikriti zločin. U aprilu 2006. je ispred kuće jednog istraživačkog novinara kanala Nova TV eksplodirala bomba. Njegov stan je uništen, ako niko nije povrijeđen. Kako kaže SEEMO, taj napad je mogao biti povezan s njegovim istraživačkim izvještavanjem.

U Rumuniji je Ustavni sud presudio da je odluka o uklanjanju uvrede i klevete iz krivičnog zakonika zemlje neustavna. Kao i u mnogim drugim zemljama, ove kategorije su dovoljno široke da omogućavaju gonjenje novinara koji se svojim izvještavanjem ogriješe o zvaničnike.

Konačno, Albanija je nedavno ostvarila napredak usvajanjem novog etičkog kodeksa za novinare. S negativne strane gledajući, međutim, novinari se još uvijek suočavaju sa zastrašivanjem. Na primjer, novinara lista Gazeta Shqipitare prema izvještajima je pretukla lokalna policija u Lushnji.

U septembru su Svjetska asocijacija novina i Svjetski urednički forum pozvali zemlje u regionu da "omoguće sredinu u kojoj će novinari biti u mogućnosti da obavljaju svoje profesionalne dužnosti bez straha od zastrašivanja. Takvim incidentima gaji se klima straha koja ometa istraživanje novinara i može promovirati samocenzuru."

Iako je to saopćenje bilo posebno upućeno liderima Crne Gore, u vezi s napadom na Ivanovića, potpisnici su jasno stavili do znanja da se njihov zahtjev odnosi na sve vlade na Balkanu.

"Imam poruku za napadače," rekao je jedan urednik. "Oni nas ne mogu zaustaviti niti zastrašiti. Mi ćemo i dalje informirati javnost na profesionalan način."