SETimes.comPregršt cipela na izbor u Crnoj Gori
08/02/2010
Pariz ima toranj, a Kina zid. Promatrači zamjećuju kako se stječe dojam da Crna Gora ima višak svojih prodavaonica cipela, te kako to može biti dobro za poslovanje.
Brian Salmi za Southeast European Times iz Podgorice -- 08/02/10
Prodavaonice cipela, prodavaonice cipela i još prodavaonica cipela. Gdje god pogledate u glavom gradu Crne Gore vidjet ćete prodavaonice cipela.
Ima ih toliko, da bi u stvari crnogorski turistički djelatnici, tražeći način za promidžbu grada, možda mogli razmisliti da predstave Podgoricu svijetu kao Shoehalla, raj za obuću.
Iako je lokalno stanovništvo možda nesvjesno njihove sveprisutnosti, posjetitelji su često iznenađeni mnoštvom prodavaonica koje prodaju obuću u Podgorici. Zašto ima toliko mnogo prodavaonica cipela u Podgorici? Southeast European Times odlučio je pronaći odgovor na to pitanje.
Brza misija utvrđivanja činjenica kroz ulice blizu prodavaonice obućom Bata potvrdila je sumnju kako je Podgorica preplavljena prodavaonicama cipela. Na razdaljini od deset minuta hoda od gradskog trga postoji tridesetak prodavaonica koje prodaju samo cipele.
Postoji još 51 prodavaonica koje nude obuću zajedno s odjećom i sportskom opremom. Podgorica svakako mora da je jedan od najsretnijih gradova za kupovinu obuće na svijetu. I izvan središta grada, nastavlja se zagonetna količina prodavaonica cipela.
Iako smo pitali desetke kupaca cipela i prodavatelja cipela, nitko nije bio u stanju pojasniti zbunjujući broj prodavaonica cipela.
Vjerojatno dvojeći, manager prodavaonice Bata Dragan Pajković, kazao nam je s ozbiljnim izrazom lica: "Ne mislim kako je previše prodavaonica cipela u Podgorici".
Doista?
I u svjetlu ovakvih dokaza?
Posjet prodavaonici cipela Astra -- čiji je vlasnik u posljednjih deset godina 50-godišnji Dušan Šoć -- pojasnila nam je neke stvari.
Šoć je kazao kako su, kada je on kupio trgovinu "cipele bile jedna od nekoliko vrsta robe koju su vlasnici prodavaonica u velikim količinama mogli dobiti na kredit".
Međunarodne trgovinske sankcije koje su uvedene Srbiji 1992. godine značile su da nije bilo izvoznog tržišta za proizvođače obuće. U takvom ozračju, prodavaonice cipela počele su nicati diljem Podgorice kako bi se plasirali proizvodi.
Šoć dobiva većinu svojih cipela iz Novog Pazara u jugozapadnoj Srbiji, gradu za kojeg on kaže da ima "više od 350 proizvođača cipela". Vjeruje kako i većina njegovih konkurenata također nabavlja svoju robu iz Novog Pazara, ali dodaje kako je mali broj njih spreman to priznati, preferirajući predstavljati svoju robu kao rad talijanskih dizajnera.
Iako je tsunami jeftinih kineskih cipela pogodio cijeli Zapad, još uvijek nije stigao i do obala Crne Gore, kaže Šoć.
"Možemo dobiti bolje cipele iz Srbije po istoj ili boljoj cijeni", kaže on.
Ukoliko se globalna kriza uskoro ne završi, dodaje Šoć, mogla bi zbrisati mnoge od njegovih konkurenata. Međutim, uvjeren je u svoj opstanak i siguran kako će otići u mirovinu i ostaviti trgovinu veličine 25 četvornih metra svojoj djeci.
"Moji kupci kupuju ovdje 40 godina i nastavit će to činiti idućih 40 godina".