Jugoistočna Evropa pretvara "odliv mozgova" u "priliv"

25/06/2007

Zadržati stručne profesionalce kod kuće postao je osnovni izazov za mnoge zemlje u regionu. Iako obrnuti trend ka emigraciji možda nije uvijek moguće, vlade sarađuju s univerzitetima i međunarodnim organizacijama u cilju pretvaranja tog problema u prednost.

Gabriela Preda za Southeast European Times – 25/06/07

Najbolji i najpametniji su ti koji će najvjerovatnije otići u inostranstvo. [Getty Images]

Termin "odliv mozgova", koji vodi porijeklo iz 1950-tih godina, obično se povezuje s gubitkom. U jugoistočnoj Evropi, međutim, on predstavlja kompleksniji fenomen. Taj trend bi se često mogao na bolji način opisati kao "cirkulacija mozgova", jer mnogi koji odlaze u inostranstvo doprinose ekonomiji svoje domovine slanjem novca svojim porodicama. U međuvremenu, mnoge zemlje u regionu streme ka pretvaranju "odliva" u "priliv", i to kombiniranjem javnih i privatnih inicijativa.

Milioni stanovnika jugoistočne Evrope odlaze iz svojih zemalja u potrazi za boljim životom drugdje. Mnogi od njih su visoko specijalizirani profesionalci i fakultetski obrazovane osobe . Većina --- naučnici, istraživači, viši rukovodioci i studenti -- privučeni su atraktivnim mogućnostima za ostvarivanje karijere, plaćama i boljim uslovima uopće. Istovremeno, zemlje gube ljudski kapital putem "gubljenja mozgova", ili unutrašnjeg odliva mozgova, jer stručnjaci napuštaju poslove u svom polju da bi preuzeli bolje plaćene poslove za koje nije potrebna njihova profesionalna stručnost.

Reperkusije su ozbiljne. Prema izvještaju UNESCO-a "Nauka, tehnologija i ekonomski razvoj u jugoistočnoj Evropi", broj istraživača je u toku prethodne decencije ozbiljno opao. Mnoge zemlje iskusile su emigraciju i do 70% svojih stručnih profesionalaca. Na nekim univerzitetima se gube dva od tri nastavnička ili istraživačka mjesta, čime se pustoše naučno-istraživački i kapaciteti u visokom obrazovanju.

U Bosni i Hercegovini (BiH), na primjer, zemlju je od 1995. napustilo 79% inženjera-istraživača, 81% magistara nauka i 75% doktora nauka. U Albaniji, prema istoj studiji, na Univerzitetu u Tirani zablježen je gubitak akademskog osoblja od 40%, od čega je 90% mlađe od 40 godina. Cijena ove ekonomske migracije, u smislu društvenog razvoja i javne dobrobiti, ne može se izračunati, jer vlade često koriste nedostatne resurse za dotiranje obrazovanja i specijaliziranu obuku radnika, koji zatim kad napuste zemlju sobom odnose potencijalni ekonomski i društveni zamajac. Zemlje se potom bore da popune mjesta u socijalnim službama i suočavaju se s nedostatkom stručnog kadra u ključnim sektorima ekonomije.

Odliv istraživača i naučnika iz regiona ostavio je ozbiljne reperkusije. [Getty Images]

Međutim, prema podacima međunarodnih organizacija i nacionalnih vlada, sad se taj trend u cijelom regionu postepeno obrće, jer emigranti sve više streme tome da iskoriste svoju stručnost, vještine i kapital da bi postali stvarni partneri u razvoju svojih zemalja.

Čak i kad zabrinutosti oko uslova života ili političke nestabilnosti postavljaju prepreku povratku, nova tehnologija omogućava "virtualno učešće" u izgradnji zemlje. Inicijativama koje promoviraju različite međuvladine ili nacionalne institucije omogućava se razmjena znanja i pretvaranje specijalizirane stručnosti u ekonomski, društveni i kulturni kapital.

