26/04/2012
Samo 20 odsto ratnih zločina procesuirano je u raznim domaćim sudovima.
Linda Karadaku za Southeast European Times iz Prištine -- 26.4.2012.
Međunarodni tribunal za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) završava svoje poslednje sudske postupke, pa veliki broj slučajeva ratnih zločina ostaje lokalnim sudovima zemalja u regionu.
Od 161 osobe koju je tribunal optužio, nijedna više nije na slobodi. Okončani su sudski postupci protiv 126 osoba, a u toku su postupci protiv još 34, izjavila je za SETimes Nerma Jelašić, portparolka MKSJ. Poslednja dva begunca, Ratko Mladić i Goran Hadžić, uhapšeni su i prebačeni u Hag prošlog leta.
„Suđenje Mladiću trebalo bi da počne 14. maja. Okvirni datum za početak suđenja Hadžiću je 16. oktobar“, potvrdila je Jelašić.
Vesna Terselić, direktorka centra Documenta u Hrvatskoj, izjavila je za SETimes da baza podataka Državog tužilaštva sadrži informacije o 490 zločina.
„O oktobru 2011. Državno tužilaštvo u Hrvatskoj imalo je informacije o počiniocima 316 zločina. Za druga 174 zabeležena zločina, počinioci su i dalje nepoznati“, rekla je Terselić.
Od 316 zločina u kojima su počinoci identifikovani, 103 je rešeno. „Od 490 zabeleženih zločina, samo 1/5 zločina [21 odsto] rešena je u potpunosti“, dodala je ona.
Prema podacima Državnog tužilaštva, krivični postupak pokrenut je protiv 3.432 osoba, a osuđene su ukupno 554 osobe.
„Većina od ukupnog broja osoba osuđenih pravosnažnom presudom osuđena je u odsustvu“, rekla je Terselić.
Ona je dodala da su -- čak i da su kapaciteti tužilaštva i sudova bili veći, i čak i da je posvećenost zadatku procesuiranja svih ratnih zločina bila veća -- šanse za sudsko gonjenje svih direktnih izvršilaca i svih onih koji se smatraju odgovornim za zločine, veoma male.
Isto važi i za druge zemlje.
Elma Demir iz Asocijacije demokratskih inicijativa (ADI) u Bosni i Hercegovini (BiH) kaže da su od 2005. do 2010. godine sudovi u BiH doneli 287 odluka o slučajevima ratnih zločina.
Demir je rekla za SETimes da su tužioci završili 1.936 suđenja za ratne zločine u periodu od 2006. do 2010. godine, od ukupno 7.986 slučajeva.
„Potrebno je nekoliko godina da se završi slučaj. To donosi osećaj nezadovoljstva žrtvama i građanima generalno“, rekla je Demir za SETimes.
Na proces se odrazio i protok vremena: mnogi svedoci su umrli, mnogi očevici zaboravili događaje, a mnogi nisu spremni da svedoče, rekla je Terselić.
Bekim Blakaj, izvršni direktor Centra za humanitarno pravo na Kosovu, kaže da ratni zločini ne zastarevaju, ali, kako godine prolaze, postaje sve teže pronaći i prikupiti činjenice i dokaze.
„Problem je da se neprocesuiranjem slučajeva ratnih zločina u sudovima stvara kultura nekažnjivosti“, rekao je Blakaj za SETimes.
Terselić navodi da je saradnja između pravosudnih tela zemalja u regionu od suštinskog značaja za privođenje pravdi što većeg broja počinilaca.
Ona ističe rezultate saradnje između Hrvatske i Srbije. U poslednjih nekoliko godina deset pripadnika srpskih paravojnih formacija pravosnažno je osuđeno u Srbiji u sudskim procesima tokom kojih je Hrvatsko državno tužilaštvo prosleđivalo dokaze.
Takođe je bilo pokušaja da se stvore regionalna tela. Među njima je i inicijativa za uspostavljanje Regionalne komisije o istini (RECOM), koju je u maju 2008. godine u Podgorici pokrenula Natasa Kandić iz Centra za humanitarno pravo u Srbiji. Cilj projekta je da se utvrde činjenice o ratnim zločinima i ozbiljnim kršenjima ljudskih prava počinjenim u bivšoj Jugoslaviji i posmatra se kao značajna regionalna inicijativa vezana za to pitanje.
Jelašić priznaje da je, čak i za MKSJ, saradnja sa zemljama bivše Jugoslavije bila posebno teška u početku, kada se radilo o hapšenju traženih osoba.
Sa BiH je bilo lakše, jer je tribunal mogao da se osloni na podršku međunarodnih trupa na terenu u pogledu hapšenja optuženih. „Međutim, sa Srbijom i Hrvatskom su bili potrebni oprezni pregovori i puno pritiska međunarodne zajednice da bi se obezbedio pristup materijalima i beguncima.“