Univerziteti u cijelom regionu, u međuvremenu, nalaze se na prvoj liniji napora na pretvaranju "odliva mozgova" u "cirkulaciju mozgova". Neki od tih projekata predstavljaju programe razmjene kojima se potiče akademsko i istraživačko osoblje na poduzimanje kratkoročog specijaliziranog studija u inostranstvu i na stvaranje digitalnih mreža.

Zajednički projekat između UNESCO-a i firme Hewlett Packard (HP) s pilot-rješenjima za ublažavanje odliva mozgova u regionu realiziran je 2003. u nekoliko zemalja jugoistočne Evrope. Obezbjeđivanjem resursa, uključujući tehnološka i finansijska sredstva, različitim univerzitetima, ovom inicijativom omogućena je mladim naučnicima iz regiona saradnja u okviru zajedničkih istraživačkih projekata sa svojim kolegama-sunarodnicima koji žive u inostranstvu. U okviru projekta je obezbjeđena mrežna tehnologija različitim univerzitetima iz Albanije, BiH, Hrvatske, Makedonije, Srbije i Crne Gore.

"Univerziteti koji učestvuju u programu uspjeli su širom regiona stvoriti timove fakulteta, naučnika i tijela za donošenje odluka, koji svi usko sarađuju," izjavila je koordinatorica programa Stamenka Uvalić-Trumbić. Pri Univerzitetu u Beogradu, na primjer, nekoliko mladih inženjera ostalo je u zemlji u cilju razvijanja eksperimenata na osnovu mrežne kompjuterske tehnologije. Nadalje, na regionalnom nivou, redovni sastanci u okviru projekta također predstavljaju stimulans za prekoračivanje postojećih granica.

Na univerzitetima je došlo do velikih gubitaka u smislu akademskog osoblja. [Arhiva]

"Ne samo da su se projektom ojačali naučni i obrazovni kapaciteti na nacionalnom nivou, njime je isto tako ponovno uspostavljen dijalog među mladim istraživačima iz regiona, nakon višegodišnjeg prekida komunikacija," izjavila je Uvalić-Trumbićeva. Mreže stvorene putem podrške UNESCO-a i HP-a funkcioniraju samostalno, s ciljem razmjene inovativnih iskustava u cilju pružanja pomoći istraživačima iz regiona da izvrše konsolidaciju lokalnih kapaciteta i poduzmu istraživanja dalje od postojećih granica, a da ne napuštaju svoju domovinu za stalno.

Svjesna potencijalno devastirajućeg strukturalnog problema s kojim se suočava obrazovni sektor u regionu, EU je također postala ključni akter. Unija daje podršku istraživačima putem niza programa, poput programa Tempus (s ciljem modernizacije visokog obrazovanja) i školarina u okviru programa Erasmus Mundus. Također, takozvanim Bolonjskim procesom -- uspostavljenim 1999. u cilju stvaranja jedinstvenog evropskog obrazovnog prostora koji bi proisticao iz procesa evropskih integracija -- ojačana je reforma obrazovanja na Balkanu.

Nedavno su različite zemlje članice EU uspostavile "naučnu vizu", kojom se ima za cilj olakšati istraživačima iz zemalja koje nisu članice EU da dobiju radne vize u okviru zemalja Unije. Tu direktivu, donesenu 2005, zemlje-članice EU će prevesti u nacionalno pravo do oktobra ove godine.

Prema riječima mnogih eksperata, inicijative na prilivu mozgova su spore i suočavaju se s mnogim preprekama, primarno zbog nedostatka informacija i kapaciteta za njihovu realizaciju. Ipak, prema podacima mnogih međunarodnih organizacija i nacionalnih vlada, taj trend se postepeno pretvara u pozitivan. Polako dolazi do novog načina razmišljanja, jer organi nadležni za donošenje politika počinju uviđati da se na mobilnost ne mora gledati prosto kao na prijetnju. Ako se kanališe kako treba, ona može zemlji porijekla donijeti pogodnosti, te postati čak i prednost